Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i radove iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti
Danas vam predstavljamo recentne radove slikara Lovre Lapuha
*Children it’s time for recess, please roLL up your sleeves
TUC aka Time of useful consciousness (is an aeronautical term. The time between the onset of oxygen deficiency and loss of consciousness, the brief moments in which a pilot may save the plane)
*cl.173 st.2 KZ My surface is reality,mob mentality is actualy the war pedigree
Danas, kada 21. stoljeće brzim koracima ulazi u povijest, svjedoci smo kako humanost kao opća kategorija vrijednosti rapidno nestaje. Okruženi smo iskrivljenim vrijednostima, zagađeni beskorisnim informacijama i općom površnošću. Izgubljeni ljudi u grčevitom strahu, u suludoj trci prema nejasnom cilju, naša su svakidašnjica. Živimo u globalnom selu, a nismo u mogućnosti realno sagledati širu sliku.
Ne možemo pobjeći od problema i grešaka svijeta u kojem živimo, ali ih, u svojim okvirima, moramo nadvladati i progovoriti o njima.
Što nam je činiti?
Tražim odgovore slikajući. Prvi korak je prihvaćanje vlastite odgovornosti, koju treba združiti sa snagom ambicije; trebamo biti tamo gdje možemo susresti sami sebe, gdje su svi naši uzroci i posljedice ukazuju na jasno i ispravno mjesto. Osjećam potrebu ukazati na današnju surovu stvarnost. Zato progovaram kroz slike, koje međusobno sintetiziraju neke probleme u društvu. Vjerujem da slika može brže i direktnije ovladati kognitivnim procesima od kasnijeg pokušaja intelektualiziranja umjetničkog čina, jer djelo dotiče podsvjest tamo gdje riječi nemogu. Prema poremećenim vrijednostima u društvu stvaram kritički odmak što u mojem radu izaziva ironični diskurs s namjerom da potakne na razmišljanje.
*hezbolah has invited me to perform
Svjestan sam borbe sa samim sobom. Nju nije moguće izbjeći i istinska opasnost leži, iako to tako ne izgleda, u nepoznavanju sebe, u pomanjkanju čvrstih uporišnih točaka, koje uglavnom ne ovise o vanjskim utjecajima. Gledatelju želim dati mogućnost da iz slike iščita bitne vizualne poruke i uznemirujući komentar na trenutačno stanje u svijetu. Pokušavam zadati emocionalne udarce, ne nudim slatke interpretacije, niti odgovore. Često sam ekscesivan i mogu povesti „suputnika“ na neka neugodna mjesta.
Današnja uloga umjetnosti ne bi trebala biti ugoda oku. Umjetnost treba promatrača uznemiriti i izazvati. Ako umjetnost postoji da bismo bolje razumijeli stvarnost, onda je umjetnost propitivanje mogućnosti.
*Maja u zo-olos.com vrtu
Može li umjetnost postati konstruktivan element današnjice?
Mediji za ostvarenje tog cilja postoje, stoga ih trebamo okrenuti u svoju korist.
Moje se slikarstvo hrani novim medijima napuštajući crtež u korist fotomehaničkih postupaka. Fotografije, odabrane iz današnjeg obilja vizualne prezentacije(časopisi, internet itd.), dokaz su mogućnosti širokog spektra komunikacije s gledateljem. Kod mene se, dakle, primarno radi o slici slike. Podjednako mi je stalo do estetike koliko i do istine, a nadahnuće za moj rad nije samo plod gledanja već plod razmišljanja. Pokušao sam estetski doživljaj i doživljaj vlastite individualnosti ostvariti asocijativnom komunikacijom između slike i promatrača. Danas slikarstvo nameće nove kriterije, ideja je važna i treba je sprovesti u likovnu senzaciju koja je na neki način zahtjevnija nego ikad. Računam na*sugestivnost parafraze poruke ili slike.
Umjetnost mora igrati ulogu retoričara o onome o čemu nitko drugi ne želi govoriti. Zato su motivi na mojim slikama provokativne ideje koje traže odgovor i postavljaju pitanja promatraču.
tekst: Lovro Lapuh
*SMEG 8
*SMEG 9
O autoru:
Lovro Lapuh rođen je 14. veljače 1979. godine u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo 2007. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Duje Jurića. Od 1998. do 1999. godine radi kao likovni suradnik galerije „Arteria“ u Zagrebu. Osim slikarstvom bavi se i filmom, a od 2002. godine član je dramske skupine „Artefucket“ s kojom ostvaruje niz predstava i tematskih večeri u Zagrebu i Hrvatskoj.
Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2008. godine.
U zagrebačkoj galeriji Greta jučer je otvorenja izložba Lovre Lapuha naslovljena “4G”. Više o izložbi pročitajte u nastavku, u dijelu teksta o izložbi autorice Marijane Paule Ferenčić, a više o izložbi pročitajte na linku
Lovro Lapuh izlaže četiri portreta pisca, filozofa i znanstvenika; svojevrsni hommage jahačima apokalipse novog doba odnosno pokretačima tzv. novog ateizma. I, ovaj put već na prvi pogled daje do znanja kako je riječ o sadržajno razrađenom misaonom i slikarskom konceptu potvrđujući time svoju prepoznatljivost. Lica mislilaca 21. stoljeća Richarda Dawkinsa, Daniela Dennetta, Sama Harrisa i Christophera Hitchensa prezentirana su svako u svojoj interpretaciji, katkad se referirajući na popularnu kulturu, čineći tako originalnu izvedbenu cjelinu. Domene neuroznanosti, filozofije, religije, evolucijske biologije i politike utjelovljuje tako svojim slikama usklađujući njihovu prepoznatljivost i značajke s licima protagonista realiziranih portreta. Slikarske kompozicije velikih formata hipnotiziraju, fiksiraju i provociraju uvijek iznova pozivajući gledatelja na suočavanje s vlastitim uvjerenjima. Lovro Lapuh svojim slikarskim platnima poziva na komunikaciju s promatračem i njegovu reakciju. Istovremeno, on razotkriva vlastite dvojbe, sumnje pa i svakodnevna ogorčenja prouzrokovana postojanošću ljudske gluposti i licemjerja. Razlaže, secira, prokazuje te ukazuje na neuralgične točke sistema i sustava, pojedinaca i društva, ovaj put usmjerenih na pitanje vjerskih i religijskih normi.
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad.
