Ovog se ljeta na domaćoj obali nije samo odmaralo, već se i aktivno i intenzivno radilo na nizu umjetničkih programa, radova i inicijativa koji potiču povezivanje suvremenih umjetničkih praksi i lokalne zajednice. Proteklih smo dana tako pisali o novopokrenutoj likovnoj koloniji Biševo – Otok umjetnosti, kao i o splitskom projektu Heterotopija grada koji je rezultirao intervencijama u gradskom centru. A u Omišu je bilo i aktivno i aktivistično: tijekom prve polovice kolovoza ondje se odvijao festival suvremene umjetnosti Almissa Open Art, a u nastavku donosimo kratki izvještaj s festivala!
Almissa Open Art je festival suvremene umjetnosti koji već osam godina djeluje s misijom dovođenja najrecentnijih kulturno-umjetničkih praksi u Omiš, decentralizirajući tako epicentre kulturne produkcije novomedijske umjetnosti prema periferiji. Disperziranjem manifestacija suvremene umjetnosti na manja mjesta, svake godine sa svježim eksperimentalnim pristupom, stvara se senzibilitet kod nove publike koja nije dio umjetničkog svijeta tako da maksimalno usmjerava provincijalnu lokalnu zajednicu prema kritičkim, refleksivnim i inovativnim programima suvremene umjetnosti.
Naziv ovogodišnjeg programa Almissa Open Arta Neka tebi kušin bude stina pizda ti materina bio je poziv lokalnim stanovnicima i turistima, kao privremenim građanima Omiša, na kolektivnu akciju građanskog neposluha, na otvoreno i glasno negodovanje, pa čak i beštimu! Umjetnici i njihovi radovi samo su okidač tog neposluha i zajedničkog krika pobune i nepristajanja.
Almissa Open Art na čelu s ovogodišnjim kustosom Slavenom Toljem nije želio biti jedna od sastavnica klasične turističko-kulturne ponude koja participira u proizvodnji ljetnog privida blagostanja. Zato je ove godine koncepcija slijedila ideju dubrovačke Art radionice Lazareti i programa Grad je mrtav. Živio Grad! jer se bez precizne najave ulazilo u javni prostor, izlazilo na ulice i trgove, ali ne kako bi se zabavila publika ili kako bi umjetnici predstavili sebe i svoja razmišljanja već kako bi izazvali reakciju i pokrenula promjena.
Dosadašnja izdanja festivala predstavljala su uglavnom hrvatske autore, a na ovogodišnjem programu sudjelovali su i autori iz drugih zemalja. Ravnatelj i osnivač festivala Vice Tomasović inzistira da festival programski uređuju sami umjetnici, a garantira im se apsolutna sloboda u kuriranju i izvedbama. I to je dobro. Umjetnici dolaze, a festival ih poziva sa slijepim povjerenjem.
Omiš je poznat kao središte klapskog kruga i najznačajnijeg festivala dalmatinskih klapa koji je doveo klapsko pjevanje do razine svjetske baštine. Zbog toga se program Almisse naslanja i na kontekst u kojem umjetnici stvaraju proizvodeći glasove koji ne sadrže ništa od uznositosti koja je sadržana i u formi nastupa klapa. Ideje velikog Tomislava Gotovca i njegovih verbalnih performansa punih psovki i vulgarnosti radova poput znamenite akcije Pun mi je kurac, performansa Jusufa Hadžifejzovića Od kiča do krvi samo je korak i obrade pjesme klape Intrade Croatio iz duše te ljubim od strane benda Ilija i Zrno Žita bile su okosnice rodoljubnog programa koji komentira stvarnost koju živimo. Uz to umjetnici su se javili pučkim a capella kričanjem umjesto pučkog pjevanja, u Omišu.
*Porno Suicid i klapa Utvare
Festival je otvoren video projekcijom filma Dead Man Walking Toma Gotovca koji je prikazan u gradskom parku Borići, ali je nakon manje od minute projekcija prekinuta. Naime jedna turistkinja je nasilno ugasila projektor inzistirajući da se zove policija zbog eksplicitnog sadržaja u javnome prostoru. Organizatori su uzeli u obzir primjedbe i ipak pristali odgoditi projekciju za zadnji dan programa koji se odvijao na utvrdi Mirabelli.
*Projekcija filma Tomislava Gotovca
Odmah nakon ovoga incidenta prikazana je video dokumentacija performansa Selme Selman, međunarodno afirmirane umjetnice koja se najčešće bavi problematikom vlastitog romskog identiteta. Prikazan je rad u kojem autorica bezbroj puta uzvikuje rečenicu You have no Idea! (Vi nemate pojma!), pri tome izmjenjujući intonaciju, dinamiku i emociju u glasu te poruke uz postupno pojačavanje glasnoće, sve dok nije izgubila snagu za daljnju izvedbu.
*Projekcija rada Selme Selman
Istu je večer Pino Ivančić uz pratnju bubnjara izveo antifašistički performans ispred bankomata Splitske banke. Performer je zabio pet čavala u zgradu gradske općine i nategnuo crvenu rastezljivu vrpcu u oblik zvijezde petokrake, preko koje je sam sebe natezao i “ispaljivao”, noseći pri tome na leđima svežanj granja i sjekiru. Performans je privukao mnogo pažnje slučajnih posjetitelja što je u nekim trenucima prouzrokovalo zastoj na najprometnijoj točki jadranske magistrale. Prva noć performansa zaključena je audio instalacijom Ivane Pegan Baće, dubrovačke multimedijalne umjetnice koja je vokalnom izvedbom isprovocirala lokalnog ugostitelja koji je želio platiti organizatorima da prekinu rad kako bi mu gosti mogli nastaviti uživati u gastronomskoj ponudi njegovog restorana.
*Pino Ivančić
Druga večer festivala započela je na gradskoj tržnici gdje je Jusuf Hadžifejzović, po mnogima najbolji bosansko-hercegovački suvremeni umjetnik sa stalnim prebivalištem u Belgiji izveo interaktivni performans Prodavaonica praznine. Ovaj umjetnik svjetskog glasa raspravu, humor, društvenu interakciju i kombinacije svih tih čimbenika pretočio je u kritiku hiperkapitalizma. Naime Jusuf je prodavao iskorištenu, praznu ambalažu kao autentično djelo suvremene umjetnosti. Uz potpisanu prazninu i certifikat o originalnosti umjetničkog djela građani i turisti su mogli za cijenu od nekoliko stotina kuna postati kolekcionari suvremene umjetnosti. Ovo je bila izvrsna prilika za investiciju jer vrijednost ovih radova samo raste, kako autor objašnjava, tako da je Jusuf zaradio nekoliko tisuća kuna za par sati, van galerijske prodaje po promotivnim festivalskim cijenama.
*Jusuf Hadžifejzović
Istu večer Kata Mijatović, hrvatska predstavnica na 55. Venecijanskom bijenalu izvela je performans Djevojački zbor Omiš. U izvedbi su mlade cure vrištale u funkciji svojevrsnog energetskog čišćenja prostora; prije svega vrisak priziva buđenje, usredotočenost na ovdje i sada, ali je i istovremeno i krik pobune i nepristajanja na konvencije.
*Kata Mijatović
Prisan odnos između publike i izvođača, pri čemu izvođač ulazi u različite prostore i životne trenutke turista i lokalne publike, ostvario je Siniša Labrović performansom Ptica. Siniša je tijekom cijelog dana, s nekoliko pauza, zviždukajući šetao po gradu noseći krletku na glavi. Performans je izazvao mnogo različitih reakcija; od onih koji su dovikivali snimateljima da “ne snimaju budalu” do pljeskanja odobravanja, glasnog smijanja, fotografiranja i izviždavanja.
*Siniša Labrović
Treći dan program je započeo u jutarnjim satima kada je talijanski umjetnik Giovanni Morbin započeo s izvedbom Relapse of Roman Empire (Ponovni pad Rimskoga carstva) u kojoj je obučen u odijelo rimskog legionara, ispred velikog Konzuma dijelio novac ljudima koji su se fotografirali s njim. Morbin je radio dijametralno suprotnu aktivnost od onoga što se rade u Italiji, ali i kod nas u Splitu, gdje turisti plaćaju da se fotografiraju s rimskim legionarom. Rimsko carstvo je već jednom propalo, a ovo novo u kojemu danas živimo će sigurno ponovo propasti, ovog put zbog financija. Performans je trajao čitavi dan što je uzrokovalo proboj budžeta festivala, zbog čega je katalog festivala došao u pitanje.
*Giovanni Morbin
Navečer je izvedena klapska obrada underground hita benda Ilija i Zrno Žita Neka tebi kušin bude stina, pizda ti materina na nekoliko klasičnih klapskih lokacija. Upravo je hit zaslužan što je ovogodišnja Almissa imala pola milijuna primarnih korisnika. Pjesma koju je napisao i otpjevao Vinko Barić, uz pratnju Gilda Bavčevića, Marka Markovića i klape Utvare duhovito kritizira pokvareni politički sustav, zbog čega je u kratkom vremenu postala pravi viralni hit.
Dan je zatvorio Zoran Pavelić s eteričnim performansom posvećenim Omišu u kojem je mantrao ime grada dok se umivao u vodi čime je pomirio folklornu baštinu i globalistički identitet.
*Zoran Pavelić
Četvrti i predzadnji dan festivala umjetnici su se družili na kultnom Otoku Ljubavi u kanjonu rijeke Cetine, što je bio neslužbeni dio programa. Čitav dan je tako proveden u mikrozajednici u kojoj je poništena razlika između izvođača i publike. Performanse je izvelo nekoliko studenata Umjetničke akademije, a rezidencijalni stanovnici otoka su ove godine bili naročito gostoljubivi prema umjetnicima tako da su dozvolili korištenje sve postojeće infrastrukture kao poligona za kreativni rad, opuštanje i zabavu.
Tu večer Tajči Čekada je na gradskoj tržnici nudila na degustaciju prehrambene proizvode od ljudskog mlijeka. EkoEko-Ljudsko mlijeko, jedino čovjeku svojstveno mlijeko predstavlja čitav spektar proizvoda na bazi ljudskog mlijeka poput čokoladnih namaza i hladnih napitaka od svježeg ljudskog mlijeka i naravno u ponudi je bilo i čisto ljudsko mlijeko. Istu večer je bila i premijera dokumentarnog filma Tajči Čekade u kojem je prikazan proces dobivanja, prikupljanja, obrade, proizvodnje i na kraju konzumacije ovih proizvoda.
*Tajči Čekada
Eun Su Lim, umjetnica iz Koreje, vizualno atraktivnim i simbolički nabijenim performansom zaključila je predzadnji dan programa. Izvedba je bila rezultat objedinjenja nekoliko postojećih performans ove autorice, a brojna publika je dugim i glasnim pljeskom afirmirala ovakav tip izvedbe i internacionalne tendencije festivala.
*Eun Su Lim
Zadnji dan Almisse sve izvedbe su preseljene na utvrdu Mirabellu koja je postala sinonim ovog festivala jer je do sada najveći dio programa odvijao na ovoj tvrđavi. Zbog specifičnosti samog prostora koji prostornim kapacitetom ne može podnijeti masovnu publiku i fizički zahtjevne pristupačnosti zatvaranje festivala je proteklo u jako afirmativnoj atmosferi jer su posjetitelji bili uglavnom pripadnici umjetničkog svijeta, dakle stalni i iskusni korisnici ovakvih programa, kao i predstavnici gradskih službi i prijatelji festivala. Nakon što je napokon prikazan prethodno zabranjeni film Toma Gotovca krenula je otvorena diskusija svih posjetitelja pomoću mikrofona, tako da su svi bili pozvani prokomentirati program, organizaciju, publiku, koncepciju i sam smisao ovakvih manifestacija. Posebno zanimljiva diskusija je krenula zbog naslova ovogodišnje manifestacije. Rečenicu “Neka tebi kušin bude stina, pizda ti materina” navodno je prvi izrekao umjetnik Rino Efendić i dozvolio bendu Ilija i Zrno Žita da ju koriste, ali je bio veoma revoltiran kada je saznao da festival nosi naslov koji je on navodno smislio. Zbog toga su mu se organizatori, kustos i izvođači javno ispričali i zahvalili mu, pogotovo što je svojim negodovanjem opravdao radni naslov festivala koji je glasio Piratsvo a kojim su trebala biti problematizirana autorska prava umjetnika, kao i povijesno nasljeđe ovog gusarskog grada. Na kraju kada se razvila diskusija o opravdanosti korištenja strategija Toma Gotovca na ovom festivalu, kustos festivala Slaven Tolj je jako vješto elaborirao zašto se je odlučio za točno ovakav program, te je za kraj izveo spontani performans zamolivši publiku da pjeva pjesmu Miše Kovača Poljubi zemlju po kojoj hodaš, te je sam legao na pod i upustio se u ljubavni zanos sa tlom nježno ga ljubivši nekoliko minuta.
Festival je zatvoren prvom ljubavno-umjetničkom suradnjom Jusufa Hajdžifejzovića i Eun Su Lim. Obučeni u bijelo nosili su bačve na leđima iz kojih se niz hlače izlijevalo crno vino u čizme. Vino što se je slijevalo iz čizama ostavljalo je trag na bijelim papirima koje su posložili na podu. Na kraju su publici pokazali bijele majice na kojima su ispisali posvete preminulim kolegama i mučenicima umjetnosti. Ovogodišnja Almissa je tako završila s osjećajem sjete, zahvale, ljubavi i nade.
*Eun Su Lim i Jusuf Hadžifejzović
Program provokativnog naslova uglavnom se bazirao na happeningu i interaktivnom performansu; vokalnim izvedbama i glasnom psovanju izvođača i publike; osvajanju javnog prostora i srdaca građana i turista. Umjetnici, svi od reda, oduševljeni su prirodnim ljepotama Omiša, ali više od toga gostoljubivošću, otvorenošću i interesu Omišana. Ono što se na kraju može zaključiti jest da omiška publika, bilo lokalna ili privremena rado participira u programu te angažirano reagiraju i komuniciraju s umjetnicima, te pomalo ali sigurno postaju dio umjetničkog svijeta.
Opsežnije galerije fotografija možete pronaći na službenoj Facebook stranici Amissa Open Art Festivala.
Fotografije: Almissa Open Art (Danica Buškain, Josip Ostojić)
