Prvim predavanjem, održanim ovog ljeta, točnije 30. kolovoza 2024. u splitskom Domu mladih na lokaciji Beton kina, započelo je drugo izdanje interdisciplinarnog programa Skriveni grad u organizaciji Kino kluba Split. Program sadrži i kombinira polja arhitekture, urbanizma i audiovizualnih medija, a podijeljen je na predavanja, istraživački rad, praktični dio, te produkciju i naposljetku prezentaciju realiziranih audiovizualnih radova šestero odabranih polaznika. Ovoj nas je intrigantnoj priči privukla činjenica što sličnih programa kod nas gotovo da nema. Među onim projektima koji se bave gorućim problemom arhitekture i urbanizma – sve aktualnijem u splitskom kontekstu i mediteranskom bazenu – rijetko koji, kao što je to slučaj sa Skrivenim gradom, uključuje participativnost i produkciju radova koji izniknu iz organiziranog slijeda predavanja, istraživanja i umjetničkog promišljanja, uz infrastrukturnu podršku lokalnog kino kluba, te onu mentorsku od strane istaknutog filmaša. Kako bismo proniknuli u samu ideju priče i predstavili je na Vizkulturi u sklopu naše serije tekstova Refleksije aktualnog, porazgovarali smo sa Sunčicom Fradelić iz Kino kluba Split, te čestim suradnikom i voditeljem praktičnog dijela projekta Skriveni grad, Igorom Bezinovićem. Ovaj je dvojac osmislio kompletni program uz podršku ostalih suradnika Kino kluba Split.
Nakon uspješnog, mogli bismo reći “testnog” prvog izdanja Skrivenog grada, održanog tijekom 2023. godine, drugo je izdanje učvrstilo težnje postavljene prvim izdanjem uz neke sitne nadogradnje i uspjele promjene u programu. Sam projekt je, kako pojašnjava Fradelić, plod užitka koji je iznikao iz poznanstava i suradnji te doveo do novih, širih i bogatijih suradnji, kao i do umrežavanja velikog broja ljudi sličnih interesa i polja istraživanja. O odabiru predavača kojima se otvara projekt Skriveni grad Fradelić kaže: Biramo ljude koji su nam zanimljivi i koji mogu ponuditi autentičan uvid u teme kojima se bavimo. Oni sami odaberu na koji način će pristupiti izlaganju, a ako je potrebno tu smo za dodatna usmjerenja i kreativne sugestije. Čini mi se da je feedback dosta dobar, jer s nekima surađujemo već drugi put, a planiramo nastaviti i za iduća izdanja.
Sama ideja bavljenja urbanizmom i arhitekturom od strane Kino kluba Split i ljudi uključenih u projekt iznikla je iz svojevrsnog otpora prema društvenom i političkom okruženju u kojem živimo, prema kulturi zaborava i selektivnog pamćenja, pa su u tom duhu predavanja iz drugog izdanja Skrivenog grada obuhvaćala manje poznate stvari iz domene spomeničke baštine. Fradelić ovako definira polje interesa: Specifične teme su i prošle i ove godine bile dio zajedničkih interesa. Lanjska tema: prelazak s 19. na 20. stoljeće, dakle razdoblje historicizma i secesije, tema je kojom se Igor bavio u svom novom filmu o Rijeci, a meni je taj period u Splitu bio dovoljno zanimljiv jer je gotovo u potpunosti nevidljiv. Ovogodišnja tema spomeničke baštine relevantna je u smislu iščitavanja prošlosti koja nam neupitno postavlja temelje za budućnost.
Predavači koji su otvorili ovogodišnji projekt bili su redom: kustosica Nataša Bodrožić koja je polazeći od izložbe (DIS)TRUST THE STORYTELLER te aktivnosti projekta Motel Trogir, čija je inicijatorica, pričala o građanskom angažmanu u svrhu zaštite modernističke arhitekture druge polovice 20. stoljeća, referirajući se i na umjetnički dio projekta Motel Trogir, što je bilo u suglasju s umjetničkim tendencijama Skrivenog grada. Arhitektica Daša Gazde, dopredsjednica Društva arhitekata Splita, koja je bila predavačica i na prvom izdanju, u prostorima DAS-a održala je predavanje u kojem je kip Grgura Ninskog povezala s fenomenom Bajamontuše koja, premda uklonjena davne 1947. godine, još uvijek postoji kao neprežaljeni spomenik i predmet interesa građana Splita. Arhitekti Tea Truta i Jere Kuzmanić svoje su predavanje uobličili u trosatnu šetalačku turu antifašističkim spomenicima koji se sastoje od spomen poprsja, spomen ploča i spomenika užeg kruga centra Splita. Baveći se aktivnostima raznih skupina splitskih antifašista tura je pružila uvid u njihovu široku borbu, analizirajući iz današnje perspektive kolektivni zaborav prema tom vremenu i njegovoj ostavštini. Novost u predavačkom programu unijelo je predavanje filozofa Srećka Horvata naslovljeno Čitanje otoka koje je Skriveni grad iz Splita nakratko preselilo na otok Vis. To je bila prilika i za predstavljanje rada viške Škole autonomije koja je uzela za zadatak da kroz atipične, alternativne i aturističke ture prezentira nove mogućnosti tumačenja prošlosti, a onda posljedično i budućnosti ne samo otoka, nego i Mediterana. Horvatovo predavanje za polazište je imalo iščitavanje bogate prošlosti Visa, pogotovo u kontekstu suvremenog masovnog turizma, klimatske krize, historijskog revizionizma i svih tehnoloških promjena. Na tom tragu Fradelić ističe: Predavanje na Visu na kraju programa bilo je pun pogodak; izmicanje iz grada u novo okruženje dobro je utjecalo na grupnu dinamiku i nakon što je završio diskurzivni dio programa održala se zanimljiva rasprava s polaznicima programa uz gemišt na terasi Hotela Biševo. Fascinirana sam s koliko su žara i posvećenosti kolegice i kolege podijelili s nama svoja istraživanja, zapažanja, znanja i oplemenili nam razumijevanje niza kompleksnih situacija vezanih uz teme. Diskusije i reakcije samo su nam dale do znanja da su ljudi željni komunikacije i da ovakvih programa i pristupa može i treba biti više.
Ono što je od posebnog značaja za projekt Skriveni grad i što ga izdvaja od drugih i sličnih – koji se često zaustave na predavanjima, razmjeni informacija i eventualnoj spontanoj diskusiji – postojanje je praktičnog dijela programa u kojem sudjeluje šestero odabranih polaznika, a koji je istraživačkog i radioničkog karaktera. Fradelić je podijelila kako izgleda odabir polaznika i postavljanje zadataka: Polaznike Igor i ja biramo zajedno, a kasnije kroz rad s njima definiramo raspodjelu zadataka, postavljanje rokova za produkciju i prezentaciju, tražimo kreativna rješenja za izazovne situacije, što ponekad uključuje neočekivan angažman novih suradnika i suradnica.
Polaznici lanjskog programa bili su Nina Bačun, Marko Ciciliani, Karla Čudina, Ana Marinov, Tijana Mihailović, Alma Mimica i Ivan Sladonja, dok su ovogodišnji program pohađali Dora Baras, Marin Berović, Gordan Mihaljec, Mirjana Svaguša, Ivana Šerić i Jelena Šimundić Bendić, a njihove ćemo radove nakon završetka projekta predstaviti na Vizkulturi.
Nakon što odaberu temu, polaznicima je na raspolaganju cjelokupna oprema i infrastruktura Kino kluba Split, ali i mentorska te tehnička podrška za pretprodukciju vlastitog rada. Praktični dio projekta započinje nakon četiri predavanja, a sastoji se u tome da odabrani polaznici imaju mjesec dana da rade samostalno i istraže teme koje ih zanimaju. Upravo ova točka je jako bitna za koncept Skrivenog grada, slažu se Fradelić i Bezinović, jer je uobičajena praksa da u kreativnom radu ljudi nastupaju s idejama koje su im poznate i bliske, dok su ovdje ohrabreni da istražuju i u procesu otkriju neke nove informacije te upoznaju ljude sličnih interesa i prepuste se drugačijoj metodologiji rada. Iz povratnih informacija polaznika nakon predavanja i istraživanja tada se polagano kroz razgovor grade i definiraju projekti koji mogu biti prikazani i prezentirani u bilo kojoj varijanti – filma, izloška, videoinstalacije, performansa i slično. Bezinović se osvrće na produkciju radova: I prošle i ove godine zadali smo si zadatak da od 6 odabranih projekata izdvojimo 2 koja bismo realizirali, ali se prošle godine dogodila sjajna stvar da su doslovno svi polaznici odlučili, neovisno o tome što nismo sve projekte mogli financirati, o vlastitom trošku realizirali svoje radove koji su bili izloženi na zajedničkoj izložbi u Hrvatskom domu.
Nakon istraživačke faze slijedi rad na pripremi projekata koji se realiziraju u sklopu radionica i koji ne moraju nužno biti filmski, već audiovizualni u širokom shvaćanju tog pojma. Na ovom mjestu u priči treba dodatno približiti ulogu, ali i osobnu perspektivu Igora Bezinovića. Bezinović radionice održava i vodi gotovo 15 godina, radeći pritom s polaznicima svih uzrasta; od predškolskog do profesionalaca, te ističe kako je proces uvijek dvosmjeran, jer kroz njih uči i sam. Radionice su specifična forma posebno po tome što polaznicima omogućuju da za kratko vrijeme dođu do nekog vidljivog rezultata, nauče nešto novo bez opterećenja ocjene i pitanja kako će se to odraziti na njihove karijere, što je, dodaje, mana školskog i fakultetskog sustava. Ističe kako se nerijetko događa da neki polaznici nakon što se okušaju na nekoj od radionica odluče doći na Akademiju i profesionalno se posvetiti umjetnosti.
Bezinović je suradnik Kino kluba Split od 2015. godine, pa je u nizu suradnji čak i ovoj ideji prethodila jedna posebna radionica – ona hibridnog filma. Opisujući taj period, Bezinović se prisjeća: Jednom godišnje sam u zimskom periodu vodio radionicu hibridnog filma u Kino klubu Split i volio sam boraviti u Splitu kao gradu, a ne kao nekom transfernom punktu za otoke. Šećući Splitom, konkretno Bačvicama, počeo sam uočavati zgrade koje ranije nisam primjećivao. Predložio sam Sunčici da radimo nešto na temu urbanizma, konkretno nešto o historicističkim ili secesijskim zgradama Splita. Osobno me zanima kako se istočna jadranska obala mijenjala kroz 20. stoljeće od meni romantične austrougarske obale do obale kojom neromantično vladaju Airbnb i Booking. Tada sam osjetio da bismo Sunčica i ja, ali i polaznici, bili motiviraniji da u program unesemo neke inovacije na planu sadržaja i forme radionice. Također, naša suradnja se zasniva, vjerujem, na međusobnom povjerenju da radimo stvari koje su srodne i koje su na sličnoj estetskoj i političkoj liniji.
Fradelić se također prisjeća kako je od radionice hibridnog filma, te opuštenih razgovora i analiza, došlo do ovog, mnogo složenijeg projekta: Vrlo brzo smo definirali kakve bi aktivnosti mogle dodatno obogatiti program i na osnovu toga uspostavili smo osnovnu strukturu koja u prvoj fazi usmjerava polaznike na određenu temu koja nam se čini relevantna i o kojoj želimo više naučiti, koja otvara šire i nesvakidašnje perspektive, a mi ih mentorski pratimo kroz sve faze projekta. Mislim da smo smišljali program na kojem bi i sami voljeli biti polaznici, koji će nas motivirati na aktivno konstruktivno druženje, ali s idejom da privuče zanimljive ljude i ostvari određeni učinak.
Kod praktičnog dijela veliki se naglasak stavlja na grupni aspekt rada, pa je donekle sve produkt razmjene mišljenja, dijaloga i analiza unutar grupe. Prisjećajući se lanjske radionice, Bezinović ističe: Divno mi je bilo vidjeti lani kako se naša grupa bavila prelaskom iz 19. na 20. stoljeće, dakle temom o kojoj većina ljudi baš ne bi pričala na kavi, ali kako smo kroz predavanja i razgovore stekli zajednički interes i znanje o toj temi, u 4 mjeseca koliko traje program smo na završnoj izložbi predstavili spomenutu temu kao da je oduvijek bila u centru interesa Splićana. Shvatili smo također da su i posjetitelji izložbe o toj temi naučili neke stvari koje ranije nisu mogli staviti u društveni kontekst današnjice.
Jedno od važnijih pitanja koja sam postavio Sunčici i Igoru bilo je i ono vezano uz društveno-politički potencijal koji ovaj projekt ima: zaživi li on izvan okvira predavaonica i radionica, te na koji se način prenosi dalje? Bezinović je dao intrigantno viđenje kako se znanje i interes šire gotovo u koncentričnim krugovima; prvo u malom krugu Kino kluba Split, zatim u krugu oko njega i Sunčice kao voditelja, a onda i u krugu polaznika. Preko svih tih kanala priča se organski prelijeva na poznanike i obitelj, a onda, kroz otvorenost prema javnosti, komunikaciju i prezentaciju preko društvenih mreža te naročito kroz završnu izložbu i fotodokumentaciju, ona postaje obrazovni element za posjetitelje izložbe i sve ostale. Pristup vidljiv na predavanjima i u komunikaciji prema vani Bezinović definira ovako: Trudimo se razgovarati o temama na informiran, stručan, kreativan i inovativan način, dakle trudimo se izbjegavati populizam, tako da širi društveni odjek u smislu stotina lajkova na Instagramu i ne očekujemo, iako bi nas i to radovalo, ali raduje nas prije svega raditi kvalitetno i temeljito i posvećeno spram svakog individualnog polaznika, a ako to bude imalo i neki konkretni društveni utjecaj, u smislu da će ljudi oko sebe početi iščitavati povijest grada ili maštati o budućnosti grada, to bi bilo divno.
Zaključno možemo reći kako je Skriveni grad zaista inovativna forma projekta koji se bavi krucijalnim stvarima za aktivnu građansku participaciju. U tom hibridu znanosti, istraživanja i umjetnosti odabrani polaznici, ali i zainteresirana javnost, imaju priliku dobiti inicijaciju u ono skriveno i nepoznato o gradu u kojem žive, podići razinu svijesti o njegovoj zatajenoj povijesti (preko koje se kroji politički poželjan narativ), nužnoj da bi se razumjela sadašnjost i predvidjela ili barem spekulirala budućnost. Ujedno, ovaj projekt je intelektualna pozivnica zainteresiranima za često hermetičan svijet urbanizma i prostornog planiranja, za drugačiji pogled i alternativna promišljanja, kao i za revaloriziranje umjetničkog djelovanja u njegovom potencijalu reakcije na aktualno, ali i aktivizma.
Ovaj projekt također osnažuje vezu svjesnog građanina s prostorom iz kojeg je potekao i koji ga je formirao. Radi svega toga i još niza drugih stvari Skriveni grad zaista je hvalevrijedan projekt na koji treba usmjeriti fokus i u budućnosti upravo zbog bogatstva i raznolikosti pristupa, kvalitetnog sadržaja i promišljenog fokusa te suptilnih mehanizama (predavanja-istraživanja-radionice) kojima pobuđuje onaj prirodni i elementarni interes za (skrivenim, nepoznatim) svijetom oko nas, potičući na (umjetničko) djelovanje koje može postati aktivno (političko, društveno) participiranje u zajednici i gradu. Iako, ne treba ni tu biti zanesen, umjetnički aspekt ovog projekta često je dovoljan; izraziti se znači izliječiti, reagirati na neku pojavu ponekad je katarzično samo po sebi, naučiti tek nešto o svom gradu potencijalna je klica koja otvara neslućene narative i obogaćuje život, čini ga ispunjenijim, kvalitetnijim. Povećanje svijesti, uostalom, povećanje je potencijala i mogućnosti.
U tom smislu, Kino klub Split ovim kreativnim programom i projektom otvara neka nova vrata i mogućnosti, poziva na participaciju, pa za kraj prenosim riječi Sunčice Fradelić kojima zaokružujem priču povratkom na humus iz kojeg je Skriveni grad iznikao: Ideja je izrasla iz otpora i želje da bolje shvatimo odnose moći koji nam oblikuju životnu okolinu i uvjetuju ponašanje, da preispitamo postojeće mehanizme i eventualno dođemo do alata koji nam mogu pomoći da ako već ne izgradimo, onda bar naslutimo drugačije gradove, da zamislimo mjesta humanija za suživot i da o tim vizijama počnemo govoriti.
Informacije i novosti vezane uz Skriveni grad možete pratiti na web stranici kinoklubsplit.hr/skriveni-grad i Facebooku.
Autor: Dario Dunatov / sve tekstove ovog autora čitajte na linku
