Povodom međunarodnog i nacionalnog uspjeha srednjemetražnog dokumentarnog filma Turizam!, koji prikazuje (i prokazuje) način funkcioniranja najvažnije ekonomske grane Dalmacije, razgovarali smo s redateljem Tonćem Gaćinom. Gaćina je na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio smjer Film i video, da bi 2015. godine diplomirao filmsku i televizijsku režiju – smjer dokumentarni film na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Njegovi kratkometražni studentski radovi Nasljeđa (2010) i Vatra! (2012) prikazani su u programu ZagrebDoxa, a Turizam! je međunarodnu premijeru imao na jednom od najcjenjenijih festivala dokumentarnog filma Vision du Réel u Nyonu. Turizam! je ujedno redateljev diplomski film koji kroz različite karaktere i priče, humoreskno i ironično, daje skicu „stanja na terenu“ koje se možda najbolje može opisati riječju – kaos. Film je uvršten i u program Future Frames Međunarodnog filmskog festivala u Karlovim Varima, koji je za cilj imao predstaviti deset mladih imena europske kinematografije, što je priznanje ne samo redatelju nego i hrvatskoj kinematografiji općenito.
Tonći Gaćina freelancea od projekta do projekta, a ujedno je dopredsjednik Kino kuba Split, institucije koja od 1952. godine ima važnu ulogu u sklopu hrvatske neprofesijske, alternativne, amaterske kinematografije. Rad Kino kluba Split obilježila su imena poput Duška Kečkemeta, Ivana Martinca, Lordana Zafranovića, Ante Verzottija, Andrije Pivčevića, Dunje Ivanišević, Dušana Tasića, Joška Bojića, Boris Poljaka i mnogih drugih. Gaćina spada u tzv. petu generaciju filmaša i trenutačno drži praktični dio nastave iz dokumentarnog filma u sklopu Filmske škole Kino kluba Split, koji uključuju teorijska predavanja, radionice, projekcije i gostujuća predavanja. Ovaj član Hrvatskog društva filmskih djelatnika zapravo je više filmskih djelatnika u jednoj osobi, a u intervjuu vam predstavljamo mnoge od njih.
*Tonći Gaćina
► Domaća kritika, ali i publika, jako je dobro reagirala na Turizam!, što smo vidjeli i za vrijeme ovogodišnjeg Festivala mediteranskog filma Split. Možeš li nam reći na kojim je sve festivalima film predstavljen u prvoj godini prikazivanja i koliko je zahtjevno bilo komunicirati jednu lokalnu priču na međunarodnoj razini?
Tonći Gaćina: Jako smo zadovoljni plasmanom filma i uspjesima koje smo dosad postigli. Film je prikazan na sljedećim festivalima: 12. ZagrebDox, 47. Vision du Reel, 51. Karlovy Vary, 4. DOKUMA, 9. FMFS,
17. Mediteran Film Festival, 15. DokuFest Prizren, 14. Liburnia film festival, MakeDox Skopje, Kinookus, Four River Film Festival, IDFF Flahertiana, Vizura Aperta Zlarin, Poreč Dox 2016 i uvršten je u DOK Leipzig library. Osim prikazivanja, osvojio je i dvije nagrade, i to za Najboljeg debitanta na DokuFestu u Prizrenu te nagradu za Najbolju montažu na Liburnia film festivalu u Opatiji. Nadamo se da će se film nastaviti prikazivati i dobiti priliku da ga vidi što više publike.
Moram priznati da je čudno vrtjeti tako specifičnu lokalnu priču, prezentiranu na način koji je proizašao direktno iz dalmatinskog i splitskog kulturnog nasljeđa i razmišljanja, kroz toliko različitih država i publika. Posebna ljepota takvog oblika komunikacije je i smijeh publike koji je ponekad očekivan, ponekad iznenadan, a zna se dogoditi i da izostane, ovisno o državi u kojoj se film prikazuje. Međutim, najbolja projekcija i reakcija publike bez premca je bila u Splitu, što mi je posebno drago, jer je to film koji ne samo ocrtava način razmišljanja grada i okolice, već iz njega izravno proizlazi.
*Tonći Gaćina s ekipom na snimanju dokumentarnog filma Turizam!
► Dokumentarni film vrlo je zahtjevna forma koja nastoji (re)producirati isječke iz stvarnog života, ali organizira ih na način koji nikada ne može biti identičan stvarnosti. Koje redateljske metode najčešće koristiš, da li si sklon esejističkom pristupu? Kako si izbjegao zamku karikaturalnosti koja je bila gotovo pa očekivana u Turizmu!?
Tonći Gaćina: Turizam! spada u nešto što se naziva autorskim dokumentarnim filmom, koji se od šire poznatih TV formata razlikuje načinima prezentacije materijala i predmetom interesa. Kod kreativnog, odnosno autorskog dokumentarca organizacija snimljenog materijala, ukradenog od stvarnosti, posebno je naglašena. Pa tako i u Turizmu! kamera slijedi moju viziju istine i stvarnosti, stvarajući neku novu, ali možda i već poznatu, viđenu, zamijećenu stvarnost. Moglo bi se reći da je Turizam! esejistički film naglašenih likova i epizoda, organiziranih u čvrstu izlagačku strukturu, ali može se reći i da je opušten, smiješan, sarkastičan i ciničan, da nije tezičan i da nije pretenciozan (barem se ja tako nadam!). Ako uzmete presjek mojih filmova, najčešće ćete pronaći opservacijsku metodu, kameru sa stativa i naglašeni montažni kontinuitet, te kreativno korišteni diskontinuitet. Međutim, možete pronaći i intervjue, filmove s izraženim likovima i one bez takvih, „lijepo“ i „ružno“ snimljene filmove. Ukratko, volim misliti da ima svega i da se nastojim prilagoditi ideji, temi i liku.
Ali moja ljubav će uvijek biti promatračka metoda preuzeta dijelom iz pokreta Direct Cinema još iz kraja 1950-ih. Pokušaj je to prikazivanja „istine“ i propitivanja odnosa između kamere i stvarnosti.
Karikaturalnost je nešto što mi stvara muku dok gledam filmove koji joj podilaze. Tretman likova unutar dokumentarca je veliko moralno i ljudsko pitanje čije granice i „pravila“ određuje svaki dokumentarist prilikom rada na filmu. Ja se svim svojim filmskim licima divim, volim ih i mrzim u isto vrijeme, obožavam njihove poglede na svijet iako se možda s njima i ne slagao, dok god su njihovi a ne preuzeti od drugih. Moja filmska lica su ljudi koje poštujem i čiji rad iznimno cijenim, pa smo možda zbog toga uspjeli izbjeći karikature i dozvolili svojim filmskim likovima da budu svjesni sebe i vlastite okoline.
► Zašto si se odlučio baš za dokumentarni film? Honorarno si ipak radio i na igranim, promotivnim i edukativnim filmovima, glazbenim videima, reklamama, političkim skupovima, čak i izborima za miss… Koliko je zahtjevno kombinirati različite rodove i žanrove, imaš li s tim problema kao autor ili jednostavno razdvojiš umjetnost od „šljakanja“? Da autorski ne radiš dokumentarne filmove, što bi bio tvoj sljedeći izbor (a da nije onaj za miss)?
Tonći Gaćina: Koliko god se trudio odgovoriti na ovo pitanje, ipak još uvijek ne znam zašto se bavim dokumentarnim filmom. Možda najviše zbog toga što je kao filmski rod potpuno otvoren, nepredvidiv, a možda i zato što mi se uvijek čini da je stvarnost najluđa ljudska tvorevina. Dokumentarac mi je tako način i prilika za reći nešto o vremenu i prostoru u kojem živimo. Tu ti je ipak želja i potreba jača od svega, i sve mi se više čini da je to neki oblik poziva, a nikako racionalna odluka.
Do sada sam radio na raznolikim projektima i kroz raznolike uloge. Svoj put sam počeo kao tehničar rasvjete u klubu Kocka u Split, pa zatim kroz honorarni rad prešao na koncerte, političke skupove, izbore za miss, glazbena natjecanja i video spotove. Nakon par godina tegljenja opreme i noći neprospavane zbog raspremanja rasvjete, vraćajući se u Split s jednog glazbenog festivala odlučio sam da želim raditi samo na filmu. Godinu dana kasnije upisao sam Umjetničku akademiju u Split, a odmah potom i Režiju dokumentarnog filma na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Srećom ili nesrećom, najmanje zarađujem kao redatelj, tako da na neki način izbjegavam komercijalizaciju vlastitog rada, odnosno razne utjecaje iz svijeta industrije zabave koji teže vizualnoj atrakciji, lijepom kadru ili atraktivnoj montaži. Međutim, taj svijet mi nije stran i traži jednak trud, rad i požrtvovnost kao i autorski projekti. Dokumentarac većinom nije moj „posao za novac“ i ponosim se da ga mogu raditi u „slobodno vrijeme“, kao što se ponosim radeći i na komercijalnim projektima. Tako da za mene šljakanje zapravo i ne postoji, postoje samo različiti radnici s različitim životopisima pod istom osobom! I danas su tu još uvijek neprospavane noći, kiša, blato, vrućina, ali sada je tu i osjećaj smisla jer sve ide u službu tog suludog procesa koji je potreban da se stvori film.
► Redatelj, scenarist, snimatelj, montažer, direktor fotografije, šarfer, majstor rasvjete, rasvjetljivač, serviser filmske opremu Kino kluba Split. Treba li ovom one-man filmašu uopće itko drugi i da li si sva ova iskustva i znanja stekao iz znatiželje ili iz potrebe?
Tonći Gaćina: (smijeh) Naravno da DA. Dobri i kvalitetni suradnici su razlika između osrednjeg i dobrog ili pak odličnog projekta. Film je ipak kolaborativna umjetnost i teško ga je izvesti unutar zadanih vremenskih i idejnih okvira bez suradnje. Tako u dokumentarcu istraživač, dobar snimatelj slike ili zvuka, montažer slike, montažer i mikser zvuka ili producent filmu donese novu vrijednost, a posebno nov i svjež pogled na projekt. Turizam! ne bi bio ovo što jest bez suradnje i pomoći profesora na faksu, cijele filmske ekipe, raznih suradnika, pojedinaca i dragih kolega.
Svatko od njih je odigrao malu ulogu u toj velikoj slagalici. Nema filma bez dobre ekipe koja želi raditi na projektu, odvajajući najčešće svoje slobodno vrijeme i vlastite resurse (kamere, montaže, studija, i sl.). Kako je Turizam! moj diplomski film, većina suradnika radila je volonterski, a plaćeni kolege su bili sramotno potplaćeni za količinu rada i vremena uloženog u projekt, i zbog toga svima veliko hvala.
► Je li uobičajeno da jedna osoba zna i radi sve šta ti radiš i znaš oko procesa nastanka filma?
Tonći Gaćina: Ponekad se takvo „šaranje“ smatra lošom praksom dijelom zbog toga jer se smatra da tolika diverzifikacija interesa vodi do nedovoljne stručnosti i loše obavljenog posla. Međutim, ja sam pobornik filmaškog pristupa (eng. filmmaking) koji nastoji utjeloviti čim više zanimanja i znanja pod jednom osobom. Meni je ovaj pristup ponešto i olakšan jer sam ipak tehničar po struci, pa se moje znanje najviše dijeli između tehničkog i kreativnog poznavanja procesa rada na filmu. Takav pristup nije uobičajen, ali nije ni neobičan; mnogo mojih kolega ima jako puno filmskih interesa i mislim da to obogaćuje njihov i moj izričaj.
► Unatoč svemu, i dalje nalaziš vremena za mentoriranje različitih radionica za mlađe kolege i sve one koji se žele baviti filmom, a i sam se stručno usavršavaš na različitim radionicama. Kako stoji hrvatska kinematografija što se tiče edukacije i produkcije u odnosu na europske trendove?
Tonći Gaćina: Dosad sam vodio radionice i držao predavanja u Kino klubu Zagreb, Kino klubu Split te na Akademiji dramske umjetnosti. Institucionalnu edukaciju mi je teško uspoređivati kroz sami proces, ali rezultati koje postižu hrvatski studenti na međunarodnoj sceni su zavidni, posebno ako u njih uračunamo i budžete naših akademija i škola.
Ali ono što Hrvatsku uvelike razlikuje od ostatka svijeta je postojeća i živuća kinoklubaška scena koja je preuzela ideale nastale u komunizmu i uspješno ih i provodi i danas. Ideja je jednostavna – besplatna edukacija kroz predavanja, radionice i projekcije i besplatno bavljenje filmom. Tako kroz veliku pomoć HAVC-a i lokalnih zajednica, kinoklubaška scena živi i radi bolje nego i u doba najvećeg amaterskog autorskog procvata šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bez obzira što obim financiranja i podrške nije najsjajniji, ali za sada postoji i to je izvrsno za početak. Ovakav oblik kulturnog života treba čim više razvijati jer se kroz kino klubove svatko zainteresiran može obrazovati o osnovama filma i filmskog izražavanja, posuditi opremu, koristiti montaže, upoznati suradnike i raditi filmove.
Zanimljiva je činjenica da je ovaj model javnog kulturnog dobra kroz svakodnevno dostupnu i besplatnu opremu i resurse gotovo nepoznat van okvira bivše Jugoslavije, a posebno mi je drago što je ostao snažan i u Hrvatskoj.
► I za kraj, što možemo očekivati od kratkometražnog filma naziva Uje, koji je u postprodukciji? Sudeći po naslovu, Dalmacija ti je i dalje ostala inspiracija bez obzira što ti je boravišna adresa u Zagrebu. Očekujemo li i dalje humor i neočekivane obrate, kao primjerice u Lignjama?
Tonći Gaćina: Dalmacija je prostor vječnog unutarnjeg sukoba i ludila, prostor u kojem sam se rodio i odrastao, i kojem se uvijek vraćam. Dalmacija i Dalmatinci su vječna inspiracija. Možete očekivati da će se film možda dogoditi i možda biti nazivan filmom. Svaki novi dokumentarni projekt je put u nepoznato, pa tako ni ovaj nije iznimka.
O filmu: Turizam!
Trajanje: 51min
Akademija dramske umjetnosti, Kino klub Split © 2016
Redatelj i scenarist: Tonći Gaćina
Producent: Tibor Keser
Montažer: Jan Klemsche
Direktor fotografije: Tonći Gaćina
Snimatelji: Jure Cukar, Toni Mijač, Boris Poljak
Glazba: Jure Buljević, Bartol Modrić
Montažer zvuka: Martin Semenčić
Mix zvuka: Ivan Zelić
Grafički dizajn: Ana Vuko
Sufinancirano: Hrvatski audiovizualni centar, Grad Split
Projekcijski format: DCP, omjer slike 1.85, zvuk 5.1
Razgovarala: Antonija Eremut Erceg (sve tekstove ove autorice za Vizkultura.hr pogledajte na linku)
Fotografije koje prate tekst su kadrovi iz filma Turizam! ili fotografije sa snimanja filma
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
