U subotu 17. svibnja 2014. u 12 h u Atelijeru Meštrović u Zagrebu, u sklopu programa MEŠTART, otvara se izložba “Tranzicije” Petra Barišića i Lorena Živkovića Kuljiša. Izložba će biti otvorena do kolovoza 2014.
Program MEŠTART započet je 2009. godine u Atelijeru Meštrović u Zagrebu u cilju aktualizacije i novoga čitanja opusa Ivana Meštrovića kroz suvremene umjetničke izričaje.
Petar Barišić rođen je 1954. u Vrlici. Godine 1978. diplomirao je kiparstvo, te postaje suradnik majstorske radionice Frana Kršinića, u kojoj djeluje do 1981. godine. Od 2002. predaje na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Zastupljen je u brojnim domaćim i inozemnim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama. Nagrađivan je mnogim nagradama za svoje djelovanje, postavio je više skulptura i prostorno specifičnih instalacija u javnim prostorima u zemlji i inozemstvu.
Loren Živković Kuljiš rođen je 1973. u Splitu. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Od 2007. radi na Kiparskom odjelu Umjetničke akademije u Splitu. Zastupljen je u stalnom postavu Galerije umjetnina u Splitu i Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Za svoje je djelovanje primio je više nagrada i priznanja.
U nastavku pročitajte više o izložbi u tekstu Barbare Vujanović:
Namjera MEŠTART-a je načiniti poveznicu između Ivana Meštrovića, njegovih djela, ideja, i suvremenih umjetnika te njihovih aktualnih kreativnih stremljenja. Kroz svaki dosadašnji projekt potvrđuje se logična refleksija i prožimanje umjetnosti i života koji su formirani u prošlom stoljeću s onima koji se oblikuju u sadašnjem trenutku. Povezivanje dvojice autora različitih generacija i poetika, Petra Barišića i Lorena Živkovića Kuljiša, u (prvi!) međusobni i (za Petra prvi, za Lorena drugi) zajednički dijalog s Meštrom, pruža nov izazov sagledavanja triju iznimnih kiparskih ličnosti.
Odazivajući se pozivu da reagiraju na determinirani prostor, kao i vrijeme koje se u njemu nataložilo, te pripadajuće mu skulpture, Petar i Loren reagiraju na sebi svojstven i prepoznatljiv način. Prvi je usmjeren na dodavanje materiji i prostoru dimenzije zvuka, koji postaje rezonanca njihova prvotnoga značenja i mogućnost njegova proširenja. Ponovno, Barišić osvještava dimenziju identiteta, porijekla Dalmatinske zagore, zajedničkoga mu s Meštrovićem, kao i asimilaciju arhetipskog, zavičajnoga momenta i kiparskoga moderniteta, baštinjenoga školovanjem i naknadnim formiranjem. Majstor apstrakcije s velikim se poštovanjem i inspiracijom obraća figurativnoj formi, dajući joj neočekivan odraz i odjek.
Loren je pak introspektivan, suptilan i autoreferencijalan, sklon malim pomacima koji sugeriraju promišljenu aproprijaciju prostora i referentnih postavki. A one su, primjerice, pitanje (ne)izvedivosti umjetničkoga djela. U putu od ideje do realizacije otvara se neprebrojivi niz mogućih odstupanja, varijacija, otklona. Da li ostvarivanje zamišljenog u činjenici razlike od početne ideje predstavlja njezinu negaciju? Da li je sama nemogućnost provedbe zapravo njezina jedina istinska realizacija? Jesi li Skice za neizvedivo, zapravo, najdalje moguće faze razvoja?
Napetosti između krajnosti koje prepoznajem u radovima obojice (odnosno trojice) umjetnika prisjećaju me misli Augustea Rodina, prema kojoj kipar prikazuje tranziciju pokreta. Odnosno, on naznačuje naizgled neosjetno kliženje iz jednog u drugi. U kiparevom djelu, stoga, možemo vidjeti djelić onoga što je bilo, te otkriti djelić onoga što će tek biti. Iako su se u svojim djelovanjima Petar Barišić i Loren Živković Kuljiš otisnuli u područja različitih medijskih mogućnosti, kiparska intuitivna i metierska snaga itekako je prisutna, što se napose očituje u relaciji spram Meštrovićeva stvaralaštva.
Autori projekta:
Andro Krstulović Opara, Barbara Vujanović
Kustosica izložbe: Barbara Vujanović
