Dobro je ponekad promijeniti perspektivu, izmaknuti se iz mikropozicije vlastitog života i sagledati ga s odmakom. Putovanje može biti dobar katalizator za tako nešto, a mene je put odveo preko Atlantika u New York, grad koji nikad ne spava. Nikad i ne sjedi također, primijetila sam. Hoda cijeli dan s bocom vode u ruci, trči po pokretnim stepenicama (bonton nalaže stajanje desno, kako bi „trkačima“ bila osigurana prohodnost), nosi ogromnu vruću čašu iz Starbucksa, provlači svoj Metrocard da stigne na vlak A, C ili E.
Kako sam se našla na ovom ogromnom mjestu, gdje ljudi ne sjede i nema dobre kave, i što uopće radim ovdje? Idem izlagati na izložbu WantedDesign.
*Sanja Rotter
WantedDesign je multidisciplinarna dizajnerska platforma koju su 2011. osnovale Odile Hainaut i Claire Pijoulat, a kroz pet godina postojanja evoluirala je u ključni događaj u sklopu velike manifestacije NYCxDESIGN, koja obuhvaća stotine dizajnerskih događanja diljem grada. Wanted se tradicionalno održava u Terminal Stores na 11. Aveniji, starom industrijskom skladištu u povijesnoj četvrti West Chelsea, blizu lučkih dokova na rijeci Hudson. Stari industrijsko –lučki kvart je umjetničko središte puno galerija i kazališta, a doživljava veliku tranziciju zbog građevinskog buma: adaptacije povijesne željezničke trase u šetalište High Line i izgradnje novih stambeno-poslovnih nebodera koji bitno mijenjaju dotadašnju vizuru tog dijela grada.
*Terminal Stores / (*Klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija)
Sama zgrada Terminal Stores ima burnu povijest i mnoge reference u popularnoj kulturi (Američki psiho, Seks i grad), budući da je između 1986. i 2001. funkcionirala kao kultni noćni klub The Tunnel: bivše mjesto zločina njujorških party frikova, Club Kids-a, rap-scene u nastajanju..
Ove godine, Wanted se proširio na još jedno povijesno zdanje s druge strane East Rivera – kompleks Industry City u Brooklynu. Dok je otočni dio izložbe bio fokusiran više na profesionalce, nacionalne prezentacije i tribine, bruklinski dio manifestacije bio je usmjeren ka edukativnim sadržajima – studentskim izložbama i radionicama. Brooklyn nije bio slučajan odabir – ova odluka reflektira i obilježava rastuću važnost ove četvrti kao njujorške oaze kreativnosti i stvaralaštva.
*West Chelsea
Ikon Arts Foundation
Početkom godine primila sam mail od hrvatske dizajnerice iz New Yorka, Mirne Morphis. Mirna je bila zainteresirana za sudjelovanje mojih radova u selekciji hrvatskog produkt dizajna na predstojećoj izložbi WantedDesign u organizaciji Ikon Arts Foundation, neprofitne organizacije za promicanje hrvatske kulture, vizualnih umjetnosti i dizajna u SAD-u. Izložba je na Vizkulturi već bila najavljena.
„Program Ikona u SAD-u namijenjen je poticanju interesa u kreativnim krugovima i među profesionalcima iz sfere umjetnosti, kulture i dizajna“, opisuje koncept projekta Mirna Morphis te nastavlja: „Javila sam se Lindi Mateljan, Hrvatici u New Yorku, jer sam čula da ona radi na promoviranju hrvatskih umjetnika u SAD-u. Kad smo se našle i kad sam joj rekla koja je moja pozadina, rekla da joj baš treba netko iz dizajnerske struke i pitala bi li htjela surađivati s njom, pa me uključila u Ikon u creative advisory board kao savjetnika za dizajn. Hrvatska kreativna scena, pogotovo produkt dizajn, kroz zadnjih se par godina razvija bitno brže od hrvatske industrije, dok je samo tržište u Hrvatskoj malo i neosviješteno. Paralelno, počela sam primjećivati svojevrsni trend medu produktašima: s jedne strane pojavljuje se sve više proizvoda koji na ovaj ili onaj način uključuju tradiciju u svoj proces – kroz materijale, izvedbene tehnike ili uzorke i vizuale. S druge strane, a zbog nerazvijenosti industrije, pojavio se niz dizajnera/poduzetnika koji se ne zaustavljaju na prototipovima nego osiguravaju proizvodnju svojih proizvoda, bilo tvorničku ili ih sami izrađuju. Cijela priča se i meni i Lindi činila vrlo zanimljivom i vrijednom podrške. Linda je već razmišljala o predstavljanju dizajna kroz Ikon i imala je neki budžet za to, pa je prošle godine uspostavila kontakt s WantedDesign-om i tako smo odlučile skupa pokrenuti cijelu izložbu Croatian Design Showcase.“
*Mirna Morphis i Linda Mateljan
Mirna je preuzela odabir proizvoda, komunikaciju s dizajnerima, dizajn postava i kataloga te organizaciju transporta, dok je Linda radila na komunikaciji s organizatorima i prikupljanju sredstava/sponzora. Pojašnjavajući koncept suradnje i izložbe Mirna nastavlja: „Bilo je tu i uspona i padova: u par navrata smo mislile da ćemo morati otkazati cijelu stvar zbog problema s transportom, nedostatka novaca, ali nakon otprilike 6 mjeseci rada ipak smo uspjele sve pregrmjeti i postaviti izložbu. Niti jedna hrvatska institucija od Ministarstva, preko Konzulata do manjih udruga poput Hrvatske kuće, nije nam financijski pomogla.“
„Hi, how are you?“
S dva rada prisutna na njujorškoj izložbi, češljeva Woodoir i ladičara Monolit, čvrsto sam odlučila osobno se ukazati na događaju, između ostalog i pomoći djevojkama koliko mogu. Ono što je uslijedilo bio je stresan period izrade i slanja Monolita, izdavanja vize i planiranje putovanja u nepoznato koje će biti svojevrsni test tko sam i od čega sam.
11.5. u 8:25 poletjela sam sa Zračne luke Pleso i s presjedanjem u Beču, sletjela na Newark Liberty International Airport u 13:40 po lokalnom vremenu.
Hostel je bio smješten strane u New Jerseyu, dvadesetak minuta vožnje autobusom ispod rijeke Hudson kroz tunel Lincoln. Ovo još nije bio New York, ali kvart je bio živopisan. Hostel je bio dobar i bio je u stvarno simpa ulici. Osjećala sam se ugodno navečer žvačući sendviče i pijuckajući viski-kolu dobrom kubanskom dineru.
*New YerseyPrvih nekoliko dana koji su prethodili izložbi hodala sam po gradu cijeli dan. Obišla sam turističku atrakciju High Line, Chelsea… Na kraju šetališta High Line, Whitney muzej američke umjetnosti bio je zatvoren taj dan. West Village, Central Park, Brooklyn, muzeji Metropolitan i MoMa…
Mobitel mi je govorio kamo da idem, odnosno aplikacija Citymapper koja je bila i previše uspješna – činilo mi se kao da mi zapravo odmaže u stvarnoj, generalnoj orijentaciji u gradu i na kraju putovanja više sam koristila fizičku kartu, pogotovo kad sam otprilike shvatila sistem podzemne.
Hodala sam sama po cijele dane. Zabranjeno zadržavanje na stepenicama. Park je zaključan. Ovaj objekt je pod video nadzorom. Zabranjeno pušenje u parku. Zavežite svog psa. Privatan posjed, svi prekršitelji će biti sankcionirani i policija će biti pozvana… Koliko restrikcija u land of the free. Za mjesto na kojem nikad nisi sam, neobično je osjećati se toliko samim. Strah od glupih grešaka koje možeš učiniti sam u nepoznatom velegradu, kulturološke razlike…doveli su me u prvi tren do osjećaja unutarnje napetosti i socijalne nesigurnosti. Nisam nikad bila introvertna, do sad.
Vrag je u detaljima. Koju od hrpe (loših) kava naručiti? Ne može Maestro kartica? Drugačije se vadi novac s bankomata? Koliko je dime? Zašto sam napravila neiskusnu grešku jednom, dvaput, triput? Zašto sam tako sama? Oprosti, ne znam kako se pere rublje u vešeraju u hostelu. Ne, nemam svoj deterdžent za rublje. Ok, idem po njega u 7/11. Izašla sam i sjela na parkiralište, jedino mjesto gdje sam mogla sjediti vani navečer i pitala se zašto sam zaboga otišla na ovo skupo i možda besmisleno putovanje. Zaplakala sam, nije me vidio nitko osim možda video nadzora.
Vratila sam se u hostel s velikom bocom deterdženta, stavila prati i sušiti rublje. Pranje je bilo uspješno a rublje je Izašlo toplo i mirisno. Oprala sam veš. Osjećaj blagog zadovoljstva i male sreće ustupio je mjesto napetostima i najednom, sve je postalo bolje.
Norveški dizajn je cool, ali Meksiko je ljubav
Od početka postavljanja štandova do otvorenja, tunelski izložbeni prostor zavidno se brzo transformirao u profesionalnu, odlično kurirani izložbeni sajam, uz tek nekoliko nedojmljivih izuzetaka među gomilom odličnog dizajna. Posebno zanimljive bile su nacionalne selekcije dizajna: Irska, Poljska, Meksiko, Norveška, Španjolska, Argentina, Kanada (Quebec) i naravno, Hrvatska.
Veliki norveški štand Calm, cool, collected – New designs from Norway i irski Liminal – Irish design at the threshold, te Mexico Territorio Creativo odlični su primjeri ne samo dobrog dizajna i postava izložbe – nego i odnosa institucija tih zemalja prema dizajnu.
*Norveška na Wanted Designu
Irska izložba Liminal dio je serije takvih gostovanja, Irish design 2015. Izuzetno opsežni projekt koji putuje po ključnim manifestacijama promovirajući irski dizajn, dio je akcijskog plana zapošljavanja Vlade Irske. Program je razvijen u suradnji Design & Crafts Council of Ireland i irskih ministarstava rada, vanjskih poslova te trgovine i poduzetništva. Mnogo govori i činjenica da je pokrovitelj Irish Designa 2015. irski predsjednik, kao i mnogi korporativni sponzori.
*Irska na Wanted Designu
Suvremeni irski dizajn je primjer prekretnice za novu dinamiku u proizvodnim industrijama, kroz očiti i uspješni materijalni storytelling vlastitog identiteta i tradicije. Veza tradicije i suvremenih shvaćanja manifestira se u spoju stvaralaštva i obrta kao artisanski rad – trendu koji se također intenzivno događa u hrvatskom dizajnu ali i na svjetskom nivou.
Kroz nacionalne postave čovjek je mogao doživjeti razlike u temperamentima, temperaturama, narativima različitih zemalja. Norveška izložba svoje vrijednosti komunicira već u samom nazivu: Calm, cool, collected. Uistinu je tako, a štand je naravno sjajan.
*Wanted Design
Ipak, moja ljubav ove godine ide Meksiku, koji je osim vrlo uspješne nacionalne izložbe Territorio Creativo imao i nevjerojatan štand s radovima studenata i svježe završenih prvostupnika industrijskog dizajna sveučilišta Tecnológico de Monterrey – Campus Gualdalajara. Projekt La Tlapaleria, osnovan 2013., obuhvaća radove mladih dizajnera na temu meksičke tradicije koji služe za zabavu i interakciju, nemaju utilitarnu dimenziju nego su objekti koji kroz interakciju komuniciraju ideje i pričaju priče s dvostrukim značenjima.
Meksički dizajn stavlja naglasak na suradnju s vrhunskim majstorima-obrtnicima i artisanski rad, što je njegova glavna odrednica i snaga. Narativ meksičkog dizajna priča je o vještini, bojama, sadržaju – storytellingu kroz predmete i materijale, o tradiciji i toplini duha tog naroda. Rezultat je uspješan, dojmljiv i autohton dizajn.
*Meksiko na Wanted Designu (klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija)
*Projekt La Tlapaleria posebno ćemo predstaviti na Vizkulturi sljedećeg tjedna
Otvorenje
„Javi se kad stigneš!“, napisao mi je Mirko Ilić na Facebooku i poslao kontakt svog studia, dok sam još bila u Hrvatskoj. Javila sam se. Mala zgrada u četvrti Murray Hill dom je više dizajnerskih studia, svaki na jednom katu. U istoj zgradi je i studio slavnog dizajnera Miltona Glasera, Mirkovog frenda, a zadnjem katu je studio Mirko Ilić Corp.
Mirko je sjedio za stolom s ogromnom Starbucks čašom. Na moje pitanje idemo li na neku kavu ili cugu, rekao mi je kako se ovdje radi, ne ide se na kave i ne pije se prije 6 sati. Bilo je pola 3.
„Što radiš u nedjelju u pola šest?“ – stavio me na popis z aneki dizajnerski event. Popis ili press, valjda jedini način da uđeš negdje. „Doći ćete na otvorenje izložbe?“ , pitala sam. Potvrdio je.
*Mirko Ilić Corp
I onda je došao dan otvorenja. Hrvatski štand izgledao je skromno i lijepo. Predstavljeni proizvodi uključivali su svjetiljke Ili_Ili i Model kolektiva Grupa, stol Lacescape studia Roman Vlahović, Numen / For use predstavili su stolicu DFKT i naslonjač Polygon, Data by Despot tabure Koverta, zatim podložak Hotflat dizajnerice Ljiljane Kolundžić te, kao što sam već spomenula, moj ladičar Monolit i Woodoir češljevi. Dizajnerski dvojac Marija Ružić i Ruđer Novak – Mikulić su trebali izložiti dva rada koja su radili za Artisan, stoliće Bloop i lampu Shift. Nažalost, drvena konstrukcija za Shift nestala jeu zadnjoj fazi transporta (vjerojatno u padu s palete), pa nije mogla biti izložena.
Nije nam bilo dopušteno upaliti svjetla na lampama zbog američkog standarda za električne uređaje, ali nedostatak svjetla, većeg prostora i skuplje produkcije nadoknađivali su odlični proizvodi.
Na otvorenju je bilo dosta hrvatskih posjetitelja koji su došli podržati izložbu –osim Mirka Ilića i dizajnerice Svjetlane Despot, koja je doputovala s prijateljima u New York, bili su ovdje fotograf Luka Mjeda (bivši predsjednik Centra za dizajn HGK) i ljudi iz hrvatskog konzulata u SAD-u.
Atmosfera je bila vedra, meksički dizajneri su donosili tekilu, a hrvatski štand je usprkos skromnosti privlačio puno pažnje.
*Otvorenje Wanted Design / Croatian Design Showcase
*Otvorenje Wanted Design / Croatian Design Showcase
WantedDesign Manhattan 2015 from WANTEDDESIGN NYC on Vimeo.
Networking
Na otvorenju, pridružio nam se i Zlatko Tanović, mladi bosanski poduzetnik i osnivač sarajevske tvrtke Gazzda, koji poslovno boravi u New Yorku nekoliko mjeseci. Zlatko je prije surađivao s Artisanom a zatim pokrenuo vlastitu tvrtku za dizajn namještaja (ojastučenog i od masivnog drva), koja u proizvodnji surađuje s desetak kooperanata u Bosni i Hercegovini.
Nisam nikad čula za Gazzdu i oduševila sam se vidjevši njihove proizvode. Doslovno sam ostala u šoku kad mi je rekao kako mjesečno procesuiraju 400 kubnih metara drva. Stolica i krevet iz serije Fawn osvojili su nagradu Red Dot, a profesionalnost, nivo kvalitete dizajna i razumijevanja tržišnih trendova i planiranja, više su me no ugodno iznenadili. Zlatko je imao zavidnu vještinu networkinga i socijalizacije po eventima: svaku večer bio je na raznim događajima, druženjima i otvorenjima. Nakon otvorenja WantedDesigna, poveo me na party na krovu na Manhattanu. Drugu večer pridružila sam mu se na večeri s talijanskim dizajnerima iz Morosa, sa Dieselovog štanda na Wantedu.
Na otvorenje velikog sajma namještaja ICFF nisam uspjela ući ni sa Vizkulturinom press iskaznicom jer je zgrada MoMa-e bila kompletno popunjena. Karte su bile rasprodane tjedan dana ranije.Gazzda je naravno, bio i tamo.
*Wanted Design
Networking. Na američkim izložbama dizajna sklapaju se stvarni poslovi i ostvarivanje kontakata je prioritet. Kada je „trade day“ ,na izložbu dolaze poslovni subjekti i buyeri. Vještina razgovora, šarm, humor i druželjubivost ovdje su važni u poslovnom smislu. Neformalna druženja i upoznavanja prilika su za nove poslovne kontakte. Mogućnosti su svuda uokolo, čini se kako samo treba razgovarati s ljudima.
Meni je najlakše razgovarati s drugim dizajnerima. Nije mi drag sistem uvlačenja važnim osobama i onima iz medija, a koje su obilazile izložbu.
„On je iz MoMa Shopa!“, prekorio me Mirko Ilić jer nisam ostala pričati s njegovim frendom Kevinom jer sam imala osjećaj da sam im upala u razgovor dok sam ga došla pozdraviti. Trebala sam valjda networkati. U New Yorku, komunikacija je ubrzana kao i sve ostalo. Svi te žele upoznati, ali postoji rizik da izgube interes za razgovor jednako lako.
*Španjolska na Wanted Designu
Thank you so much!
Meksički dizajneri poklonili su mi odličnu tekilu koja im je bila sponzor. Pila sam je na rastavljanju izložbe i sjedila na ogoljenom štandu. Do mene je sjeo stariji mršavi čovjek i počeo pričati sa mnom.
„Pazi s tom tekilom“, rekao je
„Ja sam iz Hrvatske, mi imamo pića i jača od ovog“
„Znam, šljivovicu. Ha ha!“
Smijali smo se i pričali.
Američke asocijacije na Hrvatsku vezane su za ljepotu zemlje i mora, a temu rata spomenuo je jedan jedini čovjek. Bili su u Splitu i Dubrovniku i bilo je prekrasno. Planiraju ići jer su bili njihovi prijatelji i čuli su da je divno. Na spomen Hrvatske čuju se samo pozitivne i lijepe riječi. U duhu aktualnih događaja u našoj zemlji mogu samo reći da je ovo dosta znakovito.
Zašto ljudi izvan našeg okruženja vide stvarne ljepote i vrijednosti naše zemlje, vide prilike i mogućnosti? Vide ono dobro – dok su Hrvati fiksirani i potopljeni u negativnost, ograničenja, sjene prošlosti koje ne postoje, ratove koji su odavno gotovi…
„Moram te upoznati sa svojim prijateljem Paulom, on je urednik časopisa Metropolitan. Kurirao je norveški štand. Javi mu se, pošalji mail s radovima, bilo bi jako dobro ako to objave“
Hvala, Michael.
Iznutra, možda sam se osjećala kao djevojka iz provincije, ali prema van ničime nisam odavala da ne pripadam ovdje. Čak su se i moje tetovirane ruke uklopile– nevjerojatan broj ljudi u New Yorku ima tetovirane ruke!
Shvatila sam da izvana, vjerojatno izgledam kao obična arty stanovnica Brooklyna.
Zadnji dan otišla sam u Brooklyn i Willamsburg. Ležala sam na brdašcu u Central parku i pušila.
Bez problema savladavala sam promet i vješto mijenjala vlakove – stigla sam lako i točno u restorančić na Upper East Side-u. Mirna, Svjetlana i njezina suradnica Sandra, Zlatko i ja našli smo se na piću i večeri da proslavimo uspješnu izložbu. Kasno u noći, vraćala sam se u New Jersey.
Nije bilo vlaka. Lagano pijana i sretna, dugo sam pješačila po noćnom Manhattanu.
*Vizkultura u New Yorku 🙂
fotografije: Sanja Rotter i Luka Mjeda (fotografije s otvorenja)
*Portal Vizkultura.hr i objave pod temom“Vizualne umjetnosti u medijima” sufinancirane su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
