Arhitektura kao otvoreni sustav

Prošloga je četvrtka, 25. listopada, u zgradi Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu zatvoren 53. zagrebački salon, koji je ove godine bio posvećen arhitekturi i urbanizmu. Ovogodišnji Salon, nastao u organizaciji Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA), nosio je naziv Desetljeće 2008-2018. Izloženo je preko sto radova renomiranih hrvatskih arhitekata, kao i nadolazećih autora mlađe generacije, nastalih u posljednje tri godine, a UHA je predstavila i tematsku izložbu posvećenu posljednjem desetljeću.

*Postav 53. zagrebačkog salona / foto: Neven Petrović

Dodjela nagrada, koju su vodili Emil Jurcan, Ana Džokić (gošća kustosica, STEALTH.unlimited), Ana Dana Beroš i Siniša Staničić (ACO građevinski elementi d.o.o.), održana je prilikom zatvaranja Salona, a radove je valorizirao je ocjenjivački tim u sastavu: STEALTH.unlimited (Ana Džokić i Marc Neelen: Rotterdam/Beograd), Dario Crnogaća, Emil Jurcan, Maroje Mrduljaš i Mira Stanić.

*Hrvatski paviljon na 15. venecijanskom bijenalu arhitekture (autori: Dinko Peračić, Miranda Veljačić, Slaven Tolj, Emina Višnić) / foto: Maja Bosnić

Grand prix 53. zagrebačkog salona dodjeljen je dvojno – projektu nove zgrade Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci Dinka Peračića, te hrvatskom nastupu na 15. venecijanskom bijenalu arhitekture autora Dinka Peračića (ovdje i u ulozi kustosa), Mirande Veljačić, Slavena Tolja i Emine Višnić, koji mu i kalendarski i koncepcijski prethodi. U realizaciji riječkog MMSU-a ne gradi se objekt nego disciplinarna i društvena paradigma sažeta u borbenom metodološkom geslu – “To trebamo – to radimo”, ujedno i nazivu bijenalskog nastupa, a dvojnom se nagradom želi naglasiti upravo važnost njegove operacionalizacije i materijalizacije. Kroz blisku suradnju gradskog odjela za kulturu, vodstva muzeja i arhitekta, financijski neodrživ reprezentativni arhitektonski artefakt zamijenjen je onim što autor projekta naziva muzejom u nastajanju. Umjesto da se gradi “velika vizija”, provode se strategije najavljene na zidovima Arsenala – rješavaju se najosnovnija tehnička i pragmatična pitanja kako bi se omogućilo što ranije otvaranje muzeja za korisnike, a apsolutno planiranje zamijenjeno je integralnim projektom kao orijentacijskom podlogom koja koordinira pojedinačne faze i zahvate te dozvoljava prostornoj strukturi da se organski proširuje i reorganizira prateći razvoj muzeja. Arhitektonski projekt je otvoreni sustav, mehanizam koji omogućuje uzajamnu emancipaciju prostora i programa. Tako nastali prostori koji nisu oblikovno zasićeni, već kroz određeni nedostatak specifičnosti nude mnoštvo mogućnosti i slobodu korištenja, destabiliziraju nerijetko krut institucionalni okvir.

Oba smo projekta svojevremeno predstavili na Vizkulturi: više o novom riječkom MMSU-u možete pročitati ovdje, a o projektu bijenalskog nastupa čitajte ovdje.

*MMSU (autor: Dinko Peračić) / foto: Damir Žižić

Upravo je destabilizacija funkcionalističkog poimanja programa dovedena do novih razmjera u diplomskom radu “Revitalizacija kulturnog centra u Dubravi” Mirne Udovčić (Arhitektonski fakultet u Zagrebu, 2015., mentor: prof. Tonči Žarnić) kojemu je dodjeljena nagrada za mlade autore. Autorica provodi sistemsko i programsko preoblikovanje projekta čija nedovršenost svjedoči da se već u vrijeme svog nastanka nalazio u izvjesnoj disproporciji s realnim potrebama lokalnog konteksta, ali pritom pristaje na međustanje, nagriza klasično razumijevanje programa i funkciji pristupa kao još jednoj razini separacije ne iscrpljujući se u osmišljavanju svih mogućih scenarija korištenja. Degradirani materijalni (i ideološki) ostaci tretiraju se kao prostorni resurs, a alati kojima se autorica koristi proširuju uobičajene disciplinarne okvire pa tako npr. odjeća postaje dio infrastrukture građevine kojom se nadoknađuje izlazak iz klimatizacijskih standarda. Umjesto monumentalizacije događa se stvarna aktivacija polu-ruševine, pragmatični utopizam koji namjeru revitalizacije i u radikalno drugačijem društvenom kontekstu približava izvornoj progresivnosti.

U sklopu zatvaranja 53. zagrebačkog salona prezentirao se i katalog radova s izložbe u obliku novog broja časopisa Čovjek i prostor, čiju digitalnu verziju možete preuzeti ovdje.