Nova izložba u sklopu ciklusa Mentalni sklop predstavlja ‘kombinaciju’ Đorđe Jandrić / Fernando Pessoa, a otvara se u Galeriji Kranjčar danas, u utorak, 28. travnja, u 20 sati. U svom mentorsko-sljedbeničkom odnosu Đorđe Jandrić ovoga puta navodi najvećeg portugalskog pjesnika Fernanda Pessou, a o posebnosti te veze saznat ćemo više u razgovoru kustosa izložbe, Mladena Lučića i umjetnika Đorđa Jandrića sat vremena prije otvorenja izložbe, s početkom u 19 sati. Radovi se mogu razgledi do 9.svibnja.
Ciklus deset samostalnih izložbi suvremenih hrvatskih umjetnika pod radnim nazivom Mentalni sklop (mentor-sljedbenik) po inicijalnoj ideji gospođe Elvire Kranjčar razradili su Mladen Lučić, muzejski savjetnik Muzeja suvremene umjetnosti Istre (mentor) i Leila Mehulić (sljedbenik), kustosica Muzeja Mimara.
Odnos mentor – sljedbenik nipošto se ovdje ne smije shvatiti isključivo kao odnos profesor – učenik, mada će ova serija od deset izložbi sigurno imati i takve primjere. Pod pojmom mentor ovdje se prvenstveno misli na osobu, ne nužno iz likovnog svijeta, koja je svojim djelovanjem ili dijelom svog opusa umjetnička ili životna inspiracija autoru koji barem jednim djelom stvara pod duhovnom aurom i inspiracijom svog trenutnog ili stalnog uzora.
Đorđe Jandrić rođen je 7. prosinca 1956. u Zadru. 1975. upisao je studij arhitekture na Sveučilištu u Zagrebu koji prekida 1978. kada na Akademiji likovnih umjetnosti upisuje Nastavnički odjel te studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1985. i stekao zvanje profesora likovnog odgoja i likovnih umjetnosti. Od 1985. do 1991. radi kao nastavnik u osnovnoj i srednjim školama. Godine 1998. izabran je u suradničko zvanje asistenta, a od 2006. docent je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2007.godine u istom zvanju predaje kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a od 2009. obnaša funkciju predstojnika Katedre za kiparstvo. 2011. godine izabran je u zvanje izvanrednog profesora. Od 1981. redovito izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a za svoje je radove nagrađivan brojnim nagradama. Autor je više skulptura u javnim prostorima, te kazališnih i filmskih scenografija. Autor je i jednog kratkometražnog eksperimentalnog filma
Fernando Pessoa (Lisabon, 13. 06. 1888 – Lisabon, 30. 11.1935.) Portugalski pjesnik, pisac, književni kritičar, prevoditelj, izdavač i filozof. Jedan je od najznačajnijih književnih osobnosti 20. stoljeća te jedan od najvećih pjesnika portugalskog jezika. Prevodio je s engleskog i francuskog, a uz portugalski, na istim je jezicima pisao i svoje pjesme. Studirao je diplomaciju, a radio je kao inokorespondent u jednoj trgovačkoj tvrtki. Pessoa je bio izuzetno plodan pisac, a svoja pjesnička, književna, esejistička i filozofska djela osim što je potpisivao svojim imenom, potpisivao je i brojnim, kako ih je sam nazivao, heteronimima (pseudonimima). Intenzivno je istraživao ezoteriju, okultizam i teozofiju, a bavio se i misticizmom, astrologijom te numerologijom.
Više o izložbi pročitajte u tekstu Mladena Lučića
Peti po redu par, koji zagrebačka galerija Kranjčar predstavlja u ciklusu Sljedbenik – mentor, nešto je drugačiji od dosadašnjih. Naime, prvi put se radi da mentor ne djeluje u istom ili sličnom mediju kao njegov sljedbenik, da nije osoba koju je sljedbenik poznavao ili živio s njegovim radovima, kao što je i prvi put da sljedbenik (ako to u ovom slučaju uopće tako možemo nazvati) pronalazi mentora isključivo u mentalnom okružju, ne samo nadahnut njegovim stvaralaštvom, već i otkrivši analogije u idejnoj provedbi ni po čemu sličnih umjetničkih postupaka. Đorđe Jandrić je čitajući Fernanda Pessou osjetio istinske poveznice, ne toliko s njegovom poezijom, koliko s prijenosom forme (poezija-kip) iz iskustvenog u transcendentalno, odnosno iz realnog u meta jezik. Stoga se u svojim novim radovima ne služi isključivo citatima Pessoine poezije, već uspostavlja lucidni dijalog otkrivajući dodirne točke, ali i nalazeći asocijativno – inspirativna uporišta koja koristi za svoja daljnja skulpturalna istraživanja. Jandrić niz godina promišlja i realizira skulpturu u svim njenim manifestacijama, došavši do gotovo isključivo metafizičkog poimanja tog pojma, jer kako je sam rekao: samo ono što se približava savršenom postaje skulptura. Pessoa identično promišlja jezik kojim piše, a kao educiran mistik i spiritualist teži njegovoj teozofskoj projekciji, odnosno pokušaju dosizanja božanske mudrosti. Kako bi takav postupak bio što vjerniji, Pessoa, osim vlastitog, koristi niz alternativnih, izmišljenih imena kojima potpisuje svoje brojne pjesme, poeme, romane, filozofske rasprave ili eseje, koristeći za svaku umjetničku ili stilsku grupaciju po jedan, uvijek isti, kako ga je prozvao, heteronim. Takva skala različitih alter ega važna je za poimanje Pessoina stvaralaštva gotovo jednako kao i njegovi rukopisi koji su stilski možda najbliži postsimbolističkom pjesništvu, što je svakako refleks vremena u kojem je živio, ali i vrlo plodno tlo za ezoterične projekcije. Premda za Jandrića možemo ustvrditi da je umjetnik potpuno oprečne vokacije, istinski kipar svojevrsnog postkonceptualnog promišljanja, simbolika je upravo bila jednim od bitnih polazišta njegovih Hrpi, serije skulpturalnih promišljanja kojima su baza kbadrat, krug i trokut u linearnoj, odnosno stožac u prostornoj projekciji. Kako je Hrpa iskonski objekt, njen oblik nužno posjeduje razna simbolička značenja. Brda i vrhovi planina, kao točke gdje se spajaju nebo i zemlja, bili su prvotnim predmetom ljudskog obožavanja i ideolopoklonstva jer je na njihovim vrhovima čovjek bliži Bogu. Na tom simboličnom znaku Jandrić provodi svoja umjetnička istraživanja koja vrlo skoro sa simbolikom prestaju imati ikakve veze, već se oslanjaju na egzaktni, gotovo znanstveni pristup vezan uz prostorne projekcije, geometriju ili numerologiju, jedne od znanosti itekako bliske i Fernandu Pessoi. Hrpe su u posljednjih dvadesetak godina postale Jandrićevim idiomom, a ako je on Hrpa, onda su kvadrat, krug, trokut i stožac njegovi heteronimi, kao što su to velikom pjesniku bili Álvaro de Campos, Alberto Caeiro ili Ricardo Reis.
