Priče o slovima

U zagrebačkoj Galeriji Bernardo Bernardi do 1. srpnja može se pogledati izložba radno_05/22, prva samostalna izložba Neve Zidić na kojoj ova mlada dizajnerica predstavlja procese iza nastajanja njezinih tipografskih rješenja. Uz Studij dizajna u Zagrebu, završila je i studij oblikovanja pisma Type and Media na Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Haagu, a od 2021. sudjeluje u nastavi na tipografskim kolegijima Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci kao vanjska suradnica, uz rad u dizajnerskom studiju đkć. Dobitnica je nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva na izložbi hrvatskog dizajna 19/20 i certifikata Typographic Exellence njujorškog Type Directors Cluba.

U predgovoru Boris Greiner piše: Sklonost slovima javlja se već i tijekom studija, primjerice, na rezidenciji u Libanonu istražuje arapsko pismo, a na magisteriju arapskomu dodaje i korejsko. Tijekom studija ostvaruje i prvu javnu realizaciju, logotip slastičarnice “Melt”, na početku Radićeve. Logotip je izveden pismoslikarstvom, letteringom, terminom koji označava umjetnost crtanja slova, a ne tek njihovo ispisivanje, izražajnoj poluzi kojoj je Neva najviše sklona. “radno_05/22” predstavlja svojevrstan ‘izlaz iz ormara’, konkretno, otvaranje ladica, portret zatečena stanja, a uključuje i već gotovo izbačenu ulogu ruke iz prostora proizvodnje kojim dominiraju tipka i miš. Ili, obrazovanjem potkrijepljen, nastavak igre crtanja slova. Jezik je naučen, ali njegova je sintaksa (rezovi, baseline, tracking, kerning, spacing i ligature) ostavljena po strani dok se ruka po papiru igra, dok njezina vlasnica tim jezikom komunicira teme koje su joj u tom trenutku važne: “Nekad su one osobne i subjektivne, nekad opće, možda važne i nekome drugome, a nekad vjerojatno nisu važne baš nikome.” Fragmenti njezine komunikacije, dakle, mogu, ali i ne moraju biti profesionalno ili bilo kako iskorišteni, organizirani u rezove, disciplinirani u ligaturama, odgovorni sintaksi. Poput situacije u školi, kad uši ne primaju ono što dolazi s katedre, a misli se manifestiraju crtanjem slova po marginama bilježnice, tako i sada, kako sama kaže, krade momente profesionalnih termina i crta slova, slikovito govoreći, po marginama naručenih prijeloma. Bez odgovornosti spram moguće primjene izmišljena načela na ostale članove pismovne obitelji, descendera, ascendera ili verzala.

Više o njezinom radu i aktualnoj izložbi doznajte u intervjuu koji je s Nevom za našu rubriku Savjet pita vodila Marija Juza.

Marija Juza: Slovima, riječima pričamo priče i kako bismo ih ispričali ili napisali, tražimo one savršene. Kroz dizajn definiramo i uređujemo njihovu pojavnost, a u tvom radu to odlazi još dalje jer kroz tipografski dizajn stvaraš priče o slovima, najmanjim jedinicama zapisa jezika, koje istražuješ, modificiraš i često tjeraš u perfekcionizam. Što slova i grafemi znače tebi i na koji ih način promatraš i doživljavaš primjerice u gradskim natpisima, knjizi koju čitaš ili npr. u odjavnoj špici filma?

Neva Zidić: Slova me prije svega zabavljaju. Daju mi dovoljno slobode, ali i dovoljno poznatog, dopuštaju mi da odlutam i eksperimentiram, ali znajući da sam tu negdje na “svome” i sigurnome. Moguće je odlutati dosta daleko od tog poznatog, a upravo me propitivanje tih granica najviše i zanima, međutim na kraju dana to su i dalje “samo” slova unatoč širini u koju mogu otići, i to je ono što volim u vezi njih. Pružaju mi vrlo odgovarajuću kombinaciju slobode i ograničenosti, jednostavnosti i kompleksnosti, a bezbroj mogućnosti. I dok su meni važna i pojedina, izolirana, smještanjem u sustave i odnose počnu poprimati sve važniju ulogu i drugima.

Krećući se okolinom, primjećujem ih posvuda, gotovo nesvjesno, pa tako i u knjigama i filmovima, ali jednako tako i svjesno tražim izvor veselja u njima, pogotovo u slovima uličnih natpisa. U njima se nerijetko nađe čitav niz vrijednosti, od samog dizajna, preko originalnih dosjetki i uglavnom spontanog humora, a nekada su i svjedoci promjena, pojavljivanja i nestajanja. Takve pronalaske bilježim na Instagram profilu @spottingsigns.

Marija Juza: Na izložbi predstavljaš radove nastale kroz proteklu godinu iako je tvoje bavljenje tipografijom puno duže, rekla bih od kad si počela studirati, i u njima se vidi interes za pisma drugih kultura koji i dalje razvijaš. U svom diplomskom radu The Taste of Letters bavila si se vizualnim istraživanjem slovnih oblika i stranih sustava pisanja. Čak si i učila arapski jezik i proučavala razna druga nelatinična pisma poput grčkog alfabeta ili sinhale. Dobila si i nagradu u studentskoj kategoriji dizajna vizualnih komunikacija na bijenalnoj Izložbi hrvatskog dizajna 19/20 za kampanju Čovjek znači čovjek i pismo Riah (latinica i arapski) koje si dizajnirala. U Hagu si krenula dizajnirati i korejsko pismo. Što kroz istraživanje i razumijevanje različitih pisama i tipografskih detalja te njihove upotrebe možeš saznati ili zaključiti o nekoj kulturi, njihovoj vizualnoj pismenosti, umjetnosti, mentalitetu i životu općenito?

Neva Zidić: Rekla bih da je kod mene zanimanje za strana pisma usko vezano za ljubav prema putovanjima i upoznavanjem drugih kultura općenito, njihovih ljudi, podneblja, hrane. Povezanost tih novih iskustava i otkrivanje kako neki drugi svijet funkcionira me jako veseli i ta sinestezija doživljaja je zapravo bila i tema diplomskog rada The Taste of Letters. Za vrijeme preddiplomskog studija imala sam priliku posjetiti Šri Lanku gdje se koristi pismo sinhala, kasnije Libanon gdje se koristi arapsko pismo, dok sam u Grčkoj vodila radionicu koja se bavila istraživanjem grčkog alfabeta, uz pomoć grčkih dizajnera. Učenje pisma od lokalnog stanovništva na tim putovanjima pomoglo mi je da shvatim da postoji i neka druga logika, drugi način čitanja i komuniciranja. Pismo obično gledamo kao obilježje neke kulture, no svakako možemo proučavati i kako je ono oblikovalo tu kulturu, njenu umjetnost, mentalitet, način života, gdje je arapsko pismo s dugom tradicijom kaligrafije i bogatom poviješću možda najslikovitiji primjer.

Marija Juza: Tvoje tipografsko pismo/obitelj Zalfia nastalo je kao završni rad na Type and Media studiju u Hagu i za njega si dobila Type Directors Club nagradu. Možeš li dati mali uvid u to kako je počeo rad na njemu i kako je tekao cjelokupni proces. Gdje vidiš njegovu primjenu i da li je netko već koristio to pismo? Je li ti to otvorilo neke nove prilike i suradnje? Uz to, koliko te studiranje u Hagu još više približilo/odredilo ka tipografskom dizajnu?

Neva Zidić: Završni rad Zalfia započeo je kao istraživanje na slobodnu temu, koja je u mom slučaju u početku bila istraživanje introvertnih i ekstrovertnih osobnosti kroz slova, davanje tih karakteristika slovima, pronalaženje formi koje bi odgovarale tom konceptu, pronalaženje njihovih suprotstavljajućih osobina i prostora između. Kasnije sam uvela kist kao osnovni alat za skiciranje i tako proširila temu na proučavanje i kombiniranje mnogih osobnosti kroz slova. Fasciniralo me koliko različit vizualni dojam može ostvariti jedan te isti alat, dok ga koristi ista ruka na istoj veličini. Pomalo neobičan koncept spajanja vizualno suprotnih rezova u jednu obitelj bio je pravdan mnogim zajedničkim obilježjima, a i činjenicom da funkcioniraju zajedno. Konstantno vraćanje ruci i kistu paralelno s digitalnim iscrtavanjem bio mi je važan dio procesa. Zasad još nije doživjela neku veću primjenu, pojavila se u nekoliko manjih projekata koji su ujedno poslužili za testiranje. Uskoro će biti dio izložbe Type Directors Cluba u New Yorku, a trenutno razmišljam u kojem je smjeru dalje razvijati.

Studiranje u Hagu bio je intenzivan period fokusiranja na slova i specijaliziranja tog područja koje mi je pružilo mnoga vrijedna znanja, poznanstva, a i prilike. Sada na radnom stolu više nisu samo slova, ali rekla bih da ona čine sastavni dio mog rada i voljela bih razvijati kontinuiranu praksu u oblikovanju pisama.

Marija Juza: Predanost, finoća, upornost i nenametljivi perfekcionizam koje pratim već godinama kroz tvoje radove u području dizajna vizualnih komunikacija i uže unutar tipografskog dizajna ogledaju se i u radovima koje si na osebujan način izabrala i odlučila pokazati na ovoj izložbi. Puno crtaš, skiciraš, istražuješ forme u različitim tehnikama. Možeš li malo opisati svoj proces kad je namjeran i s ciljem i onaj kad nije, gdje i kad crtaš. Nosiš li sa sobom uvijek ne jednu već nekoliko bilježnica? Krećeš li uvijek od skice rukom?

Neva Zidić: Hvala na tim lijepim riječima! Što se tiče procesa, kad je slučajan, obično započne u trenutku kad bih trebala raditi nešto drugo, i tada krenem skicirati neka slova sa strane izbjegavajući inicijalni zadatak. Često te neke slučajne sićušne skice prerastu u veće projekte jer se nešto spontano dogodi, to uočim i onda odlučim raditi na tome. Namjeran dio procesa obično slijedi tek nakon nenamjernoga. Vjerujem da su sva slova koja sam iscrtala digitalno imala barem grubu skicu rukom na papiru, puno mi je lakše doživjeti forme na taj način. Isto tako kad nisam sigurna oko neke krivulje, brzom skicom na papiru pokušavam otkloniti dileme. Dosta crtam, ali moram priznati da nisam od onih koji crtaju neprestano i gdje god se našli, iako je bilježnica uglavnom uz mene “za svaki slučaj”, pa čak i kad znam da je taj dan neću otvoriti. Volim crtati slova i u većim dimenzijama, možda čak i nepotrebno prevelikim, pogotovo u idejnoj fazi. Traje duže i djeluje terapijski, ali često mi pomogne i donijeti neku odluku jednom kad ih vidim tako velike.

Marija Juza: Nakon što si mi pokazala svoj Wrap projekt (slova koja se zamataju u sebe) dao mi je ponovno za razmišljati o mogućnostima i nemogućnostima kreacije u mikrotipografiji i koliko je kompleksno sustavno realizirati specifične koncepte unutar tog područja. S druge strane procesi koji prate takve projekte su refleksivni i spoznajni. Proganjaju li te tvoji projekti?

Neva Zidić: Upravo taj problem solving na mikro razini je dobar primjer zašto se volim baviti type dizajnom. U jednom trenutku nemaš inspiracije i imaš osjećaj da su sve forme nekog slova već viđene i nacrtane, a u drugom trenutku stvoriš cijeli novi svemir i svako slovo je novi izazov. Mislim da je dizajn svakog pisma na neki način takav, rješavaš puno mikro problema, kružna slova, dijagonale, negativan prostor, stemove. Svako rješenje primijeniš na nekoliko slova i malo po malo dolaziš do cilja. Drugim riječima, uzmeš nešto jednostavno kao što su slova i onda sve zakompliciraš, da bi na kraju opet sve raspetljao. Wrap je projekt koji je trenutno u fazi raspetljavanja, a koja je poznata po tome da te prati u snove i dočekuje za dobro jutro.

Marija Juza: Prošle godine Yulia Popova objavila je knjigu How Many Female Type Designers Do You Know? Pitanje koje je ujedno i naslov provlači i dalje kroz svoje istraživanje koje se bavi dokumentiranjem tipografskih dizajnerica od 19. stoljeća do danas. Statistike govore da se danas broj žena koje upisuju umjetničke fakultete, dobivaju nagrade i sudjeluju u stručnim žirijima u području dizajna kontinuirano povećava. U 21. stoljeću imamo više tipografskih dizajnerica nego ikad no ipak na konferencijama o tipografskom dizajnu uglavnom sudjeluju muškarci. Koliko ti poznaješ tipografskih dizajnerica?

Neva Zidić: Nekako sam očekivala pitanje na tu temu. 🙂 Srećom, mogu odgovoriti da ih znam dosta, što osobno, što zahvaljujući raznim konferencijama, društvenim mrežama… i to je ujedno dio odgovora na pretpostavljenu problematiku, žena u type dizajnu ima. Dio problema je, kao što kažeš, što ne dobivaju dovoljnu vidljivost i zastupljenost na konferencijama, u edukaciji. Kao primjer, za vrijeme mog studija u Hagu od nas dvanaest na godini, nas četiri smo bile žene, a od sedam obaveznih kolegija, jedan je predavala žena. Imale smo priliku o tome i razgovarati i raspravljati na tu temu. Osim rada Yulie Popove koji si spomenula, svakako bih navela Alphabettes.orgkao važnog aktera, platformu koja kroz svoje djelovanje kontinuirano radi na podršci i promociji žena u tipografskom dizajnu, zastupljujući i druge vrste jednakosti u struci. Femme Type je novija platforma sa sličnim ciljem koja je brzo dobila na značaju. Još jedan diplomski rad na ovu temu je XX, XY tipografske dizajnerice Marie Boulanger koji je u procesu prijevoda na engleski i koji se veselim pročitati. U Hrvatskoj tipografskih dizajnerica još uvijek ima premalo, ali ne sumnjam da će se to u kratkom roku promijeniti.

Marija Juza: Tipografija je definitivno tvoja ljubav i poziv iako se baviš dizajnom vizualnih komunikacija i edukacijom. S kim ili na kakvim projektima bi željela raditi u budućnosti? Koje slovolivnice ili dizajnere pratiš ili bi istaknula?

Neva Zidić: Trenutno kombiniram sve navedeno, ali radujem se svakom projektu koji se na ovaj ili onaj način oslanja na rad sa slovima. Voljela bih u skorijoj budućnosti pustiti neko od vlastitih pisama u “svijet”, odnosno učiniti ga dostupnim putem neke slovolivnice. U duhu prethodnog pitanja, istaknula bih nekoliko žena tipografskih dizajnerica čije radove pratim i volim, a to su Daria Petrova, Maria Doreuli (Contrast Foundry), Hansje van Halem, Fabiola Mejía (Supercontinente), Naïma Ben Ayed, Yara Khoury Nammour, ali i mnoge druge.