Nedjeljom vam predstavljamo studentske projekte nastale na umjetničkim, dizajnerskim i arhitektonskim fakultetima, školama i akademijama, u Hrvatskoj, regiji i svijetu.
Ime projekta: /zajednički/PROSTOR/zajedništva/
Autori: Željka Đalto i Ante Đerek
Mentor: Branimir Rajčić
Kolegij: Suvremeno stanovanje
Fakultet: Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Akademska godina: 2013./14.
O projektu:
U skladu s temom prostora zajedništva istraživali smo koliko temeljitu gradaciju razina javnog i privatnog možemo postići i kako tu činjenicu osvjestiti korisniku. Razmatrajući različite morfološke karakteristike stanova i njihove reperkusije na oblikovanje većih cjelina (stambeni grozd/ struktura), stvarali smo različite scenarije izrazite privatnosti, javnosti, ili hibridne oblike.
Pri tom je naglasak bio na izbjegavanju „prostora koji se dosađuju“, tj. prostora koji se van vremena korištenja ne percipiraju, tako da se u vremenu upražnjenosti pripoje sljedećoj (višoj) razini privatnosti. Korisnik tako može oblikovati vlastite mentalne prostorije, kojima granice ne slijede nužno fizičke barijere. Te mentalne granice više nisu isključive, nego mogu varirati u intenzitetu, ostvarujući jednu vrstu latentne fleksibilnosti, koja se ne oslanja samo na fleksibilnost uporabnih predmeta i opreme stana, već je rezultat korisnikovih potreba i želja.
Projektiranje je krenulo od mjerila stana. Tlocrtni L oblik se pokazao morfološki adekvatan jer objedinjuje karakteristike dubokog i plitkog stana. Mjera osnovnog modula iznosi 420 cm, što je ujedno i minimalna širina najveće prostorije u stanu – dnevnog boravka. Osnovna stambena jedinica se sastoji od socio- integrativnog dijela na koti ulaza u stan i dvoetažnog spavaćeg trakta koji je u pomaku za poluetažu, smanjujući maksimalnu visinu penjanja na visinu pola etaže i ostvarujući kontaktni prostor između te dvije grupe.
Na njihovog granici smješten je prostor za rad. Pregrada među njima je pomična, što omogućuje potpunu izolaciju spavaće prostora ili intimniji rad, dok je s druge strane moguće prostor rada pripojiti dnevnom boravku, a spavaći prostor postaje posuđeni prostor. Ostale stambene jedinice nastale su permutiranjem osnovne tako da se dodaju ili oduzimaju moduli socio- integrativnog ili spavaćeg karaktera.
Dva stana dijele zajedničku lođu koja služi kao vjetrobran, ulazni prostor, te je utilitarnog karaktera. Jedno vanjsko stubište servisira dvije lođe (četiri stana na stubište). Iz lođe se također može pristupiti prostoru zajedništva kojeg dijele 4 stana. On služi kao zajednička terasa četiri stana (samo je njima dostupna) i svojevrsna je opreka stubišnom (zajedničkom) prostoru.
Stanovi se dakle organiziraju po dvojakoj logici – logici zajedničkih prostora i prostora zajedništva. Multipliciranjem tog principa stvara se gusta struktura, koja naknadnim izostavljanjem elemenata stvara još veću raznolikost doživljavanja javnosti/ privatnosti. Načini kombiniranja stanova u strukturu su bezbrojni.
Struktura, parter, konstrukcija i prostor garaže su u suglasju. Njihov međuodnos je generirala nosiva konstrukcija koja stvara sustav polja raznoliko interpretiran u parteru (ozelenjena polja, izostanak ploče- prodor zelenila iz garaže, prazno polje- niša…).
Imaš odličan studentski projekt i misliš da ga konačno trebaju vidjeti i ljudi izvan tvog fakulteta ? Saznaj kako, klikni na tirkiznu sliku iznad ovog teksta!
