Ako živite u Zagrebu sigurno ste već primijetili vizualno atraktivne prizore, ilustracije i crteže na nekoć oronulim pumpama za vodu, kojih se sjećamo još iz naših djetinjstva. Pumpe za vodu svima poznate kao Franceki datiraju negdje s kraja 19.stoljeća, a postavljene su u kvartovima gdje kućanstva nisu imala priključke na gradski vodovod.
Kako se vodovodna mreža širila, tako su pumpe postajale nebitne, sve do dolaska street art ekipe Pimp My Pump koja se aktivno bavi njihovom likovnom obnovom animirajući time cijelo susjedstvo. Tako su zanemareni i nefunkcionalni kvartovski Franceki širom Zagreba postali Picasso, tramvaj 12, Darth Vader, Janica Kostelić, Snjegović, The Warriors, Lou Reed, Pac Man, Fulir i mnogi drugi.
Njihova akcija odjeknula je pozitivno u kvartovima, medijima i kreativnoj zajednici, a njihov rad prepoznala je i turistička zajednica grada Zagreba. Prošli tjedan imali smo priliku razgovarati s članovima Pimp My Pump-a: Robertom Ljubanovićem i Borisom Bare koji tvrde kako je oslikavanje odlična zabava i prilika da se kreativno izraze, obzirom da im struka od koje žive to ne pruža. U nastavku pročitajte što su nam ispričali:
► Zašto ste se baš odlučili za oslikavanje pumpi?
Boris: Projekt je nastao na moju inicijativu, jer me smetalo kako ih stanovništvo ignorira. Osobno imam sentimentalnu povezanost s njima, jer sam se cijelo djetinjstvo igrao pored njih, a volio bih da tako i ostane. Javne pumpe su jedan od najstarijih zaštitnih znakova grada Zagreba koje treba očuvati i zaštititi. Želja nam je učiniti ih atraktivnim, obnoviti ih i dodijeliti im novi smisao.
► Koliko dugo postoji projekt?
Robert: Oko tri godine. Prva godina bila je totalna gerila, jer smo se bojali policijskih intervencija, Radilo se po noći, da bismo na kraju shvatili da stanovnici baš vole naše pumpe, a policija se nije žalila na naše aktivnosti, tako da smo ubrzo počeli raditi tijekom dana. Ova godina nam je aktivnija nego prošle dvije. Sudjelovali smo na mnogim projektima i dobivamo svakodnevno različite ponude, ali nažalost nemamo za sve dovoljno vremena.
► Tko se sve nalazi u timu Pimp My Pump?
Boris: Naša ekipa dolazi s Trešnjevke, a osim nas dvojice tu su i Bernard Radić, Željko Rus i Ninoslav Pirš. Imamo nekoliko suradnika koji nam pomažu. Gotovo svi imamo grafiterskog iskustva prije negoli smo krenuli u ovaj projekt, ali oslikavanje pumpi puno je zahtjevnije nego oslikavanje ravnih zidnih površina
*Pimp my Pump ekipa
► Kako nalazite pumpe koje nisu u kvartovima u kojima živite?
Robert: Projekt je krenuo s Trešnjevke, gdje smo odrasli. Nakon toga su nam prijatelji pomagali oko traženja drugih pumpi. Za otkriće novih lokacija zaslužan je Vanja s bloga Zaboravljeni Zagreb, koji je prepoznao potencijal ovog projekta te nekako našao mjesta ostalih pumpi u Zagrebu. Sve je najviše odjeknulo na ovogodišnjem događanju Noć Muzeja gdje su posjetitelji izložbe na karti Grada Zagreba počeli sami označavati njihove lokacije i tako nam pomogli.
► Kakve još projekte radite osim što oslikavate pumpe?
Boris: Radili smo projekt za Međunarodni dan voda u MSU. Nakon toga smo bili angažirani na Velesajmu kulture u Studentskom centru gdje smo dobili zadatak oslikati kiosk-galeriju. Preselili smo se tamo na tri dana i crtali. Na kraju projekta imali smo dobar tulum s roštiljem i oko našeg kioska bilo je najviše posjetitelja. Radili smo i jedan projekt u Sisku, gdje nas je inženjer tamošnje željezare zamolio da oslikamo tvornički stroj.
Robert: Osim pumpi pokušavamo oživiti kvartovski život pojedinih kvartova tako da organiziramo otvorene tulume i sportska natjecanja. Želja nam je vratiti ga u ona vremena dok su pumpe i njihovo korištenje bile dio svakodnevice. Do sada smo to radili za pumpu Dinu Dvorniku, zatim onoj grupi Psihomodo Pop, a prošli vikend organizirali smo party za pumpu Bob Marleya u Vukovarskoj, iza Mercatora. “Na Marleyu” je bilo odlično, skupila se hrpa ljudi i sve smo dijelili Medvedgrad pive, Ciberfunk Juice bar zdrave sokove i adidas hot dog, uz pomoć naših partnera na projektu. Prostor na kojem radimo tulum sami uredimo i počistimo od smeća prije i poslije samog događanja. Uvijek se netko od prijatelja pozove da pušta muziku, tako da je dobra zabava zagarantirana.
► Prije dvije godine sudjelovali ste na manifestaciji Noć Muzeja, gdje ste imali vlastitu izložbu u Centru za kulturu Trešnjevka. Zanima nas kako je prošla izložba i kako vam se svidjelo izlagati u zatvorenom prostoru?
Boris: Morana i Vlado iz Kontraakcije pomogli su nam oko organiziranja izložbe, jer nitko od nas nije imao iskustvo u tome. Izložba je bila super postavljena. U prostoru se nalazilo oko 20 starih televizora, dok je svaki od njih prikazivao snimku pojedine pumpe. Trenutci su bili spontano snimljeni nekoliko dana prije događanja, pa se tu svašta moglo vidjeti. Posjetiteljima se izložba očito svidjela s obzirom na to da dotad Centar za kulturu nikad nije imao bolju posjećenost.
► Planirate li ove godine sudjelovati na Cest is the d’Bestu?
Robert: Ovo nam je treća godina da ćemo sudjelovati na događanju. Otvorenje će biti na Zrinjevcu, a zatvaranje na Britancu. Ovim putem pozivamo sve da nas posjete i sudjeluju u dobroj zabavi.
► Kako izgleda proces bojanja, sređivanja i ‘pimpanja’ jedne pumpe?
Robert: Kada dođemo do pumpe, prvo je treba pripremiti za bojanje, jer su one u stvarno lošem stanju. Prvo ju četkamo drot kefom, pa dalje dorađujemo hrdžoklopom i šmirglamo. Nakon toga nanosimo temeljnu boju i tek onda farbamo grafiterskim sprejevima. Uvijek mislimo da nam treba dva sata za pumpu, ali realno bude oko pet, šest sati.
Boris: Kod kuće se pripremaju skice i šablone, a kad se dođe kod pumpe onda nastane puno neočekivanih problema. Pumpe su često vlažne, pa se boja želi s njih skidati. One su male, pune detalja, pa je crtanje po njima dosta zahtjevno.
► Kako komentirate street art scenu u Zagrebu, i imate li neki komentar na priču da bi se zid u Branimirovoj, nastao u sklopu Muzeja ulične umjetnosti, mogao rušiti?
Boris: Po meni je takvih stvari kao što je MUU premalo. Zagreb ima odličnu priliku, jer posjeduje veliki broj zapuštenih i neotkrivenih prostora koji bi se mogli oslikati. Vani su takve stvari zastupljenije nego kod nas. Muzej ulične umjetnosti na Branimirovoj bila je turistička atrakcija. Problem je nastao zbog urušavanja zida i nadam se da će se to popraviti, a projekt ponoviti.
► U kakvim ste odnosima s gradom Zagrebom, postoji li neka suradnja s obzirom na činjenicu da stvarate atraktivne točke u gradu i oživljavate kvartove?
Robert: To je jedna vrlo bolna točka. Turistička zajednica prepoznala je ovaj projekt i navedena je cijela priča o nama na njihovoj stranici. Pravna suradnja nažalost još ne postoji, ali radimo na tome.
► Sudeći po Facebook lajkovima rekla bih da imate zbilja puno fanova. Tko vas sve podržava i prati i kakav je feedback na vaš rad?
Boris: Naša publika je zaista jako široka, od djece, do naših prijatelja pa sve do penzionera. Djeca jako favoriziraju naše pumpe i često se igraju u njihovoj blizini. Nedavno smo saznali da je jedan osnovnoškolski razred slikao motive naših pumpi u sklopu sata likovne kulture, pa su kasnije radove prezentirali i na našoj Facebook stranici.
► Naravno da vas to moramo pitati, kako financirate ovakav jedan projekt?
Boris: U početku smo se financirali sami. Uvijek je netko imao doma malo boje, pa smo se nekako krpali. Danas nam Chill Shop daje popuste na boje. Kad radimo na projektima s adidasom i pivnicom Medvedgrad, oni pokrivaju troškove materijala.
Robert: Naš ultimatum je samo da nam se sponzori ne petljaju u naše umjetničko izražavanje. Želimo se izražavati kreativno, a ne komercijalno. Imamo sreće što smo našli suradnike koji imaju razumijevanja za naš projekt.
► Nedavno ste sklopili posao s adidasom, kako je surađivati s njima?
Boris: adidas je prepoznao našu kreativnost, pa smo tako postali njihovi ambasadori. U sklopu suradnje počeli smo izrađivati vlastite gipsane pumpe i postavljati ih na lokacije gdje su one nekoć bile. Na adidas Crossu dijelimo svoju vodu s PMP etiketom, pa tako reklamiramo zdrav kvartovski život.
► Koje su vam želje za budućnost, imate li neke nove planove?
Boris: Ovakvih pumpi ima dosta po Hrvatskoj. Osobno sam ih vidio nekoliko u Osijeku, Kutini i Gvozdu. Također, postoji ih nekoliko u Splitu te bismo voljeli nastaviti projekt tamo. Osim toga, pumpe su se gradile i u drugim zemljama tako da bismo hitjeli proširiti suradnju izvan granica Hrvatske. Nedavno sam oslikavao jednu napuštenu kuću na Trešnjevci koja je svima bila gadljiva i odbojna. Danas je ona oživila cijelu tu ulicu, a ljudi često dolaze do nje. Zato bih volio da nam grad ustupi još novih mjesta za crtanje i sredstva s kojima bi to lakše ostvarivali.
Više o projektima Pimp My Pump pratite na facebook.com/pimpmypumpcroatia
