U zagrebačkoj Galeriji VN u tijeku je izložba Transparentne granice mlade umjetnice Mie Maraković, koja predstavlja umjetničine osebujne likovne dnevnike. “Umjetnica likovne dnevnike radi posljednjih pet godina, a odlukom da ih javno izloži, nepovratno i nedvosmjerno se ogoljava pred galerijskom publikom, nepatvoreno iznoseći svoja sjećanja, strahove, nesigurnosti, trenutke boli, radosti i sanjarenja. Specifičnim postavom, koji je izrađen in situ, galerijski prostor razbija se na manje jedinice, stvarajući tako intimniju atmosferu te nudeći posjetiteljima mogućnost izolacije i posvećivanja eksponatu. Na taj način poništavaju se određene društvene norme i ustaljena pravila ponašanja u galerijskom prostoru, koja utječu na vrijeme i način konzumacije izloženog sadržaja”, piše kustosica Petra Šarin u popratnom tekstu.
S Miom smo kratko porazgovarali o radovima koje predstavlja u VN-u, a svakako preporučujemo da se pridružite razgovoru s Miom i Petrom koji će se održati u galerijskom prostoru u petak, 25. svibnja u 19 sati, kao dio programa Reli po galerijama 2018.
► Što izlažeš u Galeriji VN?
Mia Maraković: U VN-u izlažem likovne dnevnike koje posjetitelji mogu čitati. Svaki dnevnik je u svom “boksu”, a svaki “boks” je omotan prozirnom folijom kako bi se posjetitelji mogli posvetiti dnevniku, bez distrakcija.
► Zašto si se odlučila baš za formu likovnih dnevnika?
Mia Maraković: Transformacija jedne odbačene knjige omogućuje mi izražavanje u vlastitoj slobodi, bez tuđih sugestija i komentara u procesu nastajanja jednog dnevnika. Također, izražavanjem u knjizi nadovezujem se na određeni tekst koji sama knjiga nosi. U tom trenutku knjiga i ja stvaramo zanimljivu komunikaciju. Svaka stranica je slika, crtež, pismo samoj sebi, kolaž, zapisane misli, pitanja i pokušaji odgovora na ista unutar jedne hermetične forme – knjige.
► Što se nalazi u tvojim dnevnicima, jesu li oni (kao i klasični dnevnici) odraz tvoje svakodnevice, tvojih promišljanja i intimnih preokupacija?
Mia Maraković: Radovi su dobili naziv “dnevnik” baš zato jer su sve knjige koje sam transformirala u jednom trenutku tražile svoje ime, a pojam dnevnik se našao kao najbliži. Da, unutra je moja svakodnevnica, intimna prošlost koju pokušavam shvatiti, kritike, pitanja… Ova nabrajanja nemaju smisla jer je najbolje da se dnevnici vide uživo. Naravno da prije pet godina, kada sam počela raditi na prvoj knjizi, nisam shvaćala da radim dnevnik.
Izložbu Transparentne granice možete pogledati do 9. lipnja.
