Više nego ikada do sada arhitekti se oslanjaju na sve impresivnije prostorne prikaze i simulacije, da bi klijentima prodali svoj projekt. U svakom od tih imaginarnih scenarija od secesije pa do danas neizostavni su bili – ljudi koji imaju vlastitu priču.
Od rafiniranih vodenih boja početkom prošlog stoljeća do današnjih urbanih krajobraza, arhitektonski renderi, 3d prikazi, su evoluirali iz elegantnih ilustracija do high-tech marketinškog alata za prodaju zgrada i projekata, a s njima su evoluirali i ljudi koji „nastanjuju“ te prostorne prikaze.
Svaki render priča priču, a na izložbi „Designing People“ u kalifornijskom Berkleyu, kustosice Christina Marino i Waverly Lowell se bave upravo ovim fenomenom.
U nizu crteža, fotomontaža i rendera nisu vidljive samo promjene u modnim trendovima, već i podjela uloga u domaćinstvu. Muškarci su u dnevnom boravku, žene u kuhinji, a u svrhu ciljanja na klijente s dubokim džepom svojedobno su bili izrazito poznati golferi.
Kako Lowell ističe ilustracije su prodavale arhitekturu, ali ljudi u njima su bili ti koji su prodavali željeni životni stil.
U jednom trenutku povijesti arhitekture arhitekti su počeli angažirati ilustratore koji su romantizirali njihove projekte. Primjer je Marion Mahony Griffin, ilustratorica, autorica mnogih crteža Frank Lloyd Wrighta, koji su ostali prepoznatljivi po svojoj japanskoj estetici.
Uskoro su renderi uključivali više ljudi, boje su uključene u paletu, iako su figure često bile stilizirane i u neprirodnim pozama.
S napretkom tehnologije pojavili su se ljudi izrezani s fotografija i kolažirane fotomontaže, kao svojevrsna prethodnica photoshopa. S kompjuterima i digitalnom tehnologijom renderi su doživjeli pomalo čudnu evoluciju, postajući gotovo parodija samih sebe. Tako nalazimo, balone, vatromete, ptice, zmajeve, leptire, kajakaše, park renđere i plave skandinavce diljem svjetskih projekata u svim urbanim krajobrazima. Objašnjenje i nje možda toliko teško.
Arhitektura u recentnije vrijeme tematizira manje zgradu kao objekt, a više događaj, zajednicu, druženje, javne prostore, parkove i ine otvorene prostore i naravno, već na početku spomenuti – životni stil ili lifestyle.
Jedino što preostaje je doći do „dobrih“ ljudi, a to se danas barem čini pristupačnije nego ikad od sada, od paketa za po 5$ za šaku ljudi do besplatnih stranica i tumblra, ljudi koji bi napučili rendere su svuda oko nas.
*Portal Vizkultura.hr i objave pod temom“Vizualne umjetnosti u medijima” sufinancirane su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
