Dobre vijesti stigle su ovog vikenda iz Pirana, s arhitektonske konferencije Piranski dani arhitekture. Naime, na ovogodišnjem izdanju Piranesi Award, za koji je konkurirali i niz domaćih projekata o čemu smo na Vizkulturi pisali ovdje, međunarodnu nagradu u studentskoj kategoriji, među 37 nominiranih studentskih radova iz 11 europskih zemalja i 19 fakulteta, dobio je projekt iz Hrvatske! Riječ je o projektu Biološkog koridora rijeke Plitvice, studenta Matije Cepaneca s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, nastao pod mentorstvom arhitektice Lee Pelivan.
Međunarodne nagrade Piranesi dodjeljuju se od 1989. godine, a ove godine dodjela je održana 34. put zaredom. Međunarodni žiri, tradicionalno sastavljen od godišnjih predavača Piranskih dana arhitekture, sastao se 24. studenog 2023. u izložbenom prostoru Monfort u Portorožu gdje su bili izloženi svi nominirani projekti. Članovi ovogodišnjeg međunarodnog žirija bili su: Niall McLaughlin – predsjednik, Pedro Domingos, Aitor Fuentes, Janez Koželj, Tom Lechner, hrvatska arhitektica Iva Letilović te Wang Shu.
Za nagradu Piranesi 2023 bila su nominirana su 53 projekta, koje su odabrali nacionalni izbornici 11 europskih zemalja: Austrije, Bosne i Hercegovine, Češke, Crne Gore, Grčke, Hrvatske, Italije, Mađarske, Slovačke, Slovenije i Srbije. Glavnu nagradu Piranesi dobio je projekt Revitalizacije Stare steklarne i Vrazova trga s pripadajućim ulicama u Ptuju, koje potpisuju arhitekti Elementarna i Kolektiv Tektonika, a posebna priznanja dobili su projekt stambenog naselja Rivus Vivere u austrijskom Dunaju (arhitekti PPAG) te vrtić u Bohinju koji potpisuju studji Arrea arhitektura i KAL A te krajobrazni arhitekti AKKA.
U nastavku vam predstavljamo prvonagrađeni studentski projekt Matije Cepaneca nastao na Diplomskoj radionici pod mentorstvom Lee Pelivan, a dodijeljenu nagradu međunarodni žiri obrazložio je ovim riječima: Arhitektura se može utjeloviti u stvaranju krajolika. Ovaj dizajnirani linearni organski sustav može olakšati i poticati različite veze bioraznolikosti. Djeluje kao resurs za ublažavanje ciklusa klimatskih promjena, apsorbirajući nagle i iznenadne događaje. Također povezuje različita mjesta koristeći strukturirano prirodno stanište.
Biološki koridor rijeke Plitvice
Razvoj teme počinje prepoznavanjem interesantne zone prigradskih naselja koja stagniraju u razvoju, a karakterizira ih manjak sadržaja, infrastrukture, ali i artikuliranog identiteta.
Periferiju Varaždina čini mozaik poljoprivrednih površina na kojem se isprepliću lančanice naselja i infrastrukturni koridori. Na taj način zatečeni krajolik postaje ekstremno fragmentiran i gubi svoje prirodne kvalitete.
Rijeka Plitvica probija se kroz taj kaos što otvara šansu za ostvarivanje kontinuiteta postojećeg krajolika. Tim više što se direktno veže na rijeku Dravu, odnosno na Biološki rezervat Dunav-Drava-Mura koji predstavlja najznačajniji riječni krajolik u Europi. Ostvarivanje kontinuiteta presudno je za održavanje prirodne ravnoteže i životnih uvjeta na koje smo navikli i koji su važni za naš razvoj i opstanak.
Odabrana lokacija nalazi se jugozapadno od grada gdje Plitvica od brdskog potoka postaje nizinska rijeka i ona predstavlja ogledni primjerak opisane situacije. Problemi prikazani ovdje karakteristični su za cijeli tok rijeke, ali kroz istraživanje ih možemo pratiti i do globalne razine. Oni su uzrokovani neadekvatnim odnosom prema rijekama i to isključivo antropogenim utjecajem. Oni se svode na probleme poplava zatim smanjene bioraznolikosti i zagađenja i smanjenja podzemnog vodonosnog sloja. Ovaj rad rješenja predlaže kroz tri teme – šuma, rijeka i polje.
Šuma
Postojeće:
Šuma Čret posljednja je relativno očuvana šumska cjelina na ovom području. Pojam čret označava šumu nastalu na prirodnoj poplavnoj površini rijeke. Glavna karakteristika joj je posebna vrsta tla – odnosno treset koji nastaje zbog česte zasićenosti vodom i niske temperature – takvi uvjeti omogućili su razvoj specifičnih staništa, pa možemo reći da je ova šuma, sa popisanih preko 200 vrsta gljiva, biljaka i životinja, biološko srce ovog prostora. Danas je ona izolirana naseljima i obilaznicom, presječena dalekovodom i glavnom cestom, i sve više se krči u korist oranica, vikendica, odlagališta smeća…
Intervencija:
Prva razina intervencije je formiranje retencije kao glavnog elementa za zaštitu od poplava. S obzirom da je to bila povijesna uloga čreta, postojeća topografija to podržava. Osnovna ideja je gradnja nasipa po samom obodu šume – na taj način se formira retencija, ali i formiraju svojevrsni bedemi koji sprečavaju daljnje prodiranje izvana i omogućuju zacjeljivanje i širenje šumskog ekosustava. Osim toga, nasipi nose glavne trase pješačkih i biciklističkih puteva uz Plitvicu, a njihov presjek je oblikovan na način da smo boravkom na nasipu orijentirani na šumu, a izolirani od naselja.
Specifična situacija je nasip koji nosi cestu – on je rastvoren tunelima kako bi se očuvao kontinuitet šume. Oborinske vode s ceste slijevaju se u tunele naseljene odabranim vrstama gljiva koje imaju sposobnost razlaganja ugljikovih spojeva, odnosno djeluju kao biološki separatori ulja.
Rijeka
Postojeće:
Osnovni problem rijeke je regulacija kojom je zakinuta je za prirodne poplavne ravnice i riparijsku zonu čija uloga je zaštita rijeke. Kao posljedica drastično pada kvaliteta vode, vodena staništa su gotovo nestala, a rijeka koja je od prapovijesti pa sve do prije tridesetak godina činila identitet prostora danas je gotovo nevidljiva.
Glavna karakteristika je pluvijalni režim koji ovisi o količini oborina, što u kombinaciji s klimatskim promjenama znači da imamo sve češće izmjene sušnih i poplavnih perioda.
Tome doprinosi velik broj pritoka koji skupljaju oborinske vode iz naselja, što osim dodatnog opterećenja premalog kanala znači i veliku količinu polutanata koji se izlijevaju u rijeku.
Intervencija:
Prva razina intervencije je generička, proširenje korita na način da se formiraju tri zone. Zona stalnog toka, proširena zona riječnog bilja i visokih trava, ona je djelomično podložna eroziji i to je prostor koji se sporo, ali konstantno mijenja pod utjecajem rijeke, i najšira zona inundacije, za prihvat najviših vodostaja, stabilizirana visokim zelenilom.
Specifična intervencija vezana je uz pritoke, na njihovom ušću formira se bioretencija čija je zadaća filtracija onečišćenja. Formirana je kao delta sastavljena od malih jezerca čija je uloga usporavanje pritoka i povećavanje dodirne površine vode, tla i posebno odabrane riječne vegetacije, kako bi filtracija bila što uspješnija. Kao mikro močvara ovaj prostor zapravo je idealno stanište za vodozemce i gmazove, a kao takav glavno hranilište za ptice.
Na samom vrhu delte smještena je ustava, koja se sastoji od preklopne zapornice i mosta koji svojim oblikovanjem sugerira zadržavanje i postaje platforma za promatranje okolnog prostora.
Polje
Postojeće:
Nezaobilazna tema je poljoprivreda koja je duboku u tradiciji ovog prostora, ona je i dalje intenzivna, no zbog sve veće degradacije plodnog tla postaje sva manje isplativa – pa sve češće viđamo napuštene poljoprivredne parcele.
Jedan od najvećih problema za poljoprivredu je poremećaju prirodnom ciklusu vode zbog čega imamo pretjerane izmjene ekstremno suhih i kišnih razdoblja koji oboje štete usjevima, ali i samom tlu.
Intervencija:
Prva razina intervencije je provođenje komasacije – ona je potrebna kako bi se racionaliziralo korištenje zemljišta, a u ovom slučaju i kako bi se nadoknadila površina uzeta proširenjem rijeke. U ovako fragmentiranim kazetama najracionalniji način komasacije pronalazimo u susjedstvu, nizom paralelnih puteva nastaju zone koje se dijele na način kako to prostor dozvoljava.
Druga razina je formiranje osnovne jedinice unutar tih zona – ona je oblikovana kao mikrodepresija od polja pod nagibom 5-8 stupnjeva na čijem dnu se nalazi upojni bazen sa sklopom dubinske potopne pumpe za navodnjavanje pogonjene fotonaponskim panelom. Taj izolirani otočni sustav služi za navodnjavanje polja za vrijeme sušnih perioda, dok sama topografija služi za evakuaciju viška oborinske vode u upojni bazen gdje se voda filtrira i zadržava do upijanja u vodonosnik. Sam bazen je u principu livada i kao takav je glavno stanište oprašivača za koje svi znamo koliko su važni.
S obzirom na to, možemo reći da su principi punjenja i pražnjenja podzemnog, nevidljivog vodenog tijela, zapravo oblikovali samu površinu zemlje.
Možemo primijetiti da se sve intervencije sastoje od elemenata koji počivaju na principima dokazanim u prirodi i novog sloja infrastrukturnih elemenata koji nam svojim oblikovanjem i dimenzijama omogućuju doživljavanje tog prostora, ali i pozicioniranje sebe unutar tog gotovo nesagledivog mjerila.
Zaključak je zapravo da trebamo promisliti o odnosu prema prirodnim procesima koji nas okružuju, a na koje utječemo svojim svakodnevnim aktivnostima, te odlučiti želimo li vratiti ravnotežu sustava i da oni rade u našu korist ili nastaviti u suprotnom smjeru i boriti se protiv posljedica.
