Sutra (petak 30. svibnja) s početkom u 19 sati u Galeriji Kranjčar (Kaptol 26, Zagreb) bit će otvorena samostalna izložba slika Sebastijana Dračića naslovljena GRAY.
Na izložbi će Dračić predstaviti osam slika. Sa Sebastijanom smo lani, povodom lanjskog izdanja projekta Boiling Point na kojem je sudjelovao, porazgovarali u velikom intervjuu koji možete pročitati ovdje.
U nastavku pročitajte isječak iz teksta Nataše Ivančević iz kataloga izložbe:
Ciklus „Sivo“ nastavak je detektiranja stanja današnje civilizacije, duha, ali i zloduha vremena. Autor pogledom univerzalista objedinjuje spoznaje koje crpi iz bogate riznice tekovina ljudske civilizacije – mitologije, umjetnosti, književnosti, filma, masovnih medija. Stoga često koristi nazive radova i kompozicijski raspored koji su asocijativni i referencijalni. Zanima ga kolektivna sudbina čovječanstva u svijetu koji sve više postaje dehumanizirana pustinja. Znanja i doživljaje koje svjesno, ali i nesvjesno asimilira, sublimira u simboličke prikaze koji nas ne ostavljaju ravnodušnima. Stišava koloristički registar i nastaje tematska raznolikost radova koje možemo podijeliti u nekoliko cjelina. Bavi se temom grada, kolijevkom civilizacije i ljudskog napretka te arhitekturom kao rezultatom ljudske kreacije, vještine i tehnologije.
Slike „Beelzebub“ i „Minotaur“ prikazuju razorenu ili napuštenu arhitekturu, bez tragova ljudske prisutnosti. „Beelzebub“ govori o ljudskoj patnji i nagonu za uništenjem koji su imanentni svim vremenima i društvenim uređenjima. Iz mraka se naziru ruševine, tragovi razorenih kulturno-povijesnih vrijednosti gradova koji su pretrpjeli razaranja u 20. i 21. stoljeću, od 1. svjetskog rata, do rata u Siriji koji još traje. U središtu zlokobnog prizora prepoznajemo ostatke vukovarskog dvorca Eltz koji je pretrpio žestoka razaranja tijekom domovinskog rata. Osvjetljenje koje se širi iz središta slike dramatično podcrtava razmjere uništavanja i tragediju ljudske patnje. Sebastijan Dračić prikazuje globalno stanje svijeta i ljudske svijesti kojom upravlja zlo i nagon za uništenjem. On je zabrinut za svijet, čovjeka, prirodu i njezine cikluse, za sadašnjost i budućnost planeta Zemlje, tog krhkog i ranjivog mastodonta. Ako je povijest učiteljica života, kada će doći vrijeme smislenog postvarenja te teze u zbiljskom vremenu? Tema slike „Minotaur“ nedovršena je ili napuštena imaginarna arhitektura koja pomaknutom perspektivom i tajnovitom atmosferom svjedoči o napuštenom uspjehu, ljudskim naporima koji nisu urodili plodom. Zenitalno osvjetljenje podcrtava kose sjene koje skrivaju neizrecivo.
Priroda svojom logikom životnih ciklusa i samoodrživošću polagano ali neumoljivo počinje osvajati novo područje koje je napustio čovjek. Daljnje konzekvence ljudskog nesmotrenog djelovanja Dračić je prikazao slikom „Götterdämmerung“. Prekomjernom proizvodnjom dobara i neutaživim konzumerizmom, čovjek na ovoj Zemlji iza sebe ostavlja pustoš. Sivi oblaci prijeteći su se nadvili nad prizorom. Gomile smeća koje su napučile tlo apokaliptička su vizija svijeta koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Slika „Life on other planets is difficult“ definirana je monokromnim zonama crne i sive boje te nadrealnim ugođajem. Jedini je koloristički akcent ljudski lik koji sjedi u negostoljubivom okruženju Mjesečeve površine, što prizoru daje začudnu i fikcionalnu dimenziju.
Izložba je otvorena do 8. lipnja
autor fotografija radova: Roberto Pavić



