U Galeriji Prsten u Domu HDLU-a u srijedu 5. listopada u 19 sati, u sklopu programa nedavno zatvorene Galerije Karas, bit će otvorene tri izložbe, triju autorica; Jelene Bando, Marije Koruga i Margarete Lekić.
U nastavku pročitajte više o izložbama i samim autoricama
JELENA BANDO – DRUGI: PRAVI PROSTOR
Više o izložbi u tekstu Morane Matković:
Slikarstvo je medij koji nudi umjetniku brojne mogućnost, a jedna od njih je stvaranje jedinstvenog sustava znakova tj. vizualnog jezika kojeg oblikuje umjetnik. Takav jedinstven sustav simbola, znakova i oblika kojeg možemo nazvati i vizualnim svijetom Jelene Bando fokusiran je, i istraživački i likovno, na Drugog. Taj odnos s Drugim kojeg suvremena teorija definira kao pojam koji problematizira interakciju osobe s osobom, ali i kao problem vremenski i prostorno daljinske komunikacije među kulturama postao je glavna tema njezina stvaralaštva. No, kako bismo vam tu fascinaciju približili potrebno je referirati se na neke njezine ranije cikluse. Ciklus radova naslovljen “Drugi” nastao je kao rezultat njezina istraživanja direktno potaknutog osobnim iskustvom susreta s kulturom Drugog, s udrugom imigranata s otoka Guadalupe koje je umjetnica upoznala u Parizu. Upravo taj susret postaje tema koju umjetnica nadograđuje smještajući te odabrane likove, pripadnike neke druge kulture, u imaginarne krajolike nadograđujući time vlastiti pogled na Drugoga. Već u sljedećem ciklusu “Susreti u nestajanju” umjetnica odabire zajednice koje su u opasnosti da njihov tradicijski način života bude ugrožen izvanjskim utjecajima kako bi izrazila vlastiti stav o takvoj potencijalnoj transformaciji. Ovoga puta Drugog, te odabrane zajednice, upoznaje isključivo posredstvom različitih medija (interneta, knjiga, fotografija …), a sam susret s njima inicira fikcionalno kroz crteže kojima artikulira vlastiti komentar zamijećene situacije. Imaginarni krajolik je i dalje prisutan. No, s ciklusom Pravi prostor umjetnica radi jedan značenjski zaokret. Vlastiti pogled na Drugoga ovoga puta razrađuje zamjenjujući imaginarni krajolik svojim stvarnim životnim prostorom. U tom suptilnom balansiranju na granici realističnog i imaginarnog stvoren je novi vizualni svijet kojem ni ovoga puta ne manjka ni začudnih ni realističnih referentnih točaka poput ljudske figure, biljaka i životinja. Toliko puta spomenuti Drugi ovoga je puta pronašao svoje sigurno mjesto u ugodnoj svakodnevnici umjetnice, u interijeru njezina stana okružen stvarnim motivima iz njezina života.
O autorici:
Jelena Bando je akademska slikarica, koja je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završila 2012.godine. Studijski i rezidencijalno je boravila u Njemačkoj (Wurzburg, Berlin) i Francuskoj (Pariz). Izlagala je na dvanaest samostalnih izložbi u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švedskoj, i Francuskoj i na tridesetak skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je dvaju nagrada za crtež i grafiku (Galerija SKC, Beograd; 15. bijenale crteža, Beograd). Tijekom 2013. godine pokrenula je projekt 36 Mountains, koji je izrastao u poznati festival ilustracije.
MARIJA KORUGA – LJEPOTA NIJE DOVOLJNA
Tekst o izložbi: Barbara Vujanović
S izrazitom lakoćom Marija Koruga svoj je slikarski i crtački poriv i temperament prometnula u materijalnu i haptičku dimenziju, stvarajući ciklus od šest koloristički bogato razrađenih i iznimno komunikativnih apstraktnih djela. Strukture kružnih objekata, njihovih caklastih površina, animiranih raznolikim intervencijama, određene su unutarnjom logikom, koja uspostavlja posve različite, a opet, unutar cjeline ciklusa, dosljedne kompozicije.
Pojedini se radovi baziraju na kolorističkoj kondenzaciji, monokromizaciji ploha; drugi se, pak rastvaraju u ritmičnim i dinamičnim odnosima, koje autorica gradi na sebi svojstven način poigravanja s varijabilnim mogućnostima preklapanja planova slike, koja se iz druge prometnula u treću dimenziju. Preklapanje postiže prozračnim prijelazima, naglašenim akcentuiranjem i kontrastiranjem, i drugim likovnim postupcima.
Frekvencijama bojâ, i pridruženim zahvatima u materiji, ove osjetilne slike izazivaju kod promatrača upečatljivi slijed prizivanja asocijacija, poistovjećivanja. Osvještava se i autoričina potreba da dokine granicu između sebe, publike i djela. Dokidanje se djelomično ostvaruje u efektu zrcaljenja okoline na površini djela, koji mami pažnju svojom karnalnom ili organičkom materičnošću.
Upravo se u ovom segmentu potvrđuje eksperimentalni potencijal Marijina bavljenja materijalom, epoksijem, koji je prijemčiv za refleksije svjetlosti, aktivatora percepcije svega što postoji, i čije se postojanje također potvrđuje u interakciji s predmetom, tijelom… Jednako kao što se egzistencija umjetničkoga predmeta ostvaruje u interkaciji s njegovim promatračem i tumačem.
Spomenuta tema preklapanja je posebno indikativna, jer se po tom principu i sami objekti preklapaju, odnosno nastavljaju jedan na drugi, a i promatrač je potaknut na iskustveno i fizičko preklapanje, odnosno dodirivanje djela. Time se dokida sankrosantni status izloženoga rada, točnije naglasak se stavlja upravo na činjenicu njegove izloženosti, baš kao što i njegovi svjedoci osvjedočuju vlastitu izloženost u različitim poretcima zbiljske, fizičke, emotivne, virtualne i mnogih drugih stvarnosti.
O autorici:
Marija Koruga rođena je 1988. u Zagrebu. 2012. završava studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu. Izlagala je na brojnim skupnim i nekoliko samostalnih izložbi.
MARGARETA LEKIĆ – ŠUMA
Iz predgovora izložbi Daniela Zeca:
Postavljajući pitanja o odnosu prirode i tehnologije u današnjoj civilizaciji (post-industrijskom dobu usmjerenom kontroli tehnologije), umjetnica svojim radovima oponaša stvarnost-prirodu, proizvodeći drugu stvarnost kojoj je cilj prikazati artificijelnu prirodu. Pri tome koristi instalacije koje uključuju umjetne materijale i gotove, industrijski proizvedene predmete izvanumjetničkog podrijetla, videoprojekcije i tehnološki napredne elektroničke naprave, kojima nastoji naglasiti uporabu tehnologije u suvremenom, tehnološki razvijenom društvu, u funkciji čovjekova ovladavanja prirodom. (…) Ludički momenti manifestiraju se i kroz interaktivni karakter drugih instalacija i radova. Interakcija posjetitelja s djelom ostvaruje se prolaskom pokraj instalacije, čime ona postaje pokretna (Lišće 1, Lišće 2, što „raste in vitro, u sterilnom laboratorijskom okružju kontroliranih uvjeta temperature i svjetlosti“), ili direktnim fizičkim kontaktom (Biljke na pumpanje). Svojstvo interaktivnosti, uključivanja promatrača/publike u samo djelo, njihova involviranja u umjetničko iskustvo, jedno je od specifičnih svojstava umjetničkog izričaja Margarete Lekić. (…) Instalaciju Puhanje maslačka čine dva elektronička uređaja s mogućnošću reprodukcije videozapisa i dvije različite videosekvence u ponavljajućoj petlji. Nasuprot mobitelu, na kojemu se reproducira loop snimka maslačka koji se neznatno pomiče, postavljen je tablet, koji opetovano reproducira videosnimku autorice koja isti maslačak pokušava otpuhati, ali ne uspijeva. U ovako paradoksalno konstruiranoj (simuliranoj) bitki čovjeka protiv prirode, priroda pobjeđuje. (…) Simboličke konotacije ovoga rada – tehnologija koja spašava prirodu od uništenja – autorica postavlja kao lajtmotiv cjelokupne izložbe. (…) Svojim novim radovima Margareta Lekić želi potaknuti na razmišljanje o značenju i smislu življenja u svijetu kojim dominira suvremena tehnologija, navodeći na shvaćanje o nerazdvojivosti čovjeka kao bića prirode i prirode tehnološkog progresa. Izložbu obilježava stav umjetnice o tehnološkom napretku kao nužnom i neosporivom, odnosno nečemu što ne dovodi do dehumanizacije: Ljudsko i neljudsko više se ne smatraju suprotnima, nego paralelnima: suvremeni je čovjek shvatio da ga tehnologija može uništiti i zato djeluje na unapređenju pozitivnog odnosa spram prirode, vlastitog bića i kulture, te na razvijanju pozitivnog gledanja na mogućnosti tehnološke kreacije. (…) Strah od tehnologije je neutemeljen; čovjek je prirodno biće i njegov pokušaj da u potpunosti zamijeni prirodu tehnologijom besmislen je, jer će tehnologija uvijek biti u službi čovjeka, a ne obratno. Napretkom tehnologije neće doći do nestanka bitka, a samim time i nestanka umjetnosti, filozofije, poezije, niti do dehumanizacije društva.
O autorici:
Margareta Lekić rođena je 1982. u Osijeku gdje živi i radi. Članica je HDLU-a Osijek, HDLU-a Zagreb i HZSU-a. Akademiju likovnih umjetnosti završila je u Zagrebu, na Odsjeku kiparstva, a na istoj akademiji trenutno je na doktorskom studiju, također na Odsjeku kiparstva. Zaposlena je na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Dobitnica je brojnih nagrada i stipendija. Studijski je boravila u SAD-u, Austriji i Francuskoj. Od 2005. do danas sudjelovala je na devetnaest samostalnih izložbi, te na više od četrdeset skupnih izložbi.
Izložbe traju do 23. listopada
Izložbe su realizirane uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Radno vrijeme:
srijeda – petak 11 do 19h, subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno
