Ime Tatjane Bartaković u strukovnim je krugovima dizajnerske scene poznato i prisutno već desetak godina, od kada djeluje kao specijalist na području menadžmenta u dizajnu. Osim niza projekata, inicijativa i izložbi, dominantno orijentiranih na produkt-dizajn, za koje je zaslužna, zatim kontinuirano elaboriranih strategija razvoja i promocije dizajna, Bartaković je voditeljica projekta magazina „DesignAgenda“. Riječ je o strukovno specijaliziranom online magazinu na engleskom jeziku kroz koji učestalo te znalački vrlo precizno verbalizira tendencije suvremenog dizajna, s čestim naglascima na domaćim svijetlim primjerima. Entuzijazam, trud i energija, koji sustavno prate sve njene projekte, zarazno su inspirativni i impresivni, a siguran sam da je upravo ona jedna od nekolicine ljudi najzaslužnijih što domaći produkt-dizajn u posljednjih par godina poprima uzlaznu putanju te sve češće, i suvislo elaboriran, izlazi iz kompaktnog i uskog strukovnog kruga te dolazi do šire javnosti, poželjno do njegovih krajnjih korisnika.
Povod za razgovor s Tatjanom Bartaković je izložba „SOLID ACTS – Design from Croatia“, nastala pod njezinom kustoskom palicom, koja se sutra otvara u Centru za dizajn HGK-a, koji je ujedno organizator izložbe. Zagrebačka varijanta izložbe događa se nakon izuzetno uspješnog premijernog predstavljanja u Milanu za vrijeme Tjedna dizajna gdje je izložbu posjetilo približno 100.000 ljudi. Ne samo ova impresivna brojka, nego dijapazon od tridesetak zbilja odličnih produkata domaćih dizajnera, iz različitih konteksta nastanka, uporabnih sfera pa i dimenzija, koje ćete imati prilike vidjeti na izložbi, jamac su da „SOLID ACTS“ treba percipirati kao najvažniji ovogodišnji segment promocije i evaluacije domaćeg produkt-dizajna i nikako je ne propustiti.
S Bartaković smo popričali o samoj izložbi, predstavljanju u Milanu, njezinoj percepciji suvremenog domaćeg produkt-dizajna i precizno definiranoj situaciji, problemima i prostoru za rast domaće produkcije, industrije i dizajnerskih strategija.
*Tatjana Bartaković / fotografija: Dalibor Strujić
Nakon Milana izložba «Solid Acts – Design from Croatia» stiže u Zagreb. Kako je bilo u Milanu i je li bilo interesa za njezina daljnja gostovanja nakon ove zagrebačke varijante?
Bartaković: Izložba je predstvljena na jednoj od nezaobilaznih lokacija na milanskom Tjednu dizajna, u Superstudiu Più (Temporary Museum for New Design), i posjetilo ju je približno 100.000 ljudi. Pohvale su bile usmjerene na kvalitetu prikazanih radova, ali i samu izložbu koja je hrvatski dizajn predstavila na uspješnoj komunikacijskoj, ali i sveopćoj kulturološkoj razini. Izložba je svakako poslužila kao istraživanje tržišta za izlagače, uspostavljanje novih poslovnih kontakata – posebice za one dizajnere koji su sami bili prisutni u izložbenom prostoru. Tu su i pozivi na nova gostovanja, međutim, njihova realizacija ovisi o novim financijskim ulaganjima u daljnju prezentaciju.
Imaš li reakcije dizajnera koji su izlagali – o nekim pojedinačnim uspjesima pojedinih produkata, kontaktima, medijskim objavama na važnim portalima ili budućim suradnjama?
Bartaković: Hrvatska je ove godine prvi put prezentirala presjek svojeg suvremenog produkt dizajna i to, moram naglasiti, onog koji ima postavljenu proizvodnju, i to na ključnoj lokaciji. Ovo je bio značajan susret velike količine međunarodne (stručne) publike s našim dizajnom, u susjedstvu s čitavom svjetskom industrijom namještaja razmještenom po nekoliko milanskih kvartova. Fokus medija je primarno na novitetima etabliranih brandova, dizajnera i njihovih događanja. Za početak je veliki pomak usmena preporuka posjetitelja iz Superstudia da „vrijedi vidjeti hrvatsku izložbu“ koja je izdvojena kao jedan od 6 «highlighta» u novinama Tjedna dizajna u Zoni Tortona. Neki su portali objavili slike pojedinačnih radova s izložbe, dok je, recimo, Krunoslav Kovač s komodom Arshany, koji je prvi put sudjelovao na ovakvoj izložbi u Milanu, nakon nje zaprimio desetke naružbi iz Italije. Za druge je još rano govoriti jer radi se o poslovnim pregovorima koji traju. No, za mnoge će nakon 1. srpnja biti olakšan izvoz – carina i porezi su do sada tome bili velika prepreka.
*Svi radovi s izložbe SOLID ACTS – foto: Domagoj Kunić
Ljudima u Hrvatskoj, koji nikad nisu bili na Tjednu dizajna u Milanu, dosta je teško percipirati što zapravo on znači, o kolikom se obujmu manifestacije i gradskih događanja te relevantnosti samih izložbi i lokacija radi, s ozbirom da „izlagao sam u Milanu“ može doslovno značiti izlog nekog salona namještaja i nimale vidljivosti i važnosti. Kako to komentiraš?
Bartaković: Zapravo nitko ne zna, odnosno nema jedinstvenog imena za sva događanja u Milanu. Nekako svi ovo najveće svjetsko okupljalište industrije dizajna spontano zovu Milanski tjedan dizajna, međutim ono nije organizirano niti koordinirano od jednog subjekta. Manifestacija se sastoji od nekoliko događanja – Salone del Mobile, bijenalnog sajma Euroluce / Eurocucine, Tjedna dizajna u Tortoni te velikog broja samoiniciranih događanja po čitavom gradu. Ona ključna su locirana na nekoliko lokacija – sajam iliti Salone, Zonu Tortonu (ulicu čija dvorišta, garaže, uredi, trgovine na tjedan dana postaju izložbeni prostori), Venturu Lambrate (pokrenuli i vode Nizozemci), MOST (pokrenuo prošle godine Tom Dixon u Muzeju znanosti i tehnologije), Brera… S druge strane, brendovi i dizajneri trude se svake godine pronaći neko novo cool mjesto u gradu i biti prvi koji će u njemu pripremiti pamtljivi event. Jer, prije svega, ne bilježi se samo dobar proizvod na „štandu“, već i kultura prezentacije kojom dokazuješ snagu svojeg brenda i kulturu življenja koja iza njega stoji. Međutim, ako si na početku, svakako se moraš naći na jednoj od najposjećenijih lokacija koje garantirano obilaze mediji, trgovci i proizvođači. Biti na početku i izlagati na dislociranom mjestu, a težiti probitku – gubljenje je vremena i novaca.
Kako čujem od dizajnera, ovogodišnja je lokacija, za razliku od nekih ranijih izlaganja hrvatskih autora u Milanu, zbilja bila pogodak. Znači li takav potez da HGK i državne institucije konačno uviđaju važnost predstavljanja u Milanu i koliku ulogu tu imaju lobiranja i novac?
Bartaković: Centar za dizajn HGK inicijator je ovogodišnje prezentacije domaće produkcije produkt-dizajna u Milanu. Zahvaljujući njima, HGK je izdvojila dostatna sredstva za nastup u frekventnom Superstudiu Più, a i brojka posjetitelja govori koliko je lokacija od strateške važnosti. Ministarstvo kulture, primjerice, podupire izložbene projekte dizajna, međutim to je na razini natječaja i odobravanja sredstava za dijelove projekta, nikako pokrivanje svih troškova. No, i na tome možemo biti zahvalni s obzirom na to da druga ministarstva nisu pokazala zanimanje za izložbe dizajna. Za jednu ovakvu, zapravo, nacionalnu izložbu, koja objedinjuje proizvodnju i nove kvalitetno oblikovane proizvode te hrvatsku tradiciju i neko znanje, potrebna je suradnja između institucija. Ukoliko Ministarstvo kulture ne pokrene izložbu kao svoj projekt, jako teško do vrha dopire informacija o njezinoj važnosti, što je bitno za svu ostalu podršku od strane državne logistike. Tako se dogodi da naš konzul iz Milana ne posjeti izložbu, a naše veleposlanstvo nije uključeno u međunarodnu prezentaciju. Jednako važno je osmisliti izložbu, osigurati sredstva za njezinu realizaciju i organizirati je – ali je zaseban posao i organizirati međunarodnu komunikaciju prema diplomaciji i stranim medijima te za iste organizirati posjet. Ova zadnja faza je korak koji nam predstoji u budućim prigodama.
*Sofe Revolve, Kvadra, autori: Numen/ForUse + Bratović&Borovnjak
Izložba je bila svojevrsni nastavak tvog kustostkog koncepta izložbe „Common Sense and Sensibility“, s nešto drugačijom tematikom i strukturom. Koliko ste radova primili na natječaj i koliko si ti zadovoljna odazivom i svime izloženim?
Bartaković: Krenuli smo s idejom da u Milano ide Common Sense and Sensibility s eventualnim dodavanjem nekih novih proizvoda. S obzirom da je moja prethodna izložba imala koncept prvih domaćih dizajn-brendova (u nastajanju), novi proizvodi drugih dizajnera nisu se uklapali u taj koncept, a neki iz prethodnog postava nisu se uklapali u novi fokus na namještaj i opremu u interijeru. Na izložbu se prijavilo 80-ak radova, a njih 32 sam odabrala za izložbu. „Solid Acts“, prema mom mišljenju, puno preciznije i kvalitetnije komunicira bit izložbe, a to su scenariji nastanka dizajna kod nas. Jedan od njih su arhitektonski projekti koji su potaknuli stvaranje originalnog hrvatskog dizajna za svoje interijere, drugi je industrija namještaja, a treći samostalna dizajnerska produkcija u limitiranim količinama. Međutim, njihov zajednički nazivnik svakako je visok postotak uključenosti ručne izrade u proizvodnji, a u većini slučajeva i minimalno potrebna tehnologija koju zamjenjuje dizajn. Vrijednost radova, koje sam izabrala za izložbu, leži u tome što kvalitetno komuniciraju hrvatsku prirodnu i kulturološku baštinu: osuvremenjuju tradicionalnu proizvodnju namještaja od punog drveta, uporabu lokalnih resursa, inspirirani su prirodnim i kulturološkim motivima u formi suvremenih predmeta te afirmiraju i arhitekturu iz koje potječu ili za koju su stvarani.
Radovi su podijeljeni u nekoliko kategorija. Ima tu projekata koji su posljednjih par godina na sceni napravili itekakv progres te novih produkata kojima se, čini mi se, smiješi dobra budućnost. Ima li nekih proizvoda u kojima vidiš najveći potencijal?
Bartaković: Jako je relativno govoriti o potencijalu jer razvoj ovisi isključivo o nečijim resursima menadžmenta, prodaje, financijama… Zaista nije dovoljno imati samo dobar proizvod – njega je danas jako teško prodati i, ako ti nedostaje neki od resursa, možeš godinama stagnirati. Puno je teže dokazati kvalitetu proizvoda iz Hrvatske jer naša zemlja nema kredibilitet kvalitetne proizvodnje niti poznatu / priznatu kvalitetu življenja. Dislocirani smo od zapadnog tržišta i neprisutni na ključnim događanjima. Nije dovoljno otići u Milano, potrebno je predstaviti se na London Design Festivalu, Stockholm Furniture Fairu, Imm Cologneu i drugim dizajn-tjednima u Europi i Sjedinjenim Državama. Naprosto moraš postati dio svakodnevnog života tržišta na koje želiš prodati svoj proizvod. A to je jedna posve nova kategorija promocije koju nismo ni započeli.
Koncept izložbe, osim samih izloženih predmeta, vizualno komunicira i metodu njihove proizvodnje te opise radova, čime je ispripovjedan ključni sadržaj iza svakog izloška. Vizualizacija tog pristupa realizirana je u suradnji s dizajnerom postava Nevenom Kovačićem i studijem Hamper, dizajnerima kataloga, čiji elementi dokumentaristički i unutar samog postava pripovijedaju temeljni sadržaj izložbe koji sam podijelila u 9 tematskih cjelina. Na taj način je omogućeno lakše i brže snalaženje u velikom broju radova, a jednostavnije se pamti njihov kontekst. Posjetitelj prolazi kroz 9 priča – „Born of Architecture”, “Characters in Solid Wood (Elementary, Tactile, Sensible)”, “Everyday”, “Forms of Lights”, “Handcraft Pure”, “Interplay”, “New Forms of the Known”, “Sleeping is also Living” i “Tradition Revisited”.
*lampa Threelite, autori: MVA (mikelić vreš arhitekti), foto: Ivan Dorotić
Kroz svoje izložbe i inicijative često želiš komunicirati važnost svih segmenata i koraka razvoja koji su uključeni u ono što na kraju nazivamo produkt-dizajn, čega često ni sami dizajneri možda nisu svjesni, osobito ovi mlađi. Koje elemente smatraš najvećim problemima domaćeg produkt-dizajna i industrije u nastajanju?
Bartaković: Ja se bavim strateškim komuniciranjem i općenito planiranjem, razvojem i njegovanjem kulture komunikacije. Kada javnosti prezentiraš neku ideju ili pojam koji je u toj sredini u deficitu, a potencijalno je važan za njezin razvoj, ključno je ukazati na značenje i vrijednost tog pojma, discipline ili metode, sveopći sadržaj njegove kulture. Izložba ne bi trebala biti plošna prezentacija predmeta, već povod za priče iz njihove pozadine. Od tuda potječe njihova vrijednost i društveno značenje. Za usporedbu ću citirati norvešku ministricu obrane (2008.), Anne Gretu Strom-Erichsen, koja je na otvaranju Opere Iceberg u Oslu izjavila: „Bez kulture nemamo ništa vrijedno obrane“. Mi smo u Hrvatskoj zaboravili na svoje vrijednosti, zaboravili smo na svoje priče, zaboravili smo ih ispričati na nove (kvalitetne) načine.
Ključni problemi su, prema mom mišljenju, kriteriji kvalitete dizajna što je rezultat niskog postotka produkcije. Kao i u svakoj struci, bitni su uzori koje pratiš, pogotovo iz bliske okoline. Ako sam ne znaš unaprijediti svoj rad, netko ti na njegovu manjkavost treba ukazati. Kod nas nema kritike dizajna na toj razini – gotovo sve prolazi – svi prototipovi su inovacije koje to nisu, a mediji slave mlade dizajnere kao vrhunske majstore, što nekada uvjetuje njihovu stagnaciju. Nekolicina njih je vrlo uporna i radi na svojem samorazvoju – i to su oni koji imaju najviše šanse na međunarodnom tržištu. Tek se uz žešću konkurenciju izbrusi vještina, pogotovo uz kvalitetnog proizvođača. Taj manjak interesa za dizajnom u proizvodnji i posljedično dizajnersko neiskustvo u proizvodnji – ozbiljan su problem za kvalitetnu praksu. Proizvođači su svjesni da dizajneri većinom nemaju iskustva i ako otprve ne dobiju pobjednički proizvod, odustaju. Još je veći problem što manjka menadžment koji bi uložio u dizajn. Mnogi misle da je dovoljno imati dobar proizvod, međutim, zdrava tvrtka i njezin viši menadžment su ključni za integraciju dizajna u poslovne procese. Dizajn nije čarobni prašak koji jednako djeluje svuda, već ozbiljan poslovni alat ako ga se zna koristiti.
*Shift – samostojeća lampa, Artisan, autori: Ruđer Novak-Mikulić i Marija Ružić (produkt predstavljen u našoj kategoriji PUSČPS PRODUKTIRANJE)
Dizajnerski kuloari često se ljute na medije koji uglavnom vrlo površno gledaju na produkt-dizajn i zapravo najčešće pišu o ljudima koji se neizmjerno trude u vlastitom PR-u. Istovremeno mi se čini da domaći autori (ne referiram se samo na dizajnere) uopće ne razumiju važnost i način funkcioniranja PR-a i da, čekajući da ih netko zove, ne rade gotovo ništa po pitanju samoinicijative promoviranja. Što misliš da je tome razlog?
Bartaković: «Mainstream» mediji nemaju specijalizirane novinare za dizajn i razumljivo je da o tome izvještavaju površno, zavisno od uredničke politike. S druge strane, ta površnost nije njihov problem, već potječe od onoga koji medije izvještava o dotičnom projektu na površnoj razini. Novinar nikada u većem članku neće isključivo pisati o nekom proizvodu jer bi to prije svega bio marketing, već traži priču, a dio te priče je i problematika struke u kojoj djeluješ. Ako nisi dovoljno artikuliran i pripremljen i ne poznaješ stvarnu problematiku – novinaru ćeš plasirati iskrivljenu priču. PR je mnogo više od pisanja sadržaja jednog Press Relesea. PR je posebna vještina komunikacije prema javnosti i medijima, razvija dodanu vrijednost za jedan subjekt na jednak način kao što dizajn razvija dodanu vrijednost proizvodu.
Dizajneri nisu PR-ovci, na Studiju dizajna ih ne uče tim vještinama prezentacije te se moraju snalaziti kako umiju, ako već ne žele ili ne mogu angažirati profesionalca.
Kako gledaš na rad struke, odnosno Hrvatskog dizajnerskog društva, podržavaju li tebe i ovakve projekte i misliš li da tu ima prostora za napredak?
Bartaković: HDD je upravo bio glavna spona između mene i Centra za dizajn HGK. Oni su zajedno zaključili da je najbolje da ove godine u Milano ide moja izložba „Common Sense & Sensibility“ jer je ona najbliža fokusu koji zagovara HGK. HDD je zatrpan svojim projektima i vjerujem da im svatko, tko ima suvisli projekt, može taj projekt predložiti. Samo je pitanje njihova prioriteta. Uvijek ima prostora za napredak naše suradnje, pogotovo u sferi komunikacije vrijednosti i značenja dizajna, za koju sam stručnjak i čime sam se bavila dok sam vodila komunikacije u HDD-u do 2010. Nakon toga je taj segment zapušten, a čini mi se prijeloman za ozbiljniju integraciju dizajna u našu zemlju.
*Arshany komoda, autor: Krunoslav Kovač
Čini mi se da poneki produktaši, koji imaju odličan proizvod, zaboravljaju na veliku i važnu ulogu „onog drugog“ dizajna, odnosno segmenta vizualnog oblikovanja identiteta proizvoda, što ga na kraju ne čini kompletnim i zasigurno mu oduzima mogućnosti za apsolutni uspjeh. Slažeš li se i kako to komentiraš?
Bartaković: Ja veći problem vidim u tome što neki predstavljaju proizvod bez čvrstog koncepta, manjkave funkcionalnosti i uporabne vrijednosti, nerazumnog utroška materijala, krnje izvedbe, što sve rezultira i površnim opisom proizvoda. Rijetkost je susresti i slučaj riješene funcionalnosti transporta i uštede koja se tu mora ostvariti. Zreli dizajneri razmišljaju o svim tim elementima. Ako nema čvrstog koncepta, truda u usavršavanju prilikom izvedbe, često će i vizualni identitet biti neadekvatno oblikovan. Dobar dizajner nije umjetnik, već mora biti, prije svega, «thinker», rješavač problema, autoselektivan i autokritičan da bi se usavršio. Zbog deficita financija produktaši se često primaju grafičkog dizajna i sami sebi nanose štetu.
Izložba će nakon predstavljanja u HGK-u biti izložena na Danu D. Postoje li neke daljnje prilike za izlaganje, recimo u gradovima kojima suvremena produkcija produkt-dizajna nije toliko poznata kao što je zagrebačkoj sceni (Split, Rijeka, Osijek…)? Ima li uopće afiniteta i, na kraju krajeva, inicijativa i financija za takve stvari za koje mislim da su itekako bitne da bi produkt dizajn izašao iz začahurene strukovne niše?
Bartaković: Vjerujem da, ako postoji volja i interes, a prije svega budžet, moguće da i „Solid Acts“ putuje po Hrvatskoj. HGK je najavila gostovanje u jednom hrvatskom gradu za jesen, dok će vjerojatno reakcije nakon zagrebačkog predstavljanja potaknuti daljnje incijative.
*Stolac Malena, autor; Zoran Jedrejčić (produkt predstavljen u našoj kategoriji PUSČPS PRODUKTIRANJE)
Siguran sam da si lani s izložbom „Common Sense & Sensibility“ napravila jako puno upravo s tim „izlaženjem“ dizajna iz salona namještaja, a i iz strukovnih kataloga, u jedan novi koncept. Reakcije na izložbu bile su odlične, postoji li ideja za neku sličnu varijantu za ovu izložbu i ovo ljeto?
Bartaković: Moj je angažman oko „Common Sense & Sensibility“ bio prevelik – bila sam organizator, kustos i PR. Svatko tko je radio samo jedan segment, zna koliko je zahtjevan, tako da se sama više ne mogu upuštati u slične inicijative. Partnerske suradnje su dobrodošle.
Koje su, prema tvom mišljenju, najvažnije stvari koje su se dogodile na domaćoj sceni za produkt-dizajna unazad godinu dana te kako gledaš na budućnost?
Bartaković: Pokazuje se da su arhitekti glavni naručitelji produkt-dizajna u Hrvatskoj (Lone, Amarin), da arhitektonski projekti mogu generirati nove proizvode (Hotel Well, lampa Three-lite). Sve to stavlja akcent na arhitekte i njihovu moć u pokretanju većeg vala u korištenju domaćeg produkt-dizajna, posebice jer su poznavatelji dizajna i donose odluke unutar svojih projekata. Prema mom mišljenju su arhitekti najbliži mogući akceleratori razvoja hrvatskog dizajna i time definiranja artikuliranijeg identiteta objekata u javnom sektoru, urbanih prostora, ali i privatnih interijera. Ta suradnja bi animirala nešto što trenutno ne postoji, odnosno, na vrlo je niskoj razini – suvremenu hrvatsku kulturu življenja.
*Quadrupedia, autorica: Ksenija Jurinec, foto: Dag Oršić
*Sea, autorica: Lidia Boševski
*Komoda Iza, autor: Luka Jelušić
*lampa Mini Me, autor: Filip Gordon Frank
*Tabure Wave, Data by Despot, autorica: Svjetlana Despot
*Sofa Pil-Low, Kvadra, autori: Redesign
*Zoozle, autor: Luka Jelušić
*Lampe ILI_ILI, autori: Grupa, foto: Andrija Zelmanović
Priloženi slikovni materijali samo su dio produkata uvrštenih u selekciju izložbe. Izložba „SOLID ACTS – Design from Croatia“ bit će otvorena sutra, odnosno u srijedu 8. svibnja u 14 sati u galeriji Centra za dizajn HGK, a može ju se pogledati do do 07. lipnja.
