Donosimo vam pregled najzanimljivijih izložbi koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Poetične fotografije prirode u Francuskom paviljonu
U prostoru Francuskog paviljona u Studentskom centru u Zagrebu u subotu, 1. rujna u 19 sati otvara se izložba istaknutog njemačkog umjetnika Jochena Lemperta, aktualnog dobitnika prestižne Nagrade Camera Austria za suvremenu fotografiju. Izložba pod nazivom Botanička kutija (Botanical Box) nastaje u suorganizaciji Ureda za fotografiju i Hrvatskog fotosaveza i u suradnji s Kulturom promjene Studentskog centra, a kustosice izložbe su Sandra Križić Roban (Zagreb) i Maren Lübbke-Tidow (Berlin). Umjetnik će u Zagrebu predstaviti dio svog prepoznatljivog opusa u kojem prevladavaju fotografije izrazito tankoćutne estetike, s motivima prirode. Obrazovan za biologa, Lempert je ranih 1990-ih počeo s izradom umjetničkih fotografija životinja, bilja i prirodnih fenomena, u kojima se očituje jedinstven spoj poetskog senzibiliteta i istraživačke radoznalosti.
Izložba Botanička kutija bit će otvorena do srijede, 19. rujna, a moći će se razgledati radnim danima i subotama od 12 do 20 sati.
Jochen Lempert rođen je 1958. u Moersu, a danas živi i radi u Hamburgu. Od 1980. do 1988. studirao je biologiju na Sveučilištu u Bonnu (Friedrich-Wilhelms-Universität). Početkom 1990-ih bio je član umjetničke skupine Schmelzdahin. Njegovi umjetnički radovi prikazani su na brojnim međunarodnim kolektivnim i samostalnim izložbama, a objavio je više umjetničkih monografija. Krajem 2017. godine osvojio je nagradu Camera Austria grada Graza za suvremenu umjetničku fotografiju.
Predstavljanje kataloga izložbe Tamno bijela zemlja Zlatana Vehabovića
Do 2. rujna u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu može se razgledati izložba Tamno bijela zemlja slikara Zlatana Vehabovića (koju smo najavili ovdje), a dan ranije, u subotu, 1. rujna, s početkom u 12 sati na istom će mjestu biti predstavljen i opsežan dvojezični katalog, čiji dizajn potpisuje Zoran Đukić.
Katalog sadrži reprodukcije svih djela izloženih u Umjetničkom paviljonu, fotografije postava te popratne tekstove, kao i ekskluzivni intervju s autorom, koji govori o iskustvu putovanja regijom polarnoga arktičkog mora uz obale otoka Svalbard i o procesu stvaranja ciklusa slika Tamno bijela zemlja. Katalog izložbe će se ovom prilikom moći kupiti po prigodnoj cijeni, a predstavit će ga Klaudio Štefančić, jedan od autora tekstova u katalogu.
Vitar Drinković izlaže u Splitu
Izložba Vitra Drinkovića Feedback u Galeriji umjetnina u Splitu otvorena je do 31. kolovoza.
“Radovi Vitra Drinkovića su interaktivne prirode; oni se moraju ‘isprobati’ da bi se iskusili. Posjetitelj je ključan akter u ‘pokretanju’ umjetničkog rada. Koristeći interaktivnost kao medij, autor svojim fantastičnim napravama stvara uvjete za komunikaciju kroz participaciju publike; Drinkovićeve instalacije su strojevi koji služe kao medijatori u potrazi za iskrenom ljudskom neverbalnom komunikacijom. Tek se povezivanjem mehaničkog i umjetnog s biološkom komponentom aktera stvara cjelovito djelo.
U Brisaču identiteta autor manipulira korisnikovim glasom unutar reflektirajuće kacige te ujedno projicira snimku njegovog/njezinog oka u galeriji. Istodobno, pomoću električnog stetoskopa, posjetitelj može unutar kacige čuti otkucaje svojeg ili tuđeg srca. Osoba koja nosi kacigu tako gubi dio svojeg identiteta budući da joj je prekriveno lice, glas i tijelo. U isto vrijeme, ona reflektira identitet okoline. Također, događa se odmak od sebe, gdje osoba može vidjeti svoju beskonačnu refleksiju između dvije površine. Njeni biološki procesi su projicirani na van: gleda vlastito oko na zidu galerije kao oko drugoga te čuje svoje srce kao eksterni zvuk. Autor time uspijeva razložiti ljudsku percepciju do temeljnih bioloških procesa, a čudesnim prepletom vanjskog i unutrašnjeg svijeta nudi višedimenzionalno iskustvo gdje se brišu granice između ‘ja’ i ‘drugi’.
Instalacija Konduktivnost percepcije komplementarna je Brisaču identiteta. I ovim se radom prebacuje posjetiteljev fokus na njegovo/njezino disanje, s ciljem osvještavanja vlastitih bioloških procesa. Osoba je svojim disanjem ‘odgovorna’ za osvjetljenje rada. Remen koji se nalazi oko trbuha registrira pokret i prikazuje promjene različitim intenzitetima svjetlosti iz reflektora iznad rada. Rad registrira i male promjene u vlažnosti kože prstiju što se očituje u promjeni boja od plave do crvene; što je osoba opuštenija to su boje ‘hladnije’, dok se kod uzbuđenja mijenjaju u crveno. Instalacija time prikazuje kako naše tijelo reagira na okruženje, misli i komunikaciju na nesvjesnoj razini, te nam osvještava vlastite biološke procese koji su direktno povezani sa svime što se oko nas događa.” (iz teksta kustosice Lane Beović)
Izložba Gorana Škofića u Poreču
Do 1. rujna u porečkoj galeriji Zuccato može se pogledati izložba pod nazivom Interspace umjetnika Gorana Škofića. Ovaj multimedijalni umjetnik ondje predstavlja svoje prepoznatljive videoradove, videoperformanse, fotografije i site-specific videoinstalacije. Radove povezuje dijalog instalacija s izložbenim prostorom i korištenje istog kao ključnog elementa djela u kojima je zamagljena granica stvarnosti i umjetničkog rada.
“(…) ova izložba posebno se posvećuje odnosu tijela, umjetničkog djela i prostora u kojemu su izložena. Sve radove također povezuju i tehnički i estetski visoko kvalitetni prikazi izvedbe/situacije, ali i minimalistička i pročišćena narativna struktura te autonomija zvuka rada, koja kao zvučna skulptura ispunjava prostor.
Težnja prema pomicanju granica (nad)realnosti pomoću suptilne manipulacije medijem, autoironiji, humoru, isticanju apsurda svakodnevice i kritičkog komentara društva također se javljaju u opusu umjetnika. U nizu tih postupaka realiziranih na semantičkoj razini djela ili u njihovoj medijskoj i fizičkoj pojavnosti, s jedne strane, kontinuirano se tijekom godina djelovanja odvijaju prekidi: suptilni tehnički prekidi u loopovima instalacija, razlomljena linija (auto)ironijskih te apsurdnih narativa radova, lom između društvene/kolektivne stvarnosti i individualnog iskustva umjetnika, rascjep između različitih razina realnosti (virtualne prikazanog lika, izložbene realnosti rada i stvarnosti u kojoj se nalazi promatrač) ili diskontinuitet ponavljanih stanja koje izvodi lik umjetnika i koji jedino u prekidima pronalazi mir i odmak od apsurdnog ponavljanja radnje. S druge strane, to je kontinuirani dijalog umjetnika, posjetitelja, djela i izložbenog prostora kojeg Goran Škofić mijenja, inkorporira i preobražava kroz svoje radove. Komunikacija može uspjeti samo i upravo ako posjetitelj prepoznaje elemente prostora oko sebe u umjetničkim instalacijama i polako traži i prepoznaje suptilne manipulacije. Cjelokupna izložba funkcionira tako kao jedinstvena umjetnička instalacija u kojoj manipulacija medijem, razinama stvarnosti i prikazom ljudskog tijela pruža uvijek iznova novo iskustvo.” (iz teksta Patricije Počanić)
Mario Matoković u Salonu Galić
U splitskom Salonu Galić do 8. rujna može se pogledati izložba Nepodnošljiva lakoća inercije osječnog umjetnika Maria Matokovića. Umjetnik preko svojih radova zauzima izravan stav prema onome što smatra nezadovoljavajućom situacijom u vlastitoj domovini i postavlja suštinska pitanja o uvjetima života u Hrvatskoj i o tome što to uopće znači biti Hrvatom ili Hrvaticom u trenutnim okolnostima.
“U mnoštvu umjetničkih poetika kritički usmjerenih prema društveno nepovoljnim odlukama i nepravdama koje se gotovo svakodnevno proizvode od strane vlasti u zemljama diljem svijeta, Mario Matoković preko svojih radova zauzima izravan stav prema onome što smatra nezadovoljavajućom situacijom u vlastitoj domovini i postavlja suštinska pitanja o uvjetima života u Hrvatskoj i o tome što to uopće znači biti Hrvatom ili Hrvaticom u trenutnim okolnostima. Njegovi radovi vizualna su artikulacija razmišljanja o odnosu države i njenih stanovnika, a sazdani su na uvjerenju prema kojem se država prije svega smatra društvenim konstruktom koji ne bi trebao biti imun na preispitivanja i promjene.” (iz predgovora izložbe Bože Kesića)
