U Galeriji Bernardo Bernardi do 20. lipnja može se pogledati izložba Biographics na kojoj dizajnerica Lucija Tadić predstavlja svoj diplomski rad. Kako u predgovoru navodi Marija Juza, članica Savjeta Galerije Bernardi, projekt Biographics – Mikrobiologija u kontekstu vizualnih komunikacija predstavlja iznimno zanimljiv i metodološki složen diplomski rad koji u proces dizajna vizualnih komunikacija uvodi mikroorganizme kao aktivne suradnike dizajnerskog rada. Plijesan postaje medij, alat i svojevrsni koautor projekta koji je potpuno nepredvidiv i živ te je oprečan poimanju dizajna kao discipline koja koristi principe organizacije, preciznosti i potpune kontrole neživih sadržaja. Rad Lucije Tadić temelji se na eksperimentu, uzgoju i promatranju mikroorganizama, pri čemu proces postaje jednako važan kao i konačan rezultat. Hranjive podloge, uvjeti rasta, vremena inkubacije, kontaminacija i propadanje postaju ključni elementi metodologije. Faze se dokumentiraju, modificiraju, mijenjaju im se faktori koji na njih utječu. Rad je ujedno dizajnerski projekt, amatersko laboratorijski eksperiment, arhiva procesa kao i svojevrsni dokument vremena.
Posebna kvaliteta ovog rada proizlazi iz napetog odnosa u kojem autorica pokušava i kontrolirati i prepustiti proces živom materijalu te sam rad tako ne ostaje na razini bioarta ili izoliranih vizualnih eksperimenata nego pokušava razviti konkretniji grafički sustav koji se temelji na organskom rastu. Unutar takvog sustava nastaje remix živog i umjetnog, nastaje niz kompozicija, tipografskih elemenata, tekstura, vizualnih odnosa čije zadatosti i okvire modificiraju i mijenjaju biološki procesi.
Za našu rubriku Savjet pita s Lucijom Tadić razgovarala je Marija Juza.
► Kad čujemo riječ mikrobiologija, često prvo pomislimo na bakterije, bolesti, laboratorije i sve moguće ugroze za ljudsko tijelo. Odakle inspiracija za bavljenje temom mikrobiologije i dizajna, što te je u toj kombinaciji najviše fasciniralo i u čemu si vidjela potencijal tog spoja?
Lucija Tadić: Velika inspiracija bio je posjet centru Ars Electronica u Linzu, godinu dana prije početka rada na diplomskom radu. Tamo sam se prvi put susrela s fascinantnim spojevima znanosti i umjetnosti, od biomaterijala uzgojenih iz gljiva do infografika koje prikazuju mikrobiom ljudskog tijela. To me iskustvo potaknulo na dublje istraživanje i postupno mi promijenilo pogled na mikroorganizme, od kojih nas društvo odmalena uči bježati. S vremenom sam u bakterijskim kulturama počela prepoznavati elemente bliske vizualnoj kulturi, uočila sam estetske principe i zakonitosti vizualnih komunikacija koji su mi ponudili prepoznatljiv kontekst unutar tog, dotad potpuno nepoznatog svijeta.
► Kako je izgledao rad s bakterijama, plijesni i drugim živim materijalima i u kakvim su se uvjetima tvoji radovi razvijali? Kako si dokumentirala nešto što se je stalno transformiralo?
Lucija Tadić: Slobodno mogu reći da je rad s mikroorganizmima bio ugodna simbioza. Jednu sobu u stanu posvetila sam tom istraživanju, trudeći se koliko god je moguće simulirati uvjete pravog laboratorija. U početku sam bila oprezna, pristupala sam svemu vrlo školski i bez uplitanja u njihov rast, no ubrzo se rodila želja za eksperimentiranjem. Shvatila sam koliko slobode imam, pa sam pokušala primijeniti sve što bi mi palo na pamet: koristila sam raznovrsne metode u pripremi hranjivih podloga, ograničavanju rasta i kontroli kultura nakon izrastanja. Ta stalna transformacija zahtijevala je i stalnu dokumentaciju. Svakodnevni napredak pratila sam bilješkama i fotografijama mobitela, dok sam jednom tjedno radove detaljno dokumentirala u foto studiju na fakultetu.
► U odnosu na suvremene dizajnerske medije, rad sa živim organizmima djeluje gotovo kao svojevrstan anti-dizajn, nešto između kontrole i potpunog prepuštanja procesu. Koliko zapravo dizajner može kontrolirati rezultat kada materijal ima vlastitu logiku rasta i ponašanja?
Lucija Tadić: Ako bih povukla paralelu s tehnologijom, rekla bih da je kontrola u ovom procesu slična onoj kod ranih AI alata za generiranje. Unatoč planiranju i pokušajima da ishod što preciznije usmjerim prema svojoj zamisli, rezultat ostaje nepredvidiv. Taj element iznenađenja smatram najvećom prednošću ovog medija, pogotovo u današnjem vremenu u kojem se teži isključivo brzom i učinkovitom dolasku do točnog rješenja. Te biološke ‘greške’, manjak potpune kontrole, trajanje procesa, kratkotrajnost rezultata i vidljiva slika propadanja postavljaju estetiku koju je jednostavno nemoguće kopirati i imitirati.
► Tvoj rad neminovno sadrži aspekte iz područja bioarta i spekulativnog dizajna. Jesi li tijekom istraživanja naišla na umjetnike, dizajnere ili projekte koji su ti bili važna referenca ili inspiracija?
Lucija Tadić: Inspiraciju sam svakako crpila iz radova različitih umjetnika i dizajnera čije sam metode integrirala u vlastito istraživanje. Prvi je svakako Eduardo Kac, za čiji sam rad saznala tijekom studija. Ipak, posebno bih istaknula Jelte van Abbema, koji mi je bio najbliži zbog tipografskog aspekta i njegove primjene mikroorganizama u tisku i oglašavanju. Posljednjih nekoliko godina ova je tema postala prilično popularna na globalnoj razini, pa danas putem društvenih mreža svakodnevno imam uvid u nove i uzbudljive radove koji nastaju u ovom području.
► Možeš li nam objasniti što je agar art i na koji si način metode i principe takvih praksi primjenjivala u vlastitom radu? Rad sa živim organizmima često otvara i etička pitanja. Gdje danas vidiš granicu između dizajnerske intervencije i autonomije mikroorganizama tj. između eksperimenta, dizajna i manipulacije živim sustavima? I gdje vidiš primjenu tih spojeva u budućnosti?
Lucija Tadić: Agar art je umjetnička metoda koja u klasičnom smislu koristi mikroorganizme kao boju, a agar kao platno. Zahtijeva laboratorijske uvjete, preciznost i znanje o mikrobiologiji. Iako sam dosta istraživala tu metodu, moj je rad bio više utemeljen na eksperimentiranju i snalažljivosti jer nisam imala pristup laboratoriju. S druge strane, upravo je zato u mom radu došlo do veće razine nepredvidivosti i ‘kontrole’ koju su preuzeli mikroorganizmi. U tom se procesu razvila svojevrsna neverbalna komunikacija: svakodnevno sam ih promatrala, učila o uvjetima koji im odgovaraju i o podlogama koje pogoduju njihovu rastu. Mislim da je to na kraju stvorilo jasan jezik kojim sam stvarala radove, balansirajući između moje i njihove autonomije.
Meni osobno drag primjer autonomije prirode unutar ljudskog planiranja je eksperiment s tokijskim metroom i sluzavom plijesni. Znanstvenici su postavili hranu na pozicije koje odgovaraju lokacijama gradova oko Tokija, a organizam su pustili da se širi. Kako se kretao, stvarao je mrežu između izvora hrane koja se iznenađujuće precizno poklopila s optimiziranom strukturom tokijske željezničke mreže, budući da priroda prirodno teži najučinkovitijim putanjama.
Na temelju takvih primjera vidimo kako ovo nije samo umjetnički alat, nego i napredan način razmišljanja koji otvara mogućnosti za konkretna i održiva rješenja u svakodnevnom životu.
► Ovaj interdisciplinarni rad nagrađen je Nagradom Studija dizajna 2023./24. godine. Njegova je specifičnost razvoj metodologije rada i projektiranje parametara sustava koji se temelji na rastu i propadanju. I na eksperimentu. Kad bi u daljnjem razvoju imala pristup pravom laboratoriju, biolozima i većem interdisciplinarnom timu, na čemu bi dalje radila? Po čemu je ovaj diplomski rad bio specifičan za tebe osobno i što te dalje zanima u tvojem profesionalnom razvoju?
Lucija Tadić: Izuzetno sam zadovoljna što sam većinu uvjeta i zaključaka uspjela stvoriti sama, a ti improvizirani, DIY dijelovi procesa i dalje su mi vrlo privlačni. U kontekstu daljnjeg razvoja i rada s većim timom, svakako bih voljela povući paralelu s kreativnim kodiranjem i nastaviti istraživanje u tom generativnom smjeru. Rad s mikroorganizmima ima nevjerojatne sličnosti s kreativnim kodiranjem pomoću agenata. U oba slučaja postavljaš pravila sustava, a zatim promatraš rezultat koji često nije ono što očekujemo. Kroz ovaj sam rad naučila da je sve moguće ako se tome u potpunosti posvetimo pa čak i podići funkcionalan mini laboratorij u vlastitoj sobi. To saznanje me danas vodi kroz sve svakodnevne izazove.
Ovaj je rad značajno promijenio moju percepciju dizajna, estetike i vlastite radne etike. Trenutačno sam se u profesionalnom razvoju malo odmaknula od uzgoja mikroorganizama i posvetila istraživanjima vezanima uz digitalni sadržaj, no to znanje iz bio dizajna ostaje dio mog autorskog koda. Vjerujem da ću se ubrzo ponovno vratiti ‘bakterijama’, makar kao kreativnom odmoru od ekrana.
Lucija Tadić diplomirala je na Studij dizajna na smjeru vizualnih komunikacija. Tijekom studija aktivno je sudjelovala na različitim radionicama te djelovala kao demonstratorica na kolegiju vizualnih komunikacija. Dobitnica je više nagrada i priznanja, među kojima su Nagrada Studija dizajna, Rektorova nagrada, Da festivala te priznanje HDD-a. Nedavno je njezin rad objavljen i u stručnom časopisu Slanted Publishers.
Intervjue iz serije Savjet pita možete pronaći ovdje.
Novosti vezane uz galeriju Bernardi pratite putem Facebook stranice www.facebook.com/galerijabernardi.
