Razgovor s Dirkom van den Heuvelom vođen je povodom njegovog predavanja koje je u lipnju održano u Oris Kući arhitekture. Van den Hauvel je u Orisu prezentirao monografiju Jaap Bakema and the open society, friško objavljenu tri mjeseca ranije, koju je uredio, a riječ je o ujedno i prvoj monografiji o tom velikom imenu nizozemske, ali i svjetske arhitekture. Gostovanje Dirka van den Heuvela u Zagrebu inicirala je povjesničarka arhitekture i urbanizma s Instituta za povijest umjetnosti Tamara Bjažić Klarin.
“Bakemini kontakti s bivšom Jugoslavijom su brojni”, piše Bjažić Klarin, te navodi: “Jedan od njih je i onaj s Radovanom Nikšićem, arhitektom Radničkog sveučilišta u Zagrebu. Nikšić surađuje u uredu Van den Broeka i Bakeme 1956., a 1959. prisustvovao je i okupljanju u Otterlou. Bakema je bio uključen i u natječaj Ujedinjenih naroda za rekonstrukciju Skopja 1965., ključnog trenutka za međunarodnu razmjenu arhitekata u razdoblju Hladnoga rata. Na jednom od svojih putovanja u Skopje, Bakema je održao i dva predavanja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.”
Bakema je predložio i plan za urbani centar Novog Zagreba, no kako to nije obrađeno u ovoj monografiji, a ni posebno spomenuto na predavanju, ostaviti ćemo taj zanimljiv dio novozagrebačkih povjesnica za neki poseban osvrt.
*Slijeva nadesno: Peter Smithson, Jacob Bakema, Alison Smithson, Georges Candilis, Shadrach Woods, Aldo van Eyck, Giancarlo de Carlo, Kenzo Tange / fotograf nepoznat (NAi Collection, TTEN)
► Moje prvo pitanje odnosi se na ogromno nasljeđe Jacoba Jaapa Bakeme i materijalizaciju otvorenog društva. Spomenuli ste tijekom predavanja”društvo stupova” (pilar society, pri čemu se organizacija društva oslanja na tzv. stupove društva, odnosno tradicionalne vrijednosti poput obitelji, religije, itd. op.aut.) – danas je otvoreno društvo vrlo važan koncept u smislu otvaranja granica, društvene mobilnosti, a Bakema je na neki način i teoretizirao i prakticirao taj koncept.
Dirk van den Heuvel: Pa, ne bih to baš tako postavio. Otvoreno društvo popularizirao je, naravno, Karl Popper, svojom knjigom The Open Society and Its Enemies iz 1945. Bakema ne referira na to djelo, ali neke postavke su slične…
► Bakema svoje uzore vidi u Henriju Bergsonu, Margaret Mead, Ruth Benedict, kako pišete u Vašoj knjizi.
Dirk van den Heuvel: Tako je. Bergson govori o promjenjivosti i nestabilnosti životnih tokova, a to je ono što zanima i Bakemu. Raspravljajući danas o fenomenima vezanim uz globalnu mobilnost, govorimo naravno i o konceptu otvorenog društva, naročito o tome kako nadilaziti religijske netrpeljivosti, isto tako i rasne… Sve to možemo povezati s otvorenim društvom, što je ipak donekle sklizak teren. Mislim da način na koji Bakema koristi taj pojam nije bio vezan za neku čvrstu definiciju. Npr., Popper definira otvoreno društvo kao suprotnost zatvorenom društvu. Drugim riječima, otvoreno društvo dozvoljava, dapače otvara i podržava, prostor za kritiku autoriteta. To je vrlo važno i za Bakemin pristup konceptu – tipično je za njega je to što je gradio i održavao komunikacijske kanale s raznim društvenim akterima. Pojam kritike je esencijalan, stvaranje platformi na kojima će arhitekti, između ostalog, moći međusobno kritizirati rad u profesiji, otvoriti se kritici od strane svojih kolega, itd. Najvažnija komponenta Bakeminog stava je odnos spram demokracije i demokratskog društva, te kako arhitektura i planiranje može pridonijeti takvom društvu. Različitost, kao i pravo na razne oblike i načine života, svakako je također od velikog značaja. Način života je direktno povezan s oblikovanjem kuća i gradova. To je otprilike jezgra Bakeminog poimanja otvorenog društva, čini mi se. U razdoblju nakon 2.svjetskog rata, pojam je zasigurno imao drugo značenje no što ga ima danas. Tko zna kakav bi stav Bakema ima danas, u vrijeme kada smo prisiljeni promišljati globalne granice, otvorene granice, da ili ne, treba li nam Evropska unija ili se treba vratiti nacionalnim državama, sve te rasprave koje imamo danas… Nemam pojma što bi on danas na to rekao…
*Hansaviertel, Berlin, 1957.-60. / Collection Het Nieuwe Instituut (artefakt br. BAKE_ph81-1a)
► Kada je Bakema preminuo, netko je spomenuo da je za Team X to bilo otprilike kao za Jugoslaviju kada je Tito umro. Tko je to bio?
Dirk van den Heuvel: Peter Smithson usporedio je Bakemu s maršalom Titom, u smislu figure koja drži sve na okupu. Nisam siguran je li to bio kompliment ili kritika…
► Tito je bio kontroverzna ličnost, možda to vrijedi i za Bakemu…
Dirk van den Heuvel: Da, tako nekako. To je klasična Smithsonova šala, pri čemu se osjeća i ta njegova blaga kritička nota.
► Herman Hertzberger je pak rekao da su Jaap Bakema i Van den Broek bili poput školskog učitelja i svećenika.
Dirk van den Heuvel: Da, to je jedna tradicionalna nizozemska poredba: Van den Broek je bio više poput učitelja, a Bakema je bio poput svećenika. Čovjek s misijom, čovjek od velikih narativa, idealist. Poput svih klišeja, i ova usporedba je samo donekle istinita, puno je tu i drugih priča.
► Prije no što je ušao u to čuveno partnerstvo s Van den Broekom, Bakema je neposredno poslije 2. svjetskog rata radio s Lotte Stam-Beese, na naseljima Alexanderpolder i Pendrecht?
Dirk van den Heuvel: Tako je. To je vrlo interesantno. Bakema je radio za Housing Department Grada Rotterdama, a Lotte Stam-Beese za Urban Planning Department, kasnije će tamo postati i direktorica. Zajedno su radili također i na pripremama specijalnih studija za potrebe CIAM-a. Bakemu su poticali da provodi istraživanja o potrebama modernog grada, te su Alexanderpolder, a kasnije i Pendrecht, bili studije slučaja. Među njima se razvio interesantan dijalog. Npr. Stam-Beese je zagovarala čak i veće mjerilo no što je to činio Bakema. Često se o Bakemi misli kao o megalomanijaku, ali zapravo se u njegovim projektima radilo o umješnom ekvilibriju između malog i velikog mjerila. Stam-Beese je bila vrlo radikalna. Studirala je na Bauhausu, te kasnije bila na čuvenom putovanju Rusijom s Mart Stamom i Ernstom Mayom… Pretpostavljam da je to bilo grandiozno iskustvo za njih. Kada bi Stam-Beese kritizirala Bakemu, zamjerala mu je upravo ta mala mjerila. Trebalo je ostvarivati velika mjerila i postizati velike brojeve.
*Alexanderpolder, Rotterdam, 1960-te / autor nepoznat, preuzeto iz javne domene
► Da, čini se da je nakon 2. svjetskog rata nadmetanje brojkama postalo i jedno od obilježja Hladnog rata: tko će sagraditi više stanova za svoje stanovnike, to je bio krupan dio tog nadmetanja… Nakon tog kratkog perioda suradnje sa Stam-Beese, Bakema zasniva partnerstvo s Van den Broekom i zajedno stvaraju Lijnbaan, prvu pješačku shopping oazu u Evropi…
Dirk van den Heuvel: Možda i na svijetu, ali to je teško ustvrditi. To je projekt koji je već bio započeo tijekom rata, kada su roterdamski arhitekti intenzivno radili na rekonstrukciji Rotterdama (nakon bombardiranja 1940. godine, op.aut.). Radilo se o radikalnoj rekonfiguraciji centra grada, što je uključivalo i repozicioniranje trgovina i dućana. U debatama koje su se vodile, a u kojima je Van den Broek već intenzivno učestvovao, diskutiralo se kako povezati stanovanje, trgovinu i promet. Tako je 1948. ured Bakema&Van den Broek službeno dobio projekt, narudžbu. Van den Broek je u to vrijeme taman počeo predavati u Delftu, tako da je Bakema vrlo mlad postao središnja figura ureda, 1948. godine imao je 34 godine. Zajedno s još nekoliko suradnika trebao je isporučiti Lijnbaan projekt. Surađivao je i sa vlastima i sa vlasnicima lokala, a projekt se bazirao na prefabriciranim konstrukcijama.
► I tu je Bakema naučio kako pregovarati s različitim društvenim akterima…
Dirk van den Heuvel: Između ostalog. U pregovorima je sudjelovalo 66 vlasnika dućana, radilo se dakle o bottom-up planiranju. Danas to zovemo participativno planiranje.
► Tako je kasnije došlo do suradnje s Pietom Derksenom…
Dirk van den Heuvel: Derksen je bio jedan od vlasnika dućana s Lijnbaana. U kasnim 1960-ima tražio je od Bakeme&Van den Broeka da mu pomognu razviti već postojeći rekreativni park u Reuveru, te da ga transformiraju u naselje bungalova za odmor. De Lommerbergen je otvoren 1968. i postao prekretnicom dokoličarenja u Nizozemskoj. Kroz ta odmarališta, kao i u brojnim drugim zemljama tada s jačanjem welfare država, stvarala se nova kultura dokolice. Bila je to velika stvar u Nizozemskoj tada, taj projekt postao je dio nizozemske popularne kulture.
*Piet Derksen / preuzeto sa stranice inspiratie.centerparcs.nl)
► Jedno pomalo preuzetno, ali za nas ovdje dosta bitno pitanje. 1961. godine Bakema dolazi u Split i biva oduševljen razvojem grada u Dioklecijanovoj palači. Mislite li da možemo reći da je za Bakemu, u konceptualnom smislu, Dioklecijanova palača bila jednako važna kao npr. afričke kulture za Alda Van Eycka?
Dirk van den Heuvel: Teško je tvrditi tako nešto. U svakom slučaju, posjet Splitu i analiza splitske palače bili su vrlo važni za njega. Posvetio je toj analizi čitav jedan broj magazina Forum (radi se o Forum No2, 1962. te Bakeminom tekstu Od careve palače do grada za 3000 ljudi, op. aut.), prepoznao je emancipatorsku ideju, pretpostavljam, tj. važnost prisvajanja struktura od strane građana i adaptacija istih za vlastite potrebe. Popularnost mega-struktura 1960-ih također je dio te priče, u relaciji s planom za tokijski zaljev Kenza Tangea (1960.), pa i planom Obus koji je Le Corbusier radio za Alžir daleko ranije (1933).
Zasigurno je vrlo interesantno kako je Bakema koristio taj povijesni primjer kako bi promišljao modernu arhitekturu. Mnogo ranije no što se to dogodilo Aldu Rossiju! (smijeh)
Zanimljivo je i sljedeće: kako sam se ja školovao tijekom 1990-ih, tada su nam govorili o tom (nepostojećem) odnosu arhitekture i tabulae rasae… Zapravo je tu puno više kontinuiteta, i moderni arhitekti-mislioci služili su se tradicionalnim, pa i drevnim morfologijama kako bi održali taj kontinuitet. Nažalost, danas investitori i tzv. developeri ne vode računa o povijesti, skloni su je čak izbrisati ako im ona ometa generiranje profita. Bakema je, kao i mnogi drugi, govorio o totalnoj urbanizaciji, na globalnom nivou, no kada dolazi do privrednih i energetskih kriza, postmodernizam je tu da ponudi neki novi diskurs. Kada se Kina otvorila, te kada je Rusija uvela neku vrstu autokratskog kapitalističkog režima, taj motor globalne urbanizacije je ponovo upaljen. To je trenutak u kojem smo sada, ponovljena totalna urbanizacija, na nekoj drugoj skali vrijednosti i ambicija, naravno.
► Druga stvar koja je dosta bitna za naš lokalni odnosno regionalni kontekst je natječaj u Skopju nakon potresa 1963. godine. Bakema je bio jedan od četvorice pozvanih arhitekata…
Dirk van den Heuvel: Tako je. Nema baš materijala o tome u našem arhivu, ako naiđete na nešto, javite nam. Jugoslavija je u svakom slučaju bila vrlo važna i za Bakemu, a i općenito za CIAM, te ideje u univerzalnosti društva što podrazumijeva post-nacionalno stanje duha, a u slučaju Jugoslavije tu je i vrlo važna komponenta stvaranja Pokreta nesvrstanih. Ne zaboravimo, Austrija i Finska također su bile neutralne zemlje, dakle nisu službeno pripadale blokovskoj podjeli. Skopje je u tom smislu bilo i važna platforma za razmjenu ideja između Istoka i Zapada.
*Bakemin prijedlog u okviru natječaja za Skopje: perspektiva s pogledom prema jugoistoku, građevine uz zidove jezgre označavaju povijesni centar (lijevo) i ulica za pješake s tendama, integriranje stare u novu infrastrukturu (desno) / Collection Het Nieuwe Instituut
► Na kraju, referirala bih na vrlo indikativnu Bakeminu shemu koju ste nam pokazali tijekom predavanja, radi se o diferencijaciji privatne i javne domene. Na toj shemi, privatno ustupa mjesto javnom…
Dirk van den Heuvel: Zanimljivo! U to vrijeme zaista je zaživjela ideja da država mora preuzeti velike dijelove ekonomskog sektora kako bi držala kapitalizam na uzdi, te održavala kakav-takav klasni balans. Kapitalizam je donio brojne društvene probleme kao što su prenapučenost, loši higijenski uvjeti, ogromne nejednakosti…
► Čini se da je ta kapitalistička deregulacija ponovo na djelu, u Hrvatskoj to je više nego očito. Vaša sintagma “autokratski kapitalizam” potpuno je primjenjiva i ovdje.
Dirk van den Heuvel: Kao i u Kini, npr.
*Plivalište Meerdal / preuzeto sa stranice inspiratie.centerparcs.nl)
Dirk van den Heuvel docent je na Tehničkom sveučilištu Delft i voditelj Istraživačkog centra Jaap Bakema na Instittut Het Nieuwe u Rotterdamu. Važnije publikacije uključuju: Jaap Bakema and the Open Society, Architecture and the Welfare State, Team 10. In Search of a Utopia of the Present 1953-1981 i Alison and Peter Smithson: From the House of the Future to a House of Today. Urednik je serije DASH. Delft Architectural Studies on Housing, i digitalnog časopisa posvećenog teoriji arhitekture – Footprint. Radio je kao urednik nizozemskog arhitektonskog časopisa Oase. Van den Heuvel je dobitnik Stipendije Richard Rogers Sveučilišta Hardvard za 2017. godinu. Kustos je nizozemskog nacionalnog paviljona za 14. Međunarodnu izložbu arhitekture, Venecijanski bijenale, Fundamentals, 2014. godina.
*Naslovnica knjige “Jaap Bakema and the open society” Dirka van den Heuvela
Razgovarala: Sonja Leboš / tekstove ove autorice za Vizkulturu potražite na linku.
Zahvaljujemo Dirku van den Heuvelu na ustupljenim vizualnim materijalima.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva, 2018.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
