Svaki fotograf ima neku svoju fotografsku priču kako je sve počelo! Njegova je započela sa starim Pentaxom te fotografiranjem motiva mrtve prirode, te motiva prijateljice kojoj je slagao kose, a ona se šminkala, tipične „beauty“ fotografije. Slični motivi ostali su glavna odrednica njegovog rada i danas.
Mladen Šarić jedan je od naših najzaposlenijih i najnagrađivanijih modnih fotografa, koji svojim dinamičnim, atraktivnim, koloristički intenzivnim i izgledom itekako ‘svjetskim’ modnim editorijalima već niz godina oduševljavam domaću modnu scenu. S Mladenom smo popričali ususret Sudnjem danu, na čijem je posljednjem izdanju nagrađen u kategoriji Fotograf godine, i to za kampanju modnog brenda Clox dizajnerice Mie Marić iz dvojca ManasteriottiMarić.
*Mladen Šarić
Šarićeve fotografije, u kojima glavnu ulogu najčešće igraju žarke boje , mogli ste vidjeti u gotovo svakom broju domaćeg izdanja magazina Elle, a radovi ovog kreativnog fotografa i talentiranog entuzijasta objavljivane su po svjetskim izdanjima modnih časopisa te je za njih dobivao niz strukovnih i modnih nagrada.
Kako to da se odlučio upravo za modnu fotografiju, što mu predstavljaju dobivene nagrade , što misli o hrvatskoj fotografskoj sceni te koji su mu fotografski uzori možete pročitati u intervjuu u nastavku, uz jako puno Mladenovih fotografija:
Osvojio si nagradu u kategoriji ‘Fotograf godine’ u sklopu Sudnjeg dana za Clox kampanju cipela 2012. Koliko ti znači ta nagrada, i kako gledaš na Sudnji dan?
Mladen Šarić: Generalno na Sudnji dan gledam pozitivno zato što ljudi iz posla mogu na taj način uvijek uočiti neke nove kreativce te osobito iz razloga što se mogu prijaviti i neobjavljeni radovi. Premda mislim da kvaliteta uvijek „izroni“ na ovaj ili onaj način. Meni nagrada znači dosta jer je to još jedno priznanje, bez obzira na to što se nisam sâm prijavio. Prve godine uopće nisam ni znao da Sudnji dan uopće postoji, a prošle godine mi je isto nekako pobjeglo.
*Gore: Elle / Dole: Elle, Gloria Glam, Elle, StoryBook
*Klikom na umanjenu fotografiju otvara se cijela galerija
Prošle godine osvojio si i nagradu na godišnjoj dodjeli ‘Elle Style Awards’ u kategoriji ‘Modna kampanja’. Kako inače doživljavaš i komentiraš nagrade, bilo ove nezavisne, bilo modne, bilo ‘čiste’ fotografske, koliko misliš da su one u poslu važne?
Mladen Šarić: Ja mislim da je u mom poslu najvažnije dati sve od sebe i biti izvrstan u svakom projektu koji radiš, a ne svakom drugom ili jednom od deset. O izrazu „odraditi“ uopće ne želim ni’ počinjati.
Kao što sam već rekao, nagrada – kada se dogodi – je jedno priznanje…, ali ima tu aspekata o kojima se da raspravljati, primjerice je li te netko drugi izdvojio, jesi li se sam prijavio, jesi li prijavio tipa samo četiri fotke, a druge radove iz te godine skrivaš… Ukratko, ne vjerujem u PR-iziranje i izradi fotki s namjerom da se prijavljuju negdje, to treba doći samo od sebe, biti rezultat nekog procesa. Kad radim, prvo mi je bitno da ja budem zadovoljan, kakav god posao bio, a to mi je najteže postići. I na kraju, uvijek postoji onaj ljudski osobni faktor gdje se zapravo glasa za prijatelje i poznanike – koji je često prisutan, ma što god netko rekao o tome.
*Boudoir (gore i dole)
*Klikom na umanjenu fotografiju otvara se cijela galerija
Kako je bilo surađivati s Miom iz Manasteriotti∞Marić na kampanjama za Clox?
Mladen Šarić: Zanimljivo, budući da se tu radilo točno onako kako bi se kampanje zapravo trebale raditi, bar što se tiče nekakvog kreativnog procesa. Klijent mi je došao i rekao par inputa koje sam ja potpuno razvio od skice, preko seta, castinga itd. pa sve do finalne fotografije. Nisam bio obavezan slijepo pratiti ilustraciju nekog art direktora, kako to obično biva u hrvatskom advertisingu. Bilo je i dosta zahtjevno produkcijski, a budžeta je bilo jako malo, pa smo set dovukli sa svih strana, izrađivali ga i sastavljali, povukao sam kontakte da dobijem najbolju ekipu. U kampanji za „Passion Fruit Collection“ u studiju smo bili samo Martina (model), Mia, Igor i ja. Nije bilo agencija, produkcija, set dizajnera, vizažista, frizera, asistenata, itd itd. U ideji su mi bile samo ruke i noge modela, ali kad sam vidio kako sve izgleda odlučio sam promijeniti koncept na licu mjesta.
*Clox (gore i dole)
Jesi li oduvijek bio fokusiran i ustrajan da budeš modni fotograf i da se, recimo, nisi etablirao u modnoj fotografiji, postoji li neki drugi fotografski pravac koji ti je zanimljiv?
Mladen Šarić: Kada sam počeo, a pod time mislim na “stavio Ilford film u Pentax“, složio sam mrtvu prirodu, improvizirao rasvjetu i slikao… Nakon toga, sljedeći motiv je bio prijateljica kojoj sam slagao kose, a ona se šminkala, tipične „beauty“ fotografije, također s umjetnom rasvjetom. Koristio sam halogene reflektore, papir za pećnicu kao difuzer, bijeli karton kao kišobran itd. Znači na početku sam zapravo radio iste motive kao i danas, interesirale su me iste stvari. Nikada me nije oduševljavao motiv koji već sam po sebi postoji, a ja ga recimo samo prikažem na svoj način. Uvijek me zanimalo stvoriti priču, ako je moguće, od nule.
*Gloria Glam
Radiš li nekada fotografske projekte koji nisu za klijente, koji nisu posao nego ‘samo’ za tebe?
Mladen Šarić: Puno radim i stvari „za sebe“, stvari koje su trenutno neobjavljene, i tako planiram i dalje. Taj dio rada u principu često ‘šteka’, jer je tu uvijek neki drugi posao, pa ovo uvijek „može čekati“. Zapravo puno editorijala koje ste mogli vidjeti u magazinima bili su, kako kažete, posao za mene. Puno njih su bili kompletno moja izvedba – od ideje, castinga, izbora suradnika, layouta itd. Ja nemam problema uživiti se u bilo kakav materijal, ako je u granicama nekog, recimo to tako, dobrog ukusa. Sve se može napraviti ako postoji ideja i ako su suradnici profesionalci. Naravno, uvijek se može pribjegavati raznim izgovorima ako nešto ne štima, ali ja to izbjegavam i uvijek pokušam sve da posao ispadne najbolje što je moguće. Jednostavno, kako sam prije rekao, radije neću raditi nego samo „odraditi“ posao.
Pretpostavljam da u svom radu isključivo radiš digitalnu fotografiju. Kako komentiraš sve češću poplavu analogne fotografije na svjetskoj modnoj sceni? Misliš li da je riječ o pomodnom hitu kratkog vijeka ili revivalu analogije koji će potrajati?
Mladen Šarić: Mislim da je u puno slučajeva ovdje riječ od pomodnosti. Ili o nekom pokušaju da se bude kul i drugačiji, kad na nikakav drugi način, onda na način da radiš na film. To me podsjeća na polaroid-maniju. Naravno, nisu svi autori koji rade na film takvi kao što sam rekao, neki su stvarno autentični u tome i to onda ima smisla. E sad – ja to komentiram dosta outsiderski jer zapravo pratim stvari koje bi neki mogli nazvati komercijalne… svjetske modne kampanje, par najjačih autora, Vogue Italia itd. Ali, pošto sam uvjeren da čak Paolo Roversi radi digitalno, a možda se varam, razlike zapravo nema. Stvar je nekakvog kreativnog procesa. Naravno, u puno poslova stvar je čiste praktičnosti.
*StoryBook
Koliko je postprodukcija važan segment tvog rada?
Mladen Šarić: To ovisi mislite li na peglanje kože ili stanjivanje koječega. Tu mi uopće zapravo nije bitna. Postprodukcija mi je bitna u nekakvom kreativnom procesu gdje je zapravo kompjuter zamijenio ono što se radilo u labosu, biranjem filma, razvijanjem itd. Ako je neki proizvođač definirao nekakve boje i kontraste u fotoaparatu kojeg koristim, onda ne mislim da je tu fotografija kao takva gotova, bez obzira na rasvjetu na setu, motiv, dužinu ekspozicije itd. Na meni je kao autoru da napravim neki svoj izričaj – bilo to mijenjanjem kolorita, namještanjem kontrasta ili nečim drugim. Nisu mi strane pre-digital tehnike „peglanja“ kože svjetlom, ekspozicijom, filterima, montaže maskama u labosu itd. Postprodukcija je zapravo oduvijek bila ista, ali se alat promijenio. I dalje to sve skupa ništa ne znači ako taj alat koristiš na krivi način. Postprodukcija mi jako pomaže u slučajevima kad mi recimo fali komad seta, nema dovoljno pozadine itd (česti problemi budžeta) ili kad imam ideju napraviti nešto što je u prirodi nemoguće.
Stvari se mogu napraviti na različite načine i nije uvijek sve kako izgleda na prvu. Na primjer na stranici www.mladensaric.com stoji zasad samo jedna fotografija, na kojoj zapravo nema postprodukcije.
*Gloria Glam / Gloria Glam / Cosmopolitan / Gloria Glam(klikom na umanjenu fotografiju otvara se cijela galerija)
Koliko su ti na kampanjama važni suradnici, u kontekstu scenografa, vizažista, i sl. Jesi li već u poziciji da za neke kampanje sam možeš birati ove suradnike?
Mladen Šarić: Suradnici su mi jako važni. Volim talentirane ljude, volim ljude koji vole svoj posao, znaju što rade i trude se izvan bilo kakvih granica, samo da rezultat bude što bolji. Zanimljivo je da ste spomenuli scenografa jer sam to najčešće bio ja sam. Jednostavno ne prihvaćam da se nešto ne može, pa često troškove nabave stvari za scenografiju platim sam i izradim ju sam. I pritom mi nije žao niti novaca niti vremena, a znalo se desiti da mi cijeli honorar editorijala ode na scenografiju. Što se tiče still life radova, tu je sve na fotografiji zapravo određena vrsta scenografije, i na kraju jedino fotograf može vidjeti kako će ta “scena” na kraju izgledati.
Što se tiče ostalih suradnika i modela, na velikoj većini stvari ih biram sam ili u dogovoru s modnim urednikom. Ne biram ih kad recimo radim klasični advertising pa preuzimam ekipu sa snimanja spota.
Imaš li neke svjetske fotografske uzore, autore koji te inspiriraju?
Mladen Šarić: Jean Paul Goude, Steven Meisel… mogao bih dugo nabrajati, ali ovo je dovoljno.
*Charlie Design (gore) i Elle (dole)
Kako gledaš na domaću modnu fotografsku scenu? U modnoj fotografiji sve je više nekih novih i mladih imena? Postoje li neki mladi autori koje pratiš, podupireš i misliš da bi mogli biti ‘velika imena’ u bliskoj budućnosti?
Od novih ljudi koje mogu izdvojiti kao nekoga tko ima najviše dobrih radova je Franjo Matković koji je pobijedio na prošlogodišnjem izboru „Elle fashion foto talent“ gdje sam bio u žiriju uz glavnu urednicu Vladimiru Mirković-Blažević i modnog urednika Sašu Joku. Domaća modna fotografska scena je zapravo loša. Primjećujem sve više nekompetentnih ljudi na pozicijama raznih urednika koji jednostavno nisu za taj posao, a su tu iz ovog ili onog razloga. Kao što je i u raznim segmentima advertisinga, gdje se često radi po sistemu „ruka ruku mije“. Naravno, neki suradnici ti s vremenom postanu i prijatelji što je potpuno prirodno. Ali kad ti prijatelj postane suradnik, to je sumnjivo. Što se tiče fotografa, vidio sam par obećavajućih imena, koji znaju što rade i imaju stila. Na žalost neki su se utopili u odrađivanju, hiperprodukciji, a i loši urednici koje sam prije spomenuo ih često iskorištavaju na razne načine.
S druge strane, kako gledaš na domaću fotografsku scenu iz sfere umjetničke fotografije, ima li tu nekih autora koje pratiš?
Mladen Šarić: Tu ne mogu puno komentirati jer nisam toliko stručnjak za umjetničku fotografiju. Ali, moram reći da razdvajanje modne i umjetničke fotografije u ladice zapravo nema smisla. Ako je umjetnička fotografija ona s kojom umjetnik želi nešto reći u svom prostoru i vremenu, onda je to i modna jer i ona puno govori upravo o tome: ekonomske prilike, politička situacija, stilsko razdoblje, duh vremena, atmosfera… Primjerice, modna fotografija iz osamdesetih s modelima s prepoznatljivim powerdressing širokim ramenima à-la Mugler, zapravo simboliziraju izjednačavanje ženskih i muških prava u ekonomskom svijetu, žensku snagu, i tadašnji ženski state-of-mind, a to puno govori. Fotografiju dijelim na dobru i lošu, onu koja nešto govori i onu koja ništa ne govori. Modna fotografija se često u startu diskreditira od umjetnosti, i to samo zato što je “lijepa” – što bi značilo da umjetnička fotografija mora biti lišena ljepote da bi bila umjetnost. A to nije tako.
*Elle
Razmišljaš li o fotografskoj karijeri izvan granica Hrvatske, jesi li imao već takvih iskustava, ponuda, planova?
Mladen Šarić: Da, radio sam advertising i izvan Hrvatske. Editorijali iz hrvatskog Ellea su mi objavljeni u belgijskim, grčkim, španjolskim, indijskim i kineskim izdanjima časopisa Elle. Cosmopolitan editorijali su mi također bili objavljeni u više stranih izdanja.
Kroz posao kojim se baviš, često imaš prilike surađivati s brojnim modnim dizajnerima i modelima. Koja bi imena izdvojio kao tebi najzanimljivija i najdraža modna imena domaće scene?
Ovdje bih naveo cijeli niz suradnika s kojima radim već dugi niz godina i koji su vrhunski profesionalci u svom poslu. Modni urednik Saša Joka (Elle), modna urednica Vanja Ljubić (Cosmopolitan), beauty urednik Ivo Parać (Cosmopolitan, Elle), vizažisti Simona Antonović i Saša Joković, frizerka Milena Maršić iz salona Glamour. Od dizajnera bih posebno izdvojio modni studio „Boudoir“ – Moranu Saračević i Martinu Čičko Karapetrić, s kojima imam dobru suradnju koja traje već godinama iz sezone u sezonu. Puštaju me da ostvarim svoje vizije do kraja, bez “kreativnih blokada”. Od modela bi izdvojio Nevenu Dujmović, Helenu Babić, Tabithu Pernar (Colors Model Management)… Ova lista bi se zapravo mogla nastaviti još par strana jer još je dosta kvalitetnih ljudi na sceni, ali ovdje sam iskreno spomenuo prve koji su mi pali na pamet.
*Boudoir (klikom na umanjenu fotografiju otvara se cijela galerija)
Postoje li neki domaći dizajneri, modeli i osobe iz javnog života s kojima nikada nisi, a volio bi surađivati?
Mladen Šarić: paxil side effects, acquire clomid Iz Hrvatske mi trenutno nitko ne pada na pamet.
Jesi li prijavio neke svoje kampanje na ovogodišnji Sudnji dan?
Mladen Šarić: Uvijek imam problem izabrati nešto što mi je najdraže, a ne volim kalkulirati što bi se ljudima moglo svidjeti. Prijavio sam nešto što mi je prvo palo na pamet. Bilo je i vrijeme da se prijavim i tako na neki način podržim „Sudnji dan“.
Više o Mladenovim radovima pogledajte na njegovoj službenoj Facebook stranici
