Otišao je jedan od najvećih naših umjetnika neoavangarde, Josip Vaništa: prošle subote, 24. ožujka ovaj “izraziti psiholog – živih i neživih stvari” (kako je Vaništu opisao likovni kritičar Radoslav Putar davne 1952. godine) preminuo je u 94. godini života. U umjetničkoj sceni druge polovine 20. stoljeća svojim je radom ostavio neizbrisivi trag – trag koji se ponajbolje može sublimirati u obliku Bijele linije na crnoj pozadini, Srebrne linije na bijeloj pozadini ili pak Crne linije na bijeloj pozadini, kako glase nazivi njegovih najpoznatijih slika od kojih je jedna otkupljena i za zbirku čuvenog Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku. Osim toga, punih četiri desetljeća Vaništa je predavao crtanje na zagrebačkom Tehničkom fakultetu, kasnije Arhitektonskom fakultetu, i tako neposredno obilježio i mnoge generacije studenata arhitekture.
Krajem 1950-ih upravo je na njegov poticaj osnovana neformalna umjetnička skupina Gorgona, koja je uz Vaništu kao spiritusa movensa grupe, okupljala umjetnike Julija Knifera, Marijana Jevšovara, Ivana Kožarića i Đuru Sedera, arhitekta Miljenka Horvata te povjesničare umjetnosti i teoretičare Radoslava Putara, Dimitrija Bašičevića Mangelosa i Matka Meštrovića. Idejama o odbacivanju objektnosti umjetničkog djela, kritičkom pobunom protiv konvencija o umjetnosti i zalaganjem za alternativne oblike umjetničkog djelovanja Gorgona je anticipirala konceptualnu umjetnost, koja je tek dobrih desetak godina kasnije nastupila na svjetsku i lokalnu scenu. “Gorgona nije bila slikarska grupa, njezine su težnje bile usmjerene izvanestetskoj stvarnosti. Uzdržljivost, pasivnost, indiferentnost bile su iznad ironičnog poimanja svijeta u koje smo živjeli”, pisao je Vaništa o djelovanju skupine. U to vrijeme, i potpuno u duhu Gorgone, nastaje i njegov vjerojatno najpoznatiji rad, instalacija Beskonačni štap / U čast Manetu (1961.), uz koju autor zapisuje sljedeće fragmente: “U čast Manetu. Beskrajni štap. Bez funkcije. Samo ravna linija. / 1961. Bijeg iz sustava. Možda i iz samog slikarstva.”
Osim izdavanja istoimenog časopisa, odnosno antičasopisa (kako su ga nazivali članovi grupe, a radilo se o svojevrsnim “artist bookovima”), Gorgona je održavala i izlagačku djelatnost u Galeriji Šira u Preradovićevoj ulici br. 13 u Zagrebu, a upravo će na ovoj povijesnoj lokaciji biti održana izložba in memoriam posvećena Vaništi. Praćena kratkim imperativnim pozivom – “Izvolite prisustvovati” – kojim se priziva sjećanje na pozivnicu koju je Vaništa 1962. odaslao na mnoge adrese s identičnim tekstom, ne napominjući čemu se, gdje i kada treba prisustvovati, izložba će biti otvorena u četvrtak, 29. ožujka u 19 sati.
“Da obilježi bližnjima svoj odlazak s ovoga svijeta, Josip Vaništa je odabrao simbolički povratak u povijesni Salon Šira. Izložba, po vlastitom mu izboru, nazvana In memoriam ne okuplja slikarske radove nego samo par misli i predmeta, odabranih znakova što naglašavaju upravo njegovu odsutnost, njegov nestanak, njegovu smrt, koju kao suputnici, poznanici, poštovaoci duboko osjećamo. Čitavoga svog vijeka Vaništa se odlučno nosio s prazninom, da bi je kreativno zanijekao, bavio se bjelinom ne bi li crninu ništio, ostavljao tragove kako bi ih mogao prebrisati. Slikar, crtač i pisac težio je djelu, ali umjetnik i čovjek ostvarivao se ne manje u djelovanju, koje je, usuđujemo se reći, također već djelom postalo. Teško nam se pomiriti s mišlju da je povučena crta nad životom stvaraoca koji je srebrnu liniju vukao prema beskonačnosti i koji se ironično oboružao beskrajnim štapom, ali gubitak Josipa Vanište odmjeravamo maksimalističkim zahtjevima.” (Tonko Maroević)
