Nedavno su objavljeni rezultati projektog natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja zamjenskog objekta Dom zdravlja Zagreb Centar – Ambulanta Gračani, čiji je cilj bio iznalaženje kvalitetnog oblikovnog, funkcionalnog i ekonomičnog rješenja koje će zadovoljiti potrebe planiranih korisnika i kvalitetno se uklopiti u stambeno okruženje podsljemenskog prostora i središta zagrebačkog naselja Gračani. Na natječaj je zaprimljeno 29 radova koje je valorizirao Ocjenjivački sud u sljedećem sastavu: Mirela Bošnjak, dipl.ing.arh., predsjednica OS-a; Anja Dulčić, dipl.ing.arh.; Dubravka-Petra Lubin, dipl.ing.arh.; Robert Jonatan Loher, dipl.ing.arh.; Damir Mioč, dipl.ing.arh.; i Sabina Sabljić, dipl.ing.arh.
Prva nagrada pripala je radu Vila A koji potpisuje autorski tim dipl.ing.arh. Hrvoje Njirić, mag.ing.arh. Marko Gusić, mag.ing.arh. Irma Šmuc i dipl.ing.arh. Iskra Filipović iz arhitektonskog ureda njiric+ arhitekti. Više o pobjedničkom projektu doznajte u nastavku, a na ovom linku pogledajte ostale nagrađene radove.
Projekt se temelji na četiri osnovne značajke. Nastoji artikulirati zgradu poput vila u privatnom stambenom okruženju, budući da se i raspisom natječaja sugerira da se objekt treba “kvalitetno uklopiti u stambeno okruženje podsljemenskog prostora”. Tako je nastala “vila Ambulanta”, čiji je “domaći” ugođaj sugeriran malim mjerilom, oblikovanjem malih volumena, kosim krovom, dimnjacima, uređenjem okućnice/vrta, platnenim tendama, žardinjerama s pelargonijama, ukratko – asortimanom poput onog iz Venturijevih studija suburbanih stambenih ideala Amerike iz šezdesetih.
U urbanističko-sociološkom smislu, dokidanje institucionalnog karaktera kuće moglo bi pridonijeti ugodnijoj percepciji zdravstvenog sadržaja i prihvaćanju novostvorenog javnog prostora – ulaznog dvorišta (balkona), prolaza (prečice) i vrta. S ekonomskog stanovišta, uštede se nastoje postići zadržavanjem i rekonstrukcijom postojećeg dijela projekta. Naposljetku, tipološka inovacija se ogleda u prijedlogu da ambulanta bude programski nadopunjena sadržajima primjerenima za tretman žena oboljelih od karcinoma.
U nivou ulice je oblikovan mali javni prostor (“terasa”) s koje se pristupa u sve sadržaje ambulante – direktno u čekaonice ili posredno stubama u donji nivo. Ta ulazna zona je na dispoziciji stanovništvu kao svojevrsni prostor socijalizacije, ali i kao arhitektonsko stupnjevanje ulaska u kuću (poput korbizijanskog ulaza u Armee du salut u Parizu iz 1929.). Time se izražava stav autora da bi svaki javni objekt, osim osnovne funkcije, trebao dati doprinos u pogledu stvaranja javnog prostora. Značaj i uporabnost ovog prostora je poduprijeta prolaskom pješačke kratice (na gotovo istom mjestu kao što je danas) koja je također “utabana” u memoriji okolnog stanovništva. Treba podcrtati da se ovaj pješački put koristi 24/7, budući da se prolazi “kroz” kuću, bez da se u nju mora ući. Treći element javne domene je vrt na istočnoj strani, koji sugerira percepciju kuće u parku/voćnjaku. Postojeće neuređeno raslinje, poglavito pačempresa, upotpunjuje se linijama voćki. Redovi jabuka (po mogućnosti već starih i presađenih s druge lokacije) koje se superponiraju na slučajni raspored postojećeg, trebali bi dati ugođaj tako tipičan za ovo podsljemensko područje.
Osobit je naglasak stavljen na dodatni sadržaj za žene oboljele od raka dojke, po uzoru na takve inicijative širom svijeta, poput primjerice Maggie’s centara u Velikoj Britaniji. Time bi se, bez povećanja zadane kvadrature, mogao dati kvalitetan impuls bolje i individualizirane zdravstvene skrbi za velik broj žena. Prostor koji se može namjeniti za ovu svrhu je komunikacijska zona u donjoj etaži, vanjska loggia u nivou terena i soba patronažne sestre – sve orijentirano prema vrtu i mirnoj “stražnjoj” strani kuće. Boravak, rad i savjetovanja bi se odvijali subotom i nedjeljom, kako ne bi došlo do preklapanja s ostalim službama, a opremanje riješilo na bazi donacija i inicijativom preko socijalnih mreža.
Inicijativu Maggie’s Space pokrenula je Engleskoj Maggie Keswick Jencks 1993. godine. I sama oboljela od raka dojke, uz pomoć muža arhitekta i pisca Charlesa Jencksa, uspjela je mobilizirati javnost i oformiti inicijativu za osnivanje centara koji bi pružali “praktičnu, emocionalnu i socijalnu podršku” oboljelima. Slijedom tih nastojanja, a sve na bazi donacija, prvi centar otvoren je 1996. u Edinburghu, a do današnjeg dana na još dvadesetak mjesta, uz participaciju vrhunskih arhitekata poput OMA-e, Franka Gehryja, Zahe Hadid i drugih.
Emocionalna potpora se odvija u radu s kliničkim psiholozima, radionicama za smanjenje stresa i relaksaciju, art-terapiji i tečajevima poput kreativnog pisanja. Praktična podrška uključuje savjetovanja o zdravijem životu i boljoj prehrani, postupanju nakon gubitka kose i njezi kože, te općoj orijentaciji i povratku u svakodnevicu nakon završetka kemoterapije. Socijalna komponenta uključuje stručno osoblje, same posjetitelje centra i lokalnu zajednicu okupljenu oko stola za blagovanje kao središnjeg mjesta u centru. Relacija s vrtom je od osobitog značaja, pa se tome i u ovom projektu pridaje posebna pažnja. Zagrebačka udruga “Sve za nju” je izrazila principjelni interes i podršku ovoj inicijativi.
U odabiru materijala i tretmanu pročelja nastoji se zadržati low-key tretman, kako u cijeni građenja, tako i u konačnom utisku. Etics pročelje se nastavlja u krovni ventec-sistem, kako bi gornji dio bio integralno obrađen žbukom u svijetlom tonu, pri čemu je “baza” izvedena također kao toplinska fasada, ali s grubljom granulacijom i u tamnijem tonu.
