Ako ste bili na ovogodišnjem festivalu dizajna Dan D, sigurno se sjećate interaktivnog izložbenog prostora, s najboljom glazbenom ponudom, kao i odličnim projektom koji se stvarao na licu mjesta bez dodatnog uljepšavanja i popravljanja – the_zine nezavisne i inkluzivne platforme za objavljivanje radova u području kreativnog stvaralaštva, u formi web stranice i tiskane publikacije, koja poziva ljude da se pridruže i sudjeluju u njezinom razvoju i uređivanju.
Autori projekta the_zine na Danu D su se predstavili pod nazivom BOKTE, kojeg čini tim od četiri člana mladih dizajnera – Anta Bučević (1991.), Tea Pavić (1988.), Marti Peranovića (1989.) i Alma Šavar (1991.) – kolege na diplomskom Studiju dizajna u Zagrebu. Anta i Alma često surađuju na raznim projektima, a u slobodno vrijeme skupljaju mačke. Tea radi za nezavisnu kulturu, voli ‘lomiti’ knjige i nada se skorom završetku faksa. Martin je Slavonac koji je zanat ispekao na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu.
Njihovom projektu the_zine dodijeljena je druga nagrada žirija za najbolje izlagače na D-izložbi, što je BOKTE svakako uvrstilo u nove sudionike domaće dizajnerske scene na koje treba obratiti pažnju. Svojim nagrađenim projektom, osim što umrežavaju mlade autore, potiču ih na angažan, DIY pristup, samopromociju te kreativnost. Ovakav projekt na našoj sceni je unikatan, pa ga zasigurno treba pohvaliti. Također, samoinicijacija studenata van obrazovnih okvira je hvalevrijedna, jer je to u svakom slučaju način da se izbrusi vlastiti vizualni stil i kritički pogled na struku.
Tema svakog broja njhovog the_zinea nasumice se odabire korištenjem “random word” generatora i Google prevoditelja, a sudionici su je slobodni interpretirati kako žele. Nezavisna platforma the_zine raste na webu, a svatko ga može ispisati kod kuće. On je low budget, inovativan i reprezentativan. Još tijekom festivala, prije nego smo znali da će Bokte ekipa za the_zine osvojiti nagradu, dogovorili smo se za intervju koji slijedi u nastavku:
► Kako i kad je nastao projekt the_zine?
Anta: Ideja za projekt nastala je spontano na jednoj od kava poslije faksa, zbog želje da radimo nešto skupa, a da nas malo zabavi i opusti od rada za faks/posao i druge obaveze.
Martin: To se dogodilo na pivi, a ne kavi nakon faksa!
Alma: Da, pivo je bilo u pitanju.
Tea: Prva je ideja bila da napravimo zin za ljude s faksa, da stvorimo neki ‘prostor’ gdje se možemo autorski izraziti, vidjeti radove jedni od drugih. Onda smo to proširili na UMAS i zapravo bilo koga tko želi sudjelovati.
► Koji je kriterije potrebno zadovoljiti da bi rad bio publiciran na u the_zine-u?
Anta: Kriteriji su minimalni, bitno je da je rad napravljen na zadanu temu, da se realizira na odgovarajucem formatu te da se pošalje na vrijeme. Radove u principu ne odbijamo, ukoliko ima problema rješimo ih s autorom, pa nam pošalju ponovno.
Martin: Nekakav kriterij kvalitete ipak postoji, radovi moraju imati smisleni koncept koji nam autori šalju.
Tea: Nije nam u cilju da the_zine bude previše strogo kuriran, jer želimo da postoji autorska sloboda.
► Kome je namjenjen projekt the_zine?
Anta: Ilustratorima, fotografima, dizajnerima i ostalima koji se žele na kretivan način predstaviti i povezati s drugima!
► Kako izgleda hodogram projekta? Koliko često ćete objavljivati teme, koji su rokovi, gdje će se sve objavljivati radovi….?
Anta: Za sada je sve još na početku, no planovi su imati novu temu kada se stari broj “popuni” — najaviti je odmah u izdanju trenutnog broja ili par dana kasnije, kako bi autori imali što više vremena i mogućnosti za priključiti se.
Tea: Bilo bi super kad bi se svaki broj mogao promotivno otisnuti u nekoj maloj tiraži, ali za sada još tražimo način da to bude financijski održivo.
Alma: Odlučili smo da svaki broj nastaje kumulacijom radova, odnosno da izlazi kada nakupimo dovoljno materijala za njega. Ovo je povezano s činjenicom da časopis raste primarno na webu preko kojeg nam sudionici mogu slati radove i ispisati zin kad god žele te zato i nema neke stroge vremenske granice.
► Imate li podršku svojih profesora s faksa?
Anta: Pošto su nam za bez problema posudili stol, kredenc i iMac rekla bih da imamo! Naravno, vole kada studenti rade na projektima van faksa, još dugujem nekima primjerke the_zinea koje su tražili.
Alma: Iako je ovaj projekt u potpunosti samoiniciran, profesori i ekipa iz faksovske kuhinjice su nam izašli u susret oko stvari koje su nam bile potrebne za Dan D.
► Kako će se dalje razvijati projekt? Koje su vaše želje po tom pitanju?
Tea: Bilo bi super da se interes za the_zine proširi i nastavi rasti (time nam je izlaganje na Danu D svakako pomoglo), da nam novi i nepoznati ljudi počnu slati radove itd.
Martin: Još je sve otvoreno. Možda i evoluiramo u pravi online magazin jednog dana. U interesu nam je zadržati ovakvu estetiku i low budget principe koliko je to moguće.
Alma: Bilo bi super kad bi uspjeli sve minimalno financijski pokriti što se tiče tiska promotivnih izdanja… (Sponzori javite se, mi smo vam kul!)
Anta: Za Dan D su nam Igepa i Školska knjiga izašle u suret što se tiče papira, a ostalo smo posudili od frendova. Tako da je ideja dugoročnog sponzorstva ili financijske podrške za tiskanja izdanja defnitivno nešto što bi pomoglo da se cijela projekt proširi.
► Promovirate mladu dizajnersku scenu, pa nas zanima kakav je vaš stav o dizajnu u Hrvatskoj?
Anta: Mislim da je opća informiranost društva na relativnoj niskoj razini te da se dizajnu ne pridaje važnost kolika bi trebala s obzirom na to da imamo odličnih mladih dizajnera. Često se kopiraju ideje koje su zapažene na stranom tržištu.Mislim da je na nama da educiramo klijente, da objasnimo zašto su neke stvari logičnije i funkcionalnije, a zašto neke druge nemaju smisla. Česte su one situacije u kojima klijent ima stav “ma kaj buš zaposlil dizajnera, bu ti to moj sin napravil za 200 kuna”.
Martin: Hrvatska je s obzirom na sve svoje nedostatke jako plodno tlo za stvaranje, ali surađujući s klijentima i osobama van struke koje ne shvaćaju smisao dizajna shvatimo kako će to plodno tlo u većini slučajeva morat ostat još neko vrijeme devastirano.
Tea: Mislim da su se stvari taman bile počele razvijati u jednom trenutku, rasla je opća vizualna kultura i svijest javnosti o važnosti dizajna. Onda je došla kriza i sve se unazadilo, tržište je postalo katastrofalno.
Alma: It’s ok. Kaj ćeš.
► Smatrate li da je današnjim mladim dizajnerima danas teško afirmirati se?
Tea: Situacija je poprilično nezahvalna. Da bi se afirmirao nakon faksa potrebni su klijenti koji nude zanimljiv posao, koji su spremni dati kreativnu slobodu i još uz to barem nekako platiti dizajnere, a takvih nema puno i treba vremena da se skupe. Većina ljudi si ne može priuštiti luksuz takvog uhodavanja, zapošljavaju se po agencijama i studijima gdje rade često špranciran posao, s nenormalnim satnicama i napornim klijentima. Ne mislim naravno da je to jedini scenarij, ali je nažalost najčešći za mlade dizajnere.
► Tek ste izašli u javnost s projektom, a već pobrali nagradu na Danu D. Kako to komentirate? Smatrate li da je to “zeleno svjetlo” od struke?
Tea: Ja to shvaćam više kao poticaj dizajnerima općenito da se sami organiziraju, preuzmu inicijativu, stvore svoj prostor za djelovanje i tako razvijaju sami struku i poziciju dizajnera.
Martin: Ja sam siguran kako smo mi nagradu zapravo osvojili zbog MTV hitova koje smo puštali za vrijeme dizajniranja/printanja/dorade na danu D, jer žiri kad je čuo Rihannu i vidio da je u našoj prostoriji party bilo je jasno da to je to.
Anta: Rihanna je BOKTE muza, hvala žiriju što su preopoznali njene čari.
► Mislite li da je danas na moguće ostvariti uspjeh na hrvatskoj dizajnerskoj sceni bez dobrog poznanstva ili preporuke?
Anta: Nije nemoguće, ali svakako dobro dođu preporuke. Mislim da je svima u interesu upoznati što više ljudi iz struke, jer to su većinom mladi, ludi i talentirani ljudi. Ako si aktivan, odlaziš na evente, otvorenja ili radionionice i voliš to što radiš, uspjeh će sigurno doći.
Martin: Jako je teško doći do posla bez poznanstva i preporuke, ali događaji poput Dan D odlična su prilika za stvaranje poznanstava i promoviranje ideja.
► U usporedbi s prošlim godinama, kakav vam je bio ovogodišnji Dan D?
Anta: Meni je prostor odličan. Gredelj je isto bio super, ali zbog svoje razvedenosti smatram da su posjetioci pridavali premalo vremena pojedinom radu. Ove godine je zbog razmještaja po katovima i sobama bilo jednostavnije stvoriti cjelinu za interpretaciju rada što se super uklopilo u našu ideju malog radnog prostora!
Martin: Meni je bilo predobro. Jedina zamjerka mi je afterparty , jer se nakon nekoliko sati više nije moglo ulaziti u klubove što samo govori o tome da treba iduće godine treba naći još veći prostor za takve stvari, jer očito sve više ljudi zanima Dan D i party koji je na glasu kao najbolji u gradu .
Alma: Da, tako da sljedeći put partiju mogu pristupiti i sami izglagači, a ne samo “prijatelji dizajna”.
► Imate li već nekog iskustva u struci?
Anta: Pomalo, no meni su draži projekti na kojima smo Alma i ja radile, a bili su organizirani od strane faksa, poput štanda za smotru 2012 ili identitet prošlogodišnje FRKE (Filmska revija Kazališne akademije). Od prošle godine radimo i za festival fotografije Organ Vida, što je bilo super iskustvo, a i cijeli organizacijski tim je odličan.
Tea: Radila sam godinu dana u jednom studiju nakon preddiplomskog, trenutno uz faks freelance-am i trenutno ima poslova, koji se čak plaćaju i zanimljivi su.
Martin: Freelance-am, pokušavam što je više moguće izbjegavat poslove koji me živciraju i oduzimaju vrijeme bez imalo užitka.
Alma: Također freelancing.
► Koji su planovi nakon završetka studija? Planirate li ostati u Hrvatskoj, emigrirati i dalje studirati negdje vani, naći posao u nekoj agenciji ili freelance-ati?
Tea: Eto svakako ne planiram naći posao u agenciji. Freelnace-anje je za sad ok, možda otvorim svoj studio. Doškolovanje bi dobro došlo ako ću biti u financijskog mogućnosti da si ga priuštim.
Alma: Za sad jedino planiram preseliti u Zagreb kad to bude moguće, “daleki svijet” još mi je predaleko.
Anta: Bilo bi idealno upisati još jedan diplomski — možda ilustraciju na Konstfacktu ili SVA, pa koju godinu živjeti vani, raditi malo freelance, vratiti se, otići, vratiti se…
Martin: Oduvijek sam govorio da ću emigrirati, vidjeti kako je živjeti i djelovati u nekoj uređenijoj formi, doma se ionako uvijek mogu vratit, no kako godine odmiču čini mi se kako će moj emigracijski plan ipak ostati turističkog karaktera. Nije mi želja poslovati u agenciji osim ako nije moja.
Više o cijelom projektu the_zine i kako se uključiti pogledajte na:
FACEBOOK facebook.com/the.zine.online
TUMBLR
thezine-online.tumblr.com
