Zašto moda u fašističkoj arhitekturi?

Da arhitektura i moda neodvojivo idu zajedno svjetski fashion brandovi (za razliku od domaćih) itekako dobro znaju. Ovih je dana modne, ali i dizajnersko-arhitektonske portale, preplavila vijest da se poznata talijanska modna kuća Fendi useljava u novo sjedište – Palaču Civiltà Italiana, dovodeći tako modu i arhitekturu, nakon još jedne kolaboracije OMA-e i Prade realizirane ranije ove godine (LINK), opet u centar pozornosti.

Materijala za medijske natpise ovdje je još i više, s obzirom na činjenicu da je mjesto radnje, točnije lokacija nove zgrade uprave Fendija, najpoznatije arhitektonsko zdanje fašističke arhitekture u Italiji i Europi – kuća koju je naručio sam Benito Mussolini. Očekivano monumentalna, velebna i danas već ikonička građevina nazivana Colosseo Quadrato, sagrađena je između 1935. i 1943., a autori su arhitekti Giovanni Guerrini, Ernesto Bruno La Padula i Mario Romano.

Kuća koja se nalazi dvadesetak kilometara od Rima sagrađena je po naputcima neslavnog fašističkog diktatora, kao glavni objekt na lokaciji za svjetsku izložbu 1942. te kao mjesto za proslavu dvadeset godina Fašizma. Svjetska izložba, zbog 2. Svjetskog rata nikada nije održana, a Mussolinijev režim svrgnut je 1943.

Prepoznatljivo pročelje palače sastoji se od šest katova te devet lukova po etaži, a ove brojke navodno su povezane s brojkama slova u imenu i prezimenu ozloglašenog vođe. Ponekad nazivan spomenik njemu samom, a onda svemu ostalom – palača je arhitektonski motiv koji je, bez obzira na svoje ‘fašističko’ porijeklo i često omražen kontekst neo stila, upečatljivi objekt talijanske arhitekture 20. stoljeća.

Fasada velebnog zdanja obučena je u mramor travertin, a sama zgrada često je korištena za snimanje filmova od kojih je najpoznatiji “The Last Man on Earth”.

Odluka Fendija da upravo na ovu lokaciju premjesti svoje sjedište u modnoj je javnosti dočekana s oduševljenjem, ali u širim krugovima i s velikom dozom rezerviranosti i kritike od onih koji, s legitimnom primjedbom, naglašavaju kako se jedan ‘osviješteni’ modni brend ne bi smio poistovjećivati s tvorevinom nastalom u vremenu ideologije koja je danas predmet kritike, osude i zabrane.

Samo ime kojim se objekt često označuje – Colosseo Quadrato, ukazuje da se idejno radi o tada suvremenoj reinterpretaciji Koloseuma – kao dovoljno jak pokazatelj zaluđenosti Mussolinija u važnost sebe i države na čijem je čelu bio.

Kroz niz godina propadanja i zanemarenosti, uz povremena, ali rijetka korištenja, došlo je do konačnog zatvaranja zgrade od 2003. do 2008. kada je započeta njezina obnova. Već tada je dogovoreno da će 2015. godine Fendi preuzeti objekt i potpisati ugovor za korištenje na dugih 15 godina, čemu je prethodio period od 18 mjeseci preuređenja interijera.

Za obnovu građevine bio je zadužen arhitekt Marko Constanzi. Prizemlje njihovog novog sjedišta u monumentalnom objektu bit će, kako navode iz Fendija, pretvoreno u svojevrsni galerijsko-izložbeni prostor. Ono što je najvažnije je da će ova zona biti otvorena za posjetitelje – po prvi put u povijesti će u zgradu Palače biti moguć ulaz za javnost.

Fendijev premještaj u ovaj objekt koincidira s devedesetom obljetnicom modne kuće te također s obilježavanjem 50 godina od kada s njima surađuje Karl Lagerfeld.

Gospodin Internet je, naravno, polučio miješane reakcije na ovaj potez poznate modne kuće, gdje mnogi odluku dovode u pitanje s dobrim ukusom, ili se referiraju da karakteristike modne industrije – elitizam, hijerarhija, namjerna zlokobnost i kompetitivnost, koje itekako odgovaraju arhitekturi ovakvog porijekla i doba.

Imajući na umu izvjesnu problematiku nužnog poistovjećivanja s kontekstom i poviješću kuće u koju se nastanjuje, Fendi je morao biti spreman na reakcije i nositi se s odgovornošću, no u vremenu u kojem živimo, i kontekstu modne industrije, vjerojatnije je da je posljedični medijski hype bio upravo jedan od elemenata koji je išao u prilog odluci da se nastane na ovoj adresi.

Kontroverza danas, premda koketirala s fašizmom, donosi naslovnice, klikove, lajkove i hejtove, a sve to zajedno i dolare i eure. Kojom su bojom ili ideologijom obojeni, nažalost teško da više itko pita.

 

Fotografije: Getty Images via Dezeen i Flickr via amusingplanet.com

*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije