Organizacijski odbor HDLU-a u sastavu: Josip Zanki (predsjednik HDLU-a), Tomislav Buntak, Fedor Vučemilović (dopredsjednik HDLU),Ivan Fijolić, Ida Blažičko, Monika Meglić, Melinda Šefčić raspisuje natječaj za izlaganje na 33. SALONU MLADIH prema koncepciji Martine Miholić i Mie Orsag
Koncepcija
Salon mladih se, već tradicionalno, održava svake dvije godine, a ovo je njegovo 33. izdanje. Svako stvaralaštvo mladog umjetnika je u određenom odnosu spram tradicije. Danas, u posve premisivnoj likovno – umjetničkoj praksi, doima se kao da postoje opravdanja za sve radove i kao da je istraživanje značenja prevladalo istraživanje izvedbe. Tumačenje se u današnjim kritičkim tekstovima stavlja pred samo djelo i njegove autonomne karakteristike. No što je s djelom, koje se po sebi otkriva kada razmaknemo sve ove zastore?
Činjenice govore da je sve manje sredstava iz državnih i gradskih fondova za financiranje kulturnih djelatnosti u Republici Hrvatskoj, samim time oštećuje se i kvaliteta umjetničke produkcije. Kultura je trenutno najbolji primjer struke u kojoj pojedinac ne radi da bi zarađivao, već dijametralno suprotno, zarađuje da bi mogao raditi. Isto tako se koncept umjetničkog rada i autorstva kao takvog promijenio, poričući još od šezdesetih godina „legalitet modernističkog koncepta“ kako to navodi Hans Belting. Joseph Kosuth je tako termin rada zamijenio terminom propozicija koji na neki način predstavlja osvrt na umjetnost, ali i činjenicu da se umjetničko djelo počelo svoditi upravo na sam proces rada. U dobu digitalne reprodukcije (W.J.T. Mitchell) gotovo je potpuno nestala materijalnost umjetničkog djela (objekt) ali isto tako i model utjelovljenja umjetnika prisutan u mediju performansa. Zbog svega toga je i sama umjetnička produkcija postala slojevitija i kompleksnija, što ne samo da utječe na školovanje budućih umjetnika već i na njihov budući položaj na tržištu rada. Odlučile smo problematizirati načine na koji se umjetnik kao takav može boriti za svoju egzistenciju i želimo praktičan presjek metoda i rezultata kojima umjetnik potvrđuje svoje postojanje i djelovanje unutar sve labavije kulturno-umjetničke scene. Cilj 33. Salona mladih jest preispitivanje ne samo modela financiranja umjetničkog rada već i egzistencije mladih umjetnika; zbog činjenice da problem počinje među mladim generacijama, već pri odabiru zvanja i upisu na umjetničke akademije. Radi se, ironično, o školovanju koje je u većini slučajeva, financirano od strane države.
S aspekta tržišta rada, javlja se potreba za kreativnim industrijama, pri čemu nailazimo na problem klasičnog školovanja umjetnika (nedostatka kompetencija u skladu s razvojem tehnologije), nasuprot budućem društvenom radniku (Hardt Negri), što može predstavljati priliku i opasnost.
Problem nastaje u trenutku u kojem pojedinac više nije zaštićen institucijom i izlazi u realnost, koja trenutno funkcionira kao začarani krug, u smislu nedostatka sredstava za samostalno umjetničko djelovanje pojedinca. Mladi se umjetnici većinom zapošljavaju na radnim mjestima, neusklađenim sa strukom i razinom obrazovanja, nevezanim uz struku, a često struku i u potpunosti napuštaju, da bi osigurali osnovne životne uvjete. Samim time, odriču se vremena potrebnog za osobni umjetnički rast i razvoj. Logično, ovaj ovakav razvoj događaja, u pitanje dovodi i kvalitetu opće umjetničke produkcije te čitave kulturne scene.
Salon mladih će nastojati odgovoriti na pitanje koliko je opstanak moguć i kojim se sve sredstvima borimo protiv izumiranja kulture, ali i nestanka umjetnika kao individue. Koliko prostora ostaje za potvrđivanje umjetničkog identiteta pojedinca, ali i kulturnog identiteta zemlje? Istovremeno, koliko ovakva situacija ipak razvija kreativnost umjetnika koji ne odustaju?
Martina Miholić i Mia Orsag
Više o natječaju možete saznati ovdje.
