Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i radove iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti
Katarina Ivanišin Kardum – ‘Still Landscape Series’
O seriji (izjava autorice):
Kao početnu točku Still Landscapes serije koristim pronađene stare fotografije starih diorama iz zbirke Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik i nove fotografije njihovog sadašnjeg stanja. Danas je svega nekolicina ovih nekad vrlo popularnih trodimenzionalnih modela prirodoslovlja izložena u muzeju, a ostatak je pohranjen u depou. Tamo se ove diorame, koje je šezdesetih godina napravio preparator Andrija Lesinger, čuvaju u melankoličnom stanju, prekrivene plastičnim folijama radi zaštite od prašine ali i radi usporavanja prirodnog procesa raspadanja. Njihov izvorni smisao, kao i njihovih starih crno- bijelih fotografija, bila je znanstvena dokumentacija. Nove kolor fotografije napravila sam sama kroz odškrinuta vrata depoa u koji sam, otvarajući škure i prozore, samo na trenutak pustila svjetlost.
*Still landscapes III / a couple- Falco tinnunculus / 2014 / ugljen na papiru / 76 x 183,5cm
Prevodeći objektivne fotografije u crteže ugljenom odnosno akvarele, želim istražiti neprirodnu prirodu pejzaža. Ni diorama ni fotografija diorame nisu naime jednostavne kopije objekata. Crtež u ugljenu, fotografija i akvarel samo su još jedna umjetna generacija navodno prirodnih motiva.
*Still landscapes III / Saxicola rubetra / 2014 / ugljen na papiru / 76 x 183,5cm
Više o radovim iz serije pročitajte u segmentima teksta Johna Stezakera iz kataloga izložbe ‘Still Landscapes’
Radovi Katarine Ivanišin prizivaju mi Rilkeovu misao iz Prve devinske elegije, o ljepoti kao početku jedva podnošljivog užasa. Njen rad ponekad izgleda neizdržljivo lijep. Tu je kvaliteta širine, zastrašujuće providnosti koja je odjednom duboko zamamna i zastrašujuće daleka. Njene slike često, poput zanesenih dematerijalizacija stvarnosti, pobuđuju gotovo orijentalan osjećaj praznine iza pojavnog svijeta. U njenoj ranoj graphite and resin seriji tako izgleda, da se vidljivo otapa u zastrtoj prozirnosti. No uz ovu dematerijalizaciju uvijek ide i metafizički gubitak, neposredno kao u atomic bomb seriji, a posredno i u svim njenim ranim radovima. Ushićena ljepota uvijek potiskuje prisutnost svijeta.Glavne serije radova koje sačinjavaju njen dosadašnji opus rastvaraju se prema metafizičkoj neopredijeljenosti između prisutnosti i odsutnosti svijeta, pri tom fokusirane na prostor prozorskog praga. Različite serije koje, koncentrirane oko teme prozora, istražuju višeznačnosti prikazivanja kao da su uvjetovane namjerom izvođenja nemoguće veze između pogleda u prozor i pogleda kroz prozor…
*Still landscapes III / bez naziva / 2014 / akvarel na papiru / 116 x 153cm
…Ova serija radova, koja ju zaokuplja zadnjih godina, tiče se prozora na virtualni svijet – točnije u podražavani svijet izvan ma kojeg grada njena vlastitog života. To su prirodoslovna staništa prepariranih primjeraka u trodimenzionalnim dioramama, sad zastarjeli izlošci iz dubrovačkog Prirodoslovnog muzeja, gdje je KI kao muzejski pedagog u zadnje vrijeme radila. Crteži ugljenom koje je nazvala still landscapes, najizravnije su predstave smrti s njenih prozorskih osmatračnica. Kao i prije, oni su razmatranja o praznini i smrtnosti, no sad je na djelu i nagon uskrsnuća. Izgleda, makar na prvi pogled, da crtanje ugljenom napuštenih kutija vraća naturalističku vjerodostojnost ovim umjetnim prizorima. Crtežn kuje zavjeru s dioramom da bi dao prizor života, no prostor prirodne otvorenosti ubrzo izdaje sjena ptice na stranicama njenog plitkog kućišta.
*Still landscapes III / bez naziva / 2014 / akvarel na papiru / 116 x 153cm
Sjene vraćaju slike u prostor smrti. Ovi crteži kao da počivaju na odnosu gledanja i predstavljanja, kao i na životu i smrti predmeta promatranja. Da bi se predstavila priroda ili brzina ptice, ona mora biti zaustavljena. Diorama je rano (predfotografsko) rješenje ovog problema. Kako ih je tehnologija medija učinila zastarjelima, diorame sad otkrivaju taj skriveni ugovor sa smrću prizora. One se fokusiraju na prozore prema unutra samo da bi pogledale na zamišljen prizor vani – prema otvorenosti prirodnog svijeta. No za KI one su unutrašnji svjetovi, svjetovi odumiranja, nepomičnosti i smrti.
* Still Landscapes / one Motacilla flava and two Motacilla alba / 2014 / ugljen na papiru / 76 x 183,5cm
Čini mi se da je Joseph Cornell punio svoje minijaturne diorame dvodimenzionalnim pticama u sličnom činu autoportretiranja. Svoje je kutije s pticama nazivao „Staništima“, a isto je mjesto dao svom studiju – prostoru nepomičnog razmatranja i odumiranja. Ne mogu se oteti dojmu da su plitki prostori zaustavljene animacije KI predstave njene vlastitosti – nevidljivog subjekta u pragu drugih prozora na njen svijet. Na pamet mi dolazi Fabritiusov staglin okovan za svoju prečku, utamničen tamo poput minijaturnog Orfeja, zbog svoje pjesme.
*Still Landscapes / Hirundo rustica, Emberiza cia, Emberiza cirlus / 2012 / ugljen na papiru / 27,7×22,5cm; 27,7×21,2cm; 28×21,5cm
O autorici:
Katarina Ivanišin Kardum rođena je 1975. u Dubrovniku, gdje 1993. godine završava Prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Jednogodišnji pripremni studij umjetnosti i dizajna pohađa na City and Guilds of London Art School od 1994. do 1995. godine, i tu nastavlja studirati slikarstvo koje je diplomirala 1998. godine.
Na Royal College of Art u Londonu 2000. godine završava dvogodišnji poslijediplomski studij slikarstva. U Londonu je nastavila djelovati, sve do preseljenja u Hrvatsku 2004. godine. Radeći kao slobodni umjetnik bila je i stalni predavač na diplomskom studiju koledža City and Guilds of London Art School, gdje kao predavač nastavlja gostovati i nakon preseljenja u Hrvatsku. Od 2009. do 2014. godine radi kao muzejska pedagoginja Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Od rujna 2014. godine radi kao muzejska pedagoginja Tehničkog muzeja u Zagrebu. Samostalno je izlagala u Dubrovniku, Londonu i Bruxellesu, te je sudjelovala na više međunarodnih i tuzemnih izložbi. Radovi su joj korišteni u filmu redatelja Simona Westa Lara Croft: Tomb Raider (2001.). Majka je troje djece: Ivana (2004.), Magdalene (2008.) i Marina (2012.). Živi i radi u Dubrovniku, Zagrebu i na Draču.
Za seriju “Still Landscapes III” osvojila je prvu nagradu stručnog žirija na izložbi hrvatke suvremene umjetnosti [email protected] 2015. godine.
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad
