Uz uživanje u razgledavanju galerijskih i muzejskih eksponata, u takvim ustanovama često nas znaju zateći golemi redovi i nepregledne mase ljudi koji žele prisustvovati određenoj izložbi. Ovakve situacije tipične su i gotovo svakodnevne za velike svjetske muzeje, primjerice njujorški Guggenheim ili pariški Louvre, za razliku od naših domaćih muzeja.
Dok te sve horde ljudi željno iščekuju vidjeti određeni postav, uvijek postoji netko «s druge strane», tko promatra njih.
Jedan od takvih je i francuski fotograf te bivši student School of Visual Arts u New Yorku, Matthew Pillsbury. U svojim isključivo crno-bijelim fotografijama ovaj umjetnik s njujorškom adresom koristi isključivo ambijentalno svjetlo s dugim ekspozicijama, te tako dobiva nevjerojatnu mirnoću kadra, koji je u suštini sasvim suprotan od hektične realnosti takvih prostora, prepune ljudi s neizbježnom dozom nemira i nervoze.
Njegove duge ekspozicije znaju varirati od nekoliko minuta, pa sve do nekoliko sati, a time ovaj umjetnik dobiva moment u kojem umjetničko djelo koje promatrač gleda i cijeli prostor ostaju statični, dok se čitav ambijent uokolo pretvara u decentno formiranu sjenu.
Matthewa najviše inspiriraju fotografski eksperti poput Hiroshi Sugimota i Abelardo Morellia, a više o ovom fotografu pogledajte na njegovim stranicama.
