Svake jeseni Škola umjetničke fotografije DRUGI KADAR s novom generacijom polaznica i polaznika, zainteresiranih za razvoj fotografskog znanja, prolazi kroz osnovne etape stvaranja fotografskog koncepta kroz rad na vlastitoj fotoseriji. Međutim, ovog proljeća DRUGI KADAR okuplja grupu namijenjenu onima koji su prethodno završili osnovni program škole, kao i onima koji posjeduju tehnička i teorijska predznanja te vladaju autorskim izričajem u fotografiji, a koji žele u poticajnom okruženju i uz mentorsku podršku nastaviti razvijati svoje autorske projekte. Sudionici će uz teorijska predavanja s fokusom na suvremene tendencije u polju fotografije, kustoske prakse, izdavaštvo te različite mogućnosti izlaganja autorskih radova, u tromjesečnom razdoblju razvijati novi rad na slobodnu temu.
Prijave su otvorene do 4. travnja, a sve potrebne informacije možete pronaći ovdje. U nastavku predstavljamo nekoliko fotoserija nastalih na prethodnom izdanju ovog edukativnog programa.
Ilica
Mirna Marić
Odrastajući izvan Zagreba, svoje poimanje Ilice izgradila sam na ideji da je ona svojevrsni simbol starozagrebačkog prestiža, kakav se može vidjeti na njezinom početku, u neposrednoj blizini glavnog trga. No kada sam se prije godinu dana doselila na sam kraj Ilice, moja percepcija o njoj se promijenila. Serijom fotografija bilježim prizore koji prikazuju jedno drugo lice najpoznatije ulice u glavnom gradu Hrvatske.
Cyborg Butterfly
Sara Zelić
Autoimune bolesti su one koje izazivaju reakciju imunološkog sustava na tkiva našeg tijela. Ukratko, prilikom reakcije tijelo se okreće samo protiv sebe. Kroz seriju fotografija Cyborg Butterfly pokušavam vizualno predočiti svoje nošenje s autoimunom bolešću koja se posebno odražava na stanje štitnjače. Pitam se na koji je način autoimuna bolest oblikovala moj identitet i odnos prema svijetu. Nadalje, pitam se što navodi tijelo i osobu na autodestruktivna stanja dok plešem po tankoj granici stanja krhkosti i snage.
Škibiciranje
Hana Kajari
“Moram te škibicirati” – govorio je moj djed kada bih odlazila iz njegovog stana u svoj, par stepenica niže u haustoru. “Škibiciranje” smo nazivali tu radnju kojom je on gledao hoću li ja sigurno proći po stubištu i doći doma. Osim te uspomene, ova riječ za mene ima i simboličko značenje. Zbog velike povezanosti s djedom uvijek imam osjećaj da me u svemu što radim “škibicira” i na neki način čuva.
Portretima djeda, predmetima koji ga karakteriziraju te situacijama koje bude sjećanja iz prošlosti prikazujem svoju bliskost s njim. Rekonstruirajući djetinjstvo u kojem je moj djed igrao vrlo važnu ulogu, ističem trenutke koji su u meni pobudili želju za bavljenjem fotografijom. Gledanje “dijača”, slušanje djedovih priča iz mladosti, odlasci s njim i bakom u grad, fotografiranje s njegovim analognim Yashica fotoaparatom… – sve su to fragmenti koji čine mozaik mog stvaralačkog puta. Fotografiju koristim kao medij refleksije na razvojni proces mene kao umjetnice i rađanje moje strasti za fotografijom kroz odnos s djedom.
U djedovoj arhivi nailazim na tri fotografije njega u mladosti. Fotografije na sebi imaju urezane postavke fotoaparata, a nastale su u 1960im godinama u Zagrebu kada je Tošo Dabac zamolio djeda i njegovog prijatelja da mu testiraju fotoaparate. Djed je svoju ljubav prema fotografiji i gradu nesebično prenio na mene stoga je ovaj rad svojevrsni podsjetnik. Podsjetnik samoj sebi i svijetu da je fotografija moj odabrani medij izražavanja te da ljubav prema njoj proizlazi iz ljubavi mog djeda.
Rodna gruda moje babe, raskršće domoljublja, religije, kupusa i hajduka
Vito Hordov
U potrazi za identitetom svoje bake prvi put posjećujem njezin rodni kraj, raskršće domoljublja, religije, kupusa i hajduka. Mitskim portretiranjem rodnog kraja istražujem mogućnost stvaranja romantiziranog prikaza kroz vizualnu priču ruralnog života, prirodne harmonije između čovjeka i zemlje. Kroz fotografije nastojim prikazati odnos čovjeka i prirode, ali i neizbrisiv trag koji je čovjek svojim djelovanjem ostavio na krajoliku.
Između zrcala i boje
Jelena Römer
Između zrcala i boje intiman je prikaz naizgled sasvim obične obiteljske svakodnevice. Serija fotografija predstavlja isječak putovanja koje ne prati samo individualni razvoj dviju kćeri nego i zajedničko oblikovanje jedne obiteljske priče. Istražujem ambivalentnost i otpor prema odrastanju, beskrajnost njihovih ideja i stalnu spremnost za nove eksperimente i iskustva. Kroz seriju Između zrcala i boje otkrivam i neku zaboravljenu sebe i podsjećam se kolika je privilegija biti dio njihova svijeta. One hrabro ispituju vlastite granice, bilo otplesavši svu brigu jednim pokretom ili zaronivši duboko u sebe kako bi privremeno pobjegle od svega.
Unatoč nesigurnosti koja se nazire kod subjekata na fotografijama, serija otkriva skidanje maske u sigurnom okružju, pri čemu subjekti sami sebe vide nejasno i zamućeno. Između zrcala i boje predstavlja vizualni dnevnik stalnog kretanja i rasta – brzog odlaska, ali istovremeno i neumornog napredovanja u vlastitom životnom putovanju.
