Govoreći o inkluziji u kulturnom kontekstu često polazimo od tehničkih prilagodbi poput titlova, rampi i tehnologije, no mnogo rjeđe aktivno promišljamo o onome što ona u svojoj srži jest — o pravu na zajedničko iskustvo, na istovremenost i osjećaj pripadnosti. Projekt Film svima, koji je 2025. godine obilježio deset godina postojanja, predano inzistira upravo na toj dimenziji u kojoj inkluzija nije iznimka, već neizostavno pravilo kulturnog života.
Pokrenut unutar riječke udruge Filmaktiv (o kojoj smo pisali ovdje), projekt Film svima nastao je iz osobnog iskustva i potrebe, ali je s vremenom prerastao u jedan od najdosljednijih i najutjecajnijih modela inkluzivnih kulturnih praksi u Hrvatskoj. Njegova začetnica i dugogodišnja voditeljica Maja Ogrizović danas projekt opisuje jednostavno: kao pokušaj da film, i kultura općenito, ponovno postanu zajednički prostor. Film svima kao inicijativu sam pokrenula 2016. dok sam bila zaposlena u riječkoj udruzi Filmaktiv i to iz osobnih razloga. Naime, moja sestra Milana (čitaj: starija sestra, sociologinja, ona koja me upoznala s kulturom, prije svega s filmovima i muzikom) je od 2003. živjela s dijagnozom multiple skleroze, a stanje se pogoršavalo rapidno. Mi smo se, od sestara koje su išle na koncerte, filmove i predstave, pretvorile u sestre koje su doma i tamo razgovaraju o svemu onome što bi inače konzumirale i o čemu bi na kavi i cigareti kasnije ćakulale. Kako je vrlo brzo počela koristiti invalidska kolica, imale smo vremena dooooobro se upoznati s nepristupačnošću prostora (javnog prostora, institucija, pa čak i banaka, ginekoloških ordinacija, frizera — doslovno svega). Kasnije je imala komplikacije s vidom zbog čega nije mogla više čitati, tj. gutati knjige u njenom slučaju pa su joj osobne asistentice (shoutout Manueli koja je pročitala more knjiga <3) čitale naglas, nakon čega se učlanila i u Knjižnicu za slijepe. Pa su redovito dolazile pošiljke s knjigama koje su češće okupirale prostor od njoj ljubljenih R.E.M.-a. Pričam sve ovo da dam kontekst — u to vrijeme studiram/završavam kulturologiju, djelujem kao producentica i to u filmskom svijetu. I sve što radimo je — proizvodimo: filmove, festivale, projekte. A moja sisterica ni na što ne bi mogla doći. I vratimo se u 2016. Tada sam već nekoliko godina razmišljala o nečemu poput Filma svima, ali nisam pronalazila suradnike s kojima bi to mogla pokrenuti. Sve dok mi nije sinulo — pa mogu sama. Pretražila sam upute za inkluziviranje filmova, odlučila prvi korak napraviti za gluhe i javila se u udrugu. Damir, Ivona i Sandra iz Udruge gluhih i nagluhih PGŽ znaju pričati kako im je bio smiješan taj moj dolazak — kao nemam nikoga gluhog u familiji ili blizini, a zagrizla sam za temu kao da nema sutra. I nije im bilo druge nego se pridružiti i učiti me sjajnim početnim koracima. Da nije bilo njih, ne bi bilo niti Filma svima. Fun fact koji volim prepričavati je da sam prvi film inkluzivirala samo čitajući pravila. I krivo shvaćajući. Znači, postoji pravilo označavanja različitih govornika bojama. I umjesto da označim različitim bojama govornike u istom razgovoru, ja sam film Barbare Babalčić, Naseljenici, naši novi susjedi s puškama (nažalost, nikada aktualniji) inkluzivirala (ako to uopće mogu reći haha) koristeći, pazite sad — 17 boja! 😀 To je tako na početku i kada nekako sam kopaš pa možda ne zaključuješ najbolje. Sada mi je ta anegdota sjajan uvod za studente/ice s kojima radim na inkluziviranju kulture na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Od svojih početaka projekt se provodi u partnerstvu s Udrugom gluhih i nagluhih Primorsko-goranske županije (UGIN), a od 2021. godine i s Udrugom slijepih Primorsko-goranske županije, s jasnim ciljem prilagodbe filmskih sadržaja osobama s oštećenjem sluha i vida te promicanja inkluzivnih kulturnih praksi u širem društvenom kontekstu. Idejni začetnik i producent projekta je obrt Hej!, a počiva na tri međusobno isprepletene cjeline: prijevodu i prilagodbi filmova, javnim projekcijama i promociji te formiranju Medijateke Film svima – arhivi filmova prilagođenih na hrvatski znakovni jezik i druge inkluzivne formate. Postepeno se razvijajući od skromne inicijative do jedinstvenog modela inkluzivnih kulturnih praksi u Hrvatskoj, projekt je kroz godine djelovanja učvršćivao svoju misiju i razumijevanje imperativa inkluzivnosti. Najveća promjena se odvila u zamjenicama — prešli smo iz ja u mi, što je omogućilo pravi rast samog projekta, ali i zajednice u kojoj djelujemo. Ta je zajednica prvo bila Rijeka, sada je Hrvatska i divno je gledati kako Film svima biva prepoznat od europskih inicijativa za inkluzivne programe u kulturi. Samo ću reći da nas čeka prekrasna 2026. Razumijevanje je, rekla bih, isto. Ideja da je inkluzija širok pojam, da je borba intersekcionalna i da ju želim(o) voditi mekano. Da se svi osjećamo dobrodošli/e. Jer kultura je naša. Pripada svima. I za sve ima dovoljno mjesta. A kada smo uključeni, svi od toga profitiramo. Rastemo, učimo, upoznajemo se, mijenjamo i približavamo jedni drugima i više nam nije taj Drugi opasnost. Primjerice, ako u životu nismo upoznali nekoga tko se kreće pomoću kolica ili slijepu osobu ili nemamo prijatelje strance ili se družimo samo s našim generacijama ili samo s ljudima s kojima dijelimo identične poglede, sve izvan tog bubblea nam je strano. Možda nezanimljivo, ali možda i opasno. Mene zanima taj prostor zajedništva, to što dijelimo. To je inkluzija. Mi inkluziviramo jedni druge, stvaramo prostore jedni za druge. Čuvamo si mjesta, otvaramo vrata. To.
Premda su gluhe i nagluhe te slijepe i slabovidne osobe – kojima se konzumiranje filmova nastalih na hrvatskom jeziku omogućuje kroz prilagođene titlove i snimke tumača za hrvatski znakovni jezik, a kasnije i audiodeskripciju za slijepe i slabovidne osobe – njihov temeljni fokus, aktivno rade i na ekonomskoj inkluziji, kao i rodnoj i dobnoj. Kako navodi Maja, trenutno smišljaju načine kojima bi kroz film zajednički prostor otvorili i stranim radnicima kojima u Rijeci nije dostupan gotovo nijedan kulturni sadržaj.
Od 2020. godine Film svima dobio je i svoju edukativnu ekstenziju Film svima svugdje, usmjerenu gluhoj, nagluhoj i čujućoj djeci i mladima, s ciljem približavanja medijske kulture, inkluzivnih praksi i hrvatskog znakovnog jezika. Projekt se dodatno širi kroz Film svima svugdje online i Knjigu svima (od 2021.), dok se od 2022. godine pod zajedničkim okriljem razvija i platforma Kultura svima, posvećena sustavnom inkluziviranju kulturnih institucija i praksi. Već spomenuta Medijateka Film svima danas okuplja gotovo stotinu prilagođenih filmova, a svima njima prethodi proces odabira i prilagodbe – od titlova do snimanja tumača HZJ-a i audiodeskripcije. Filmove biramo u nekom organskom kolektivu — gluhe i nagluhe, slijepe i slabovidne osobe, producenti, distributeri, filmski radnici. Razmišljamo, predlažemo, biramo. Ono što nam je važno je da nemamo sve filmove istog roda ili žanra, važno nam je da imamo i eksperimentalne filmove, da imamo i filmove koji govore o temama na koje ne nailazimo svaki dan, ali i filmove koji su u fokusu javnosti i koje možemo gledati svi skupa, dok je hajp. Da bude osjećaj istovremenosti. Nakon što odaberemo filmove i osiguramo prava, prevoditelji za HZJ ga gledaju i spremaju se za snimanje. Snimamo u studiju s divnim Ivanom Vranjićem nakon čega radimo inkluzivne titlove. Toni Pavlović i njegova ekipa nam rade audiodeskripcije filmova. I onda kreće život inkluzivnog filma — projekcije, život na festivalima, u kinima, na projekcijama u gerilskim uvjetima — cilj je da film dođe svima. Mislim da nam je nekako najvažniji bio “Čovjek koji nije mogao šutjeti” jer smo s njime otišli na Oscare :), i jer smo saznali da film koji je u nominaciji za Oscare mora imati svoju inkluzivnu varijantu, što nam je super argument za poticanje na inkluziviranje — inkluzivni filmovi mogu dobiti najveće nagrade. Vlak u snijegu isto. Film o kojem smo prvo razgovarali s gluhima u udruzi u Rijeci i koji su svi redom rekla da su ga gledali. A na pitanje o čemu je smo dobili odgovor: o izletu u Zagreb, kobasama i čvarcima. Ništa čudno kada nisu imali priliku dobiti informaciju o pjesmi, nikakve kad se male ruke slože tu nisu bile u igri. Film iz 1976. prvi puta inkluziviran 2020. Toliko o svemu.
Inkluzivni događaji na festivalima, poput Pulskog filmskog festivala, Dana hrvatskog filma, Animafesta ili Four River Film Festivala, sve su brojniji. Približavajući inkluzivne verzije onima kojima inkluziviranje nije potrebno osvještavaju publiku da gledajući takav prilagođen format stvaraju aktivan i neposredan prostor podrške odašiljući pritom poruku o važnosti inkluzije. U protekloj godini posebno se istaknula inkluzivna adaptacija filma Fiume o morte! te projekcija filma Gluha redateljice Eve Libertad tijekom Međunarodnog tjedna gluhih i nagluhih osoba. Kada gledamo Fiume o morte! u prepunom Istarskom narodnom kazalištu jer je pala kiša na projekciji u Areni na Pula Film Festivalu i kada shvatiš da inkluzivnoj verziji prisustvuje cca 800 ljudi, a da u publici sjede slijepe i slabovidne osobe kao i gluhe i nagluhe osobe, i da svi gledaju zajedno, u isto vrijeme, u istoj dvorani – uh, to je najbolji dio ovog posla. <3 Fun fact je da su me Tibor i Vanja zvali da se pridružim timu u ulozi, čini mi se, izvršne producentice filma, ali u to vrijeme je bilo važno staviti svu energiju u Film svima i napraviti pripremu za njegov daljnji rast. Nekako smo zaokružili tu priču upravo izradom inkluzivne verzije filma (i moram napomenuti, prije Rotterdama haha). Presretna sam što je Fiume o morte! dio Film svima Medijateke, što ga i dalje gledaju i gluhe i nagluhe te slijepe i slabovidne osobe diljem Hrvatske, ali i svijeta! Protekle smo godine održali gotovo 50 projekcija (za jedan tim u kojem niti jedna osoba nije zaposlena na projektu to je doslovno ravno čudu), a FOM čini veliki dio te brojke. Jako je važno da su ga mogli gledati svi, i to zajedno, kao i da smo o temama filma, koje su nažalost teme naše svakodnevice, imali priliku razgovarati isto tako — zajedno.
Gluhu smo imali priliku gledati zbog divne ekipe Festivala mediteranskog filma Split, primarno Alena i Ene koji su selektirali film i predložili suradnju. U Splitu je bila premijera inkluzivne verzije, a u Rijeci smo ga gledali u pop-up kinu UGIN Filmski vrt koje gradimo svake godine u vrtu Udruge gluhih i nagluhih u Rijeci kako bismo im film maksimalno približili. Krenuli smo ga graditi jer zajednica nije imala naviku dolaziti u kino, nisu ga vidjeli kao svoj prostor, iako je javno. Sada, s 10. izdanjem Film svima, priča je ipak malo drugačija. 🙂 Mario Kozina i ekipa iz Kina Tuškanac su film prikazali i u Zagrebu, tako da je imao jedan lijepi život. Rekla bi da je film izazvao veću reakciju kod čujuće publike zbog dijela filma koji neću otkrivati da ne spojlam, ali svi koji su gledali znaju točno taj osjećaj kad ti redateljica okrene pozicije, kada osjetiš, a ne samo da racionalno percipiraš. Film nakon kojeg smo uvijek ostajali razgovarati i razgovarati.
Kako naglašavaju, izrazito im je važno imati suradnike u institucijama koji prepoznaju važnost otvaranja vrata, takve inicijative polako, ali sigurno, doprinose transformaciji lokalne kulturne scene.
Tijekom 9. izdanja Film svima predstavili su Smjernice za inkluzivne kulturne prakse – dokument nastao u suradnji s Martom Bradić, Dunjom Matić Benčić i Majom Krištafor kako bi kulturnim radnicima pružili adekvatnu podršku u inkluziviranju u čemu važnu ulogu, kako navodi Maja, ima Inkluzivno kulturno vijeće mladih. S pokojnom kolegicom Sanjom Kapidžić sam napisala jedan mali obični Erasmus program, misleći da će to biti jedan od projekata, i gadno se prevarila. 🙂 Okupili smo takvu ekipu da smo 2024. pokrenuli udrugu specijaliziranu za inkluzivne kulturne prakse – Kultura svima svugdje, tako da vijeće ima ogromnu ulogu, i u inkluzivnim programima i u udruzi, ali moram reći i u mom osobnom životu. Da nema Larise, Tine, Iskre, Emine, Tina, Enole, Anamarije, Tee i Irene, uskoro i Ivana Siniše i Borne, inkluziviranje kulture bi bilo daleko daleko manje snažno i manje slatko i lako. Ovaj tim je pokrenuo i prvu inkluzivnu pretplatu u nekom nacionalnom kazalištu, u našem slučaju u HNK Ivana pl. Zajca gdje su nas Katarina, Maja i Cvijeta dočekale raširenih ruku. Kolege i kolegice unose nove poglede i energiju, prenosimo postojeća znanja i entuzijazam i međusobno se nadograđujemo i nekako svi rastemo. Nije lako, nije da je sve med i mlijeko, ali smo jako usmjereni na to da stvaramo svijet u kojem želimo živjeti. Jer ovo što nam je servirano sigurno nije naš izbor.
Iako sve projekcije Film svima nastoje biti besplatne i dostupne svima, treba imati na umu kako je takva produkcija zahtjevna te nerijetko financijski i organizacijski izazovna, a to podrazumijeva neumorno pisanje projekata i osiguravanje sredstava iz različitih izvora: Sjajan je koncept poljskog programa Kino bez barier koje ima 2 puta tjedno inkluzivne filmove, naravno opremljene snimkom prevoditelja za znakovni jezik, inkluzivnim titlovima i audiodeskripcijom, ali je njihovo kino u potpunosti dostupno OSI koje se kreću pomoću kolica recimo te je ulaznica 1€. Redovna cijena je 5€. To je inkluzija. Ljudi će otići na inkluzivnu projekciju i jer je ekonomski inkluzivna. To nam treba. Dok ne otvorimo svoje kino i ne postanemo Dunja i Jerko iz Kuće Klajn, naši apsolutni uzori, zahvalni smo kinima i prostorima u kojima projiciramo kao i distributerima i svim donatorima što možemo osigurati besplatne ulaze na inkluzivne projekcije.
S obzirom na rast broja inkluzivnih praksi u Hrvatskoj, postoji opasnost da “inkluzija” postane administrativni zahtjev, a ne stvarna promjena. Na pitanje kako se protiv toga boriti i što za njih predstavlja istinski inkluzivan kulturni događaj Maja odgovara: To je onaj događaj koji misli na sve, stvara prostor za sve i to radi po defaultu. Bez da se Drugi najavljuju, bez segregacije, pompoznih najava, ono — obična projekcija ili predstava ili izložba ili predstavljanje knjige tipa utorkom popodne. I da svi mogu doći, da je svima sve dostupno i da se svi osjećaju pozvanima. To je važno, taj osjećaj. Da nisi gost, da nisi stranac, da nisi zalutao. Da tu pripadaš. To je tvoje. Tako nam je i osiguravanje sredstava administrativni zahtjev pa to i dalje radimo. Zapravo, naučili smo se, izvježbali mišiće i sve nam je lakše. Tako nekako vidim i te mišiće za inkluziju i solidarnost. Dok je to nešto vanjsko, neki teret, neće biti lako. Ali kada skužimo što time radimo i uz preduvjet da imamo podršku, da su prostori dostupni, da imamo razumijevanje nadređenih, da se radi na stvaranju klime poziva, otvorenosti, solidarnosti i dobrodošlice, neće biti prostora za težinu. Živimo u vremenu koje jako opterećuje i imamo sve manje prostora za Druge, istovremeno se nadajući da će Drugi imati prostora za nas. Kada inkluziviramo, taj se prostor za Druge rasteže, povećava, osnažuje. I posljedično stvara i prostore za nas same kada smo mi Drugi. Ako nekome treba podrška, inicijative poput Kulture svima su tu da pruže support. Nije floskula, stvarno nam se javite da inkluziviramo zajedno.
Deseta obljetnica projekta Film svima koja se navršila protekle godine ne otvara samo prostor za slavlje, već i priliku za promišljanje budućnosti inkluzivne kulture u Hrvatskoj. Nakon više od desetljeća sustavnog rada, stotina projekcija, prilagođenih filmova i izgrađenih partnerstava, postaje jasno da Film svima više nije izolirana inicijativa, već relevantan akter koji aktivno oblikuje kulturne politike, prakse i očekivanja publike. Upravo zato pitanje sljedećeg iskoraka – onoga koji nadilazi pojedinačne projekte i zahvaća institucije, tehnologiju i dugoročne strukture – nameće se kao ključno.
Osvrnuvši se na sve do sad učinjeno, Maja naglašava: Za naredno desetljeće želim da HAVC stavi uvjet za financiranje programa o izradi inkluzivne verzije, da svi znamo koji su filmovi inkluzivirani, gdje su dostupni, da je sve otvoreno. Važan korak bi bio osiguravanje tehnologije potrebne za inkluziviranje u svim kinima i prostorima kulture, educiranje svih onih koji inkluzivnu kulturu donose. A sve to počinjemo izdavanjem još jednih smjernica — Smjernica za inkluzivne titlove koje Kultura svima svugdje radi s Društvom hrvatskih prevoditelja znakovnog jezika i Filozofskim fakultetom u Rijeci te u suradnji s mladim prevoditeljima i prevoditeljskim i titlerskim bardom, Markom Godečem. To će biti jedan veliki korak naprijed. Za zajednicu ne brinem, tko bi brinuo kada vidi čaroliju mraka kinodvorane u kojem smo svi zajedno. <3
Ono što Film svima čini posebno važnim njegova je dugoročnost i ukorijenjenost u zajednici u kojoj projekt raste iz konkretnih iskustava nepristupačnosti, gradi se u partnerstvu s udrugama osoba s invaliditetom i kontinuirano se širi prema novim generacijama, medijima i kulturnim sektorima.
Umjesto simbolične inkluzije, Film svima inzistira na praktičnoj dimenziji — titlu, znakovnom jeziku, audiodeskripciji, razgovoru nakon projekcije i osjećaju pripadnosti. Time ovaj projekt ne samo da omogućuje pristup kulturi, već aktivno sudjeluje u njezinoj transformaciji, pokazujući da kultura ima smisla tek onda kada je doista dostupna svakome od nas.
Autorica: Karla Despot
Film svima pratite na Instagramu, Facebooku i YouTubeu.
Udruge Kultura svima svugdje i Filmaktiv organiziraju nastavak edukacija inkluzivnih kuturnih praksi koje provode od 2022., nastavno na inkluzivne projekte u kulturi pokrenute 2016. Jedni od najaktivnijih inkluzivatora u Hrvatskoj organiziraju edukacije sa ciljem poticanja inkluzivnih kulturnih praksi i pružanja podrške svima zainteresiranima.
Nakon edukacija uživo, u 2026. edukacije će se provoditi u online formatu čime se naglašava njihova inkluzivnost i dostupnost. Susreti će biti održani srijedama u travnju, od 15 do 16.30 sati. Sudjelovanje je besplatno uz prethodnu prijavu na linku, a svaki susret se održava na hrvatskom i hrvatskom znakovnom jeziku.
Na prvih 5 edukacija, brojni predavači i predavačice, inkluzivatori i inkluzivatorice dijelit će svoja znanja i iskustva te odgovarati na specifične potrebe okupljenih.
1. 4. 2026., 15.00—16.30 Glavonja svima!
Ususret Svjetskom danu svjesnosti o autizmu Kultura svima donosi primjer dobre prakse — kako se gradio inkluzivni Glavonja svima! Sudjeluju: redateljica filma, Marina Andree Škop i suradnica Nora Krstulović; Kosjenka Brajdić i Eva Pavić, udruga ASK; Film svima ekipa.
8. 4. 2026., 15.00—16.30 HZJ za početnike i početnic
Damir Herega o osnovama hrvatskog znakovnog jezika, zajednici i kulturi Gluhih; modelima inkluziviranja ili zašto titlovi nisu dovoljni te zašto je važno stvarati kulturu zajedno.
15. 4. 2026., 15.00—16.30 AD za početnike i početnic
Antonio Toni Pavlović o audiodeskripciji, primjerima dobre i loše prakse kao i o tome što se sve može inkluzivirati audiodeskripcijom.
22. 4. 2026., 15.00—16.30 Knjiga svima
Tanja Badanjak i Maja Ogrizović o inkluzivnom fondu Gradske knjižnice Rijeka, Knjiga svima te dostupnosti narodnih knjižnica. Vlasta Tibljaš o važnosti čitanja naglas, koristi audioknjiga kod čujuće i videće djece, ali i inkluzivnih knjiga za gluhu i nagluhu te slijepu i slabovidnu djecu.
29. 4. 2026., 15.00—16.30 Inkluzivni open mic
Otvoreni mikrofon za razgovore o inkluziji te modelima inkluziviranja u kulturi. Poziv za razgovor o interesima, potrebama te dijeljenje primjera dobrih praksi.
