Početkom ljeta u Zagrebu je održan 6. Međunarodni festival dizajna Dan D s krovnom temom Arhiv dizajna te nizom izložbi, između ostalih i D-izložbom, na kojoj se već tradicionalno predstavljaju mladi autori do 35 godina, koji stvaraju na području dizajna i srodnih disciplina iz Hrvatske i regije. Kao i svake godine, jedine nagrade koje se na ovom festivalu dizajna dodjeljuju jesu upravo priznanja za najbolje izlagače sa spomenute D-izložbe. Ovogodišnja ‘pobjednica’ D-izložbe Dana D, kojoj je međunarodni stručni žiri dodijelio prvu nagradu je srpska dizajnerica i umjetnica Ana Radovanović.
*Ana Radovanović (foto: Domagoj Blažević za Dan D)
Ana je studirala slikarstvo na Accademia di belle arti u Rimu, diplomirala je dizajn izdavaštva i vizualnih komunikacija na fakultetu ISIA u Urbinu, trenutno djeluje u Beogradu i bavi se dizajnom i novinarstvom, a također je Vizkulturina suradnica čije članke možete pročitati na ovom linku.
Mlada autorica nagradu je osvojila za svoj diplomski projekt “Neo-avant-garde artists’ magazines in former Yugoslavia”, koji je nastao pod mentorstvom prog. Leonarda Sonnlija. Prikupljeni materijal arhive časopisa autorica je u svom radu predstavila u formi bibliografskog zbornika. Žiri Dana D je svoju odluku bazirao na činjenicama da njezin rad odlikuje izvrsnost u dizajnerskom i istraživačkom pristupu, zatim relevantnost u današnjem kontekstu i veza s kolektivnom memorijom područja na kojima živimo.
Pored analize s društveno-povijesnom kontekstualizacijom Radovanovićkin zbornik sadrži i indeks podataka te odabrane fotografije. Kako je žiri nadodao, projekt ima potencijal za daljnju razradu, a sudeći po rezultatima natječaja za izlaganje u Galeriji HDD-a izgledno je da ćemo Radovanovićkin rad, vjerujemo u proširenijem izdanju, vidjeti sljedeće godine na izložbi u Hrvatskom dizajnerskom društvu.
Kako Ana gleda na svoj projekt, kako je nastao i što s njim planira, pročitajte u razgovoru u nastavku:
► Kako je došlo do nastanka projekta “Neo-avant-garde artists’ magazines in former Yugoslavia” i zašto si se za svoj diplomski rad odlučila pozabaviti upravo ovom temom?
Ana Radovanović: Mislim da nema nikakvih herojskih priča koje su potaknule nastanak ovog projekta. Jednostavno su se zgodno složile neke kockice. Ja sam svoje studentske dane provela u Italiji, što je uglavnom podrazumijevalo otvaranje mnogih vrata. S druge strane, to je podrazumijevao i izostanak proučavanja povijesti koja mi je bliža s nacionalne točke.
Na Master studijama (dizajn izdavaštva) smo se dosta bavili konceptom i istraživanjem, u okviru konteksta suvremenog grafičkog dizajna. Takva zalaganja fakulteta su zasluge tamošnjih profesora, pre svega mog mentora, Leonarda Sonnolija. U jednom trenutku je na stolu stajala tema periodičnog izdavaštva – njegove povijesti, tijeka, razvijanja i raznovrsnosti. Zainteresirala me tema umjetničkog časopisa kao artefakta koji direktno spaja umetnost i dizajn, odnosno konceptualnog produkta društva koji nastaje i razvija se u vrlo specifičnom momentu. Ispostavilo se ubrzo da upravo ta tema i nije pretjerano dokumentirana kod nas, a ja sam sklona filozifiji „a zašto da ne?“.
Nemojte me doslovno uzimati za riječ kada kažem „nije pretjerano dokumentirana“. Naravno da postoje izvjesna istraživanja i dokumentacija. Međutim, ona najčešće nisu sveobuhvatna u smislu detaljne analize datog časopisa, a pogotovo u kontekstu cjelokupne Jugoslovenske scene. Shvaćam kompleksnost političke situacije koja nas je dovela tu gdje smo, međutim jugoslovenska scena je bila razgranata i međusobno povezana, pa se ta karakteristična i jedinstvena cjelina ne može i ne smije negirati, bez obzira na naša sadašnja politička uvjerenja.
► Što zapravo čini tvoj projekt, da pojasnimo našim čitateljima koji nisu posjetili Dan D i pogledali tvoj rad, što čini sadržaj rada i kako je nastao?
Ana Radovanović: Izložena publikacija predstavlja moj završni Master rad, koji je nastao pri fakultetu ISIA Urbino. Tema koju sam izabrala je «Neoavangardni umetnički časopisi u bivšoj Jugoslaviji“. Vrlo dugačak naslov krije jedno istraživanje o najrazličitijim umjetničkim časopisima koji su nastajali u Jugoslaviji tih šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina. Činjenica da tema nema mnogo referenci u literaturi se zapravo pokazala krajnje pozitivnom. Kako bih došla do željenih informacija, morala sam direktno kontaktirati i intervjuirati umjetnike, povjesničare, dizajnere, kolekcionare, galeriste u Ljubljani i u Zagrebu, zatim nekoliko vojvođanskih gradova te Beogradu. Ovakav pristup, odnosno rad s prvim izvorom iziskuje puno vremena, ali je svakako neprocjenjiv. Ostvarila sam vrijedne kontakte i čula veoma zanimljive priče.
Sakupljeni materijal predstavljen je u formi bibliografskog zbornika. Osim tekstualne analize, kojoj prethodi taj povijesno-društveni kontekst, zbornik također sadrži indeksne kartice i izabrane fotografije. Sljedeći abecedni red, kartice sadrže tehničke informacije o svakom časopisu. Kako bi se omogućio plastičniji prikaz informacija, rad također sadrži i dva grafikona: timeline časopisa s tehničkim karakteristikama i međusobne odnose časopisa i zajedničkih suradnika.
► Kako gledaš na Dan D kao festival i što ti je značilo predstavljanje i osvajanje nagrade?
Ana Radovanović: Mislim da nije potrebno da spominjem relevantnost ovog festivala u regiji – kao mjesto informiranja, aktualnosti, potencijalne odskočne daske ili jednostavno inspiracije. Žao mi je jedino bilo što nisam uspjela pratiti sav sadržaj, jer sam uglavnom bila na radionici. Bez lažne skromnosti – bilo mi je jako drago već to što sam izabrana kao jedan od izlagača za D-izložbu i dobila priliku da sudjelujem na festivalu, a ni najmanje nisam očekivala nagradu, pogotovo ne prvu! Moja nevjerica se savršeno može iščitati na fotografijama s dodijele nagrada (smijeh).
►Kakvi su ti daljnji planovi s ovim projektom?
Ana Radovanović: Budući da je poanta projekta bila sakupiti informacije, logični slijed je širenje tih informacija. Nakon sudjelovanja na studentskom simpoziju mladih povjesničara umjetnosti u Splitu i simpoziju o umjetničkim časopisima u Green Bayu (Wisconsin, USA), festival Dan D, s ovogodišnjom temom arhiviranja dizajna, je došao „kao naručen“. Jedna od problematika ove teme je i njen izostanak iz kolektivne svijesti, ne samo stručne javnosti, već i javnosti uopće. Upravo iz tih razloga prikupljene informacije treba učiniti dostupnima što većem broju ljudi.
Moja idealna zamisao bi bila izložba, neka vrsta kataloga i digitalni arhiv. Trenutno je od te namjere najizvjesnija izložba. Naime, galerija HDD-a u Zagrebu je prihvatila moj projekt u okviru svog godišnjeg programa za 2016. godinu, a voljela bih da se nešto slično organizira i u Beogradu. No tu svakako nije dovoljna samo moja želja, već prije svega I institucijska i financijska podrška.
Fotografije: Osobna arhiva autorice te Domagoj Blažević za Dan D
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
