Večeras 19. travnja u 20 sati se u Galeriji Događanja u sklopu Kulturnog centra Peščenica otvara izložba slikarice Monike Meglić naslovljena “Svakodnevne scene” u
“Svakodnevne scene slikarski su ciklus unutar kojega umjetnica Monika Meglić propituje slikarske tehnike ulja i akvarela. Autorica uglavnom udvostručuje motive i kompozicije u obje tehnike te na taj način jukstapozicijom ukazuje na njihove sličnosti i razlike, pri čemu gustoća i koloristički intenzitet ulja stupa u dijalog s prozračnijim, nježnijim akvarelom. Suptilne razlike u detaljima proizlaze više iz poštivanja zakonitosti medija nego iz vanjskih intervencija autorice.
Ciklus obilježava i drugi nivo repeticije: autoportret u formi akta, ćilim, međimurska pokladna maska i autoričin pas koji su u različitim odnosima i kompozicijama motivi na gotovo svim slikama. Pri tome oni donose suptilan simbolički naboj: ćilim je simbol majke, a pokladna međimurska maska simbol oca čime autorica u rad unosi temu obiteljskih odnosa, porijekla i utjecaja te natruhe mogućih narativa.
Iako nazvane svakodnevnim scenama, prizori sadrže nadrealni pomak. Elongacije udova, torzije, suptilne nelogičnosti u pozicijama, naglašena ornamentalnost i kolorizam ćilima koji autorica tretira gotovo kao pozadinu, pomiču motive iz sfere svakodnevnog i uobičajenog te otvaraju prostor nadrealnom, arhetipskom. Slično, povremene pozadinske arhitektonske elemente, kao i floralne motive ona locira negdje u međuprostor između dekoracije i skrivenoga značenja. Dojmu izmaka iz realiteta doprinose i neobični odnosi koje uspostavlja, poput, primjerice, onih u radu Čitač dlana. Slika prikazuje autoričinog psa kako joj čita iz dlana, a taj je motiv, prema riječima autorice, preuzet iz sna. Radovi Monike Meglić, dakle, nisu prizori iz svakodnevnog života, oni funkcioniraju negdje na razmeđi imaginarnog i realnog, ornamenta i simbolike. To su prizori snoviđenja kojima autorica indirektno i nenametljivo, baveći se sličnostima i razlikama slikarskih tehnika, otvara niz mogućih interpretacija i uvodi promatrača ne samo u svoj slikarski prostor, nego i u onaj magloviti, suptilni, liminalni prostor u kojemu je ornament istovremeno utješan i zloslutan, a pas prijatelj i prorok. Dok je prikaz autorice sasvim uobičajen, još uvijek je prisutan mali pomak koji ne možemo do kraja razumjeti,” navodi u predgovoru Josipa Bubaš.
Više na linku https://www.facebook.com/events/1291516944218620/
