U okviru programa Galerije Zoja Dumengjić, smještene u prizemlju centralne zgrade KBC-a Split (čije smo otvorenje prije gotovo dvije godine popratili ovdje), nedavno je realizirana umjetnička intervencija Popravljanje vremena Neli Ružić koja se bavi kategorijom vremena u okvirima funkcionalnosti bolničkog sustava koji teži egzaktnosti (početak i kraj operacije, stići na vrijeme, hitnost), kao i vremenom početka i kraja života. Intervencijom su popravljeni satovi u hodnicima i na odjelima bolnice splitskog KBC-a, koji su dugi niz godina bili izvan funkcije. Intervencija je realizirana u suradnji Hrvatske udruge likovnih umjetnika HULU Split i KBC Split.
U izjavi umjetnice Neli Ružić stoji: (…) Popravljanje vremena radi na više razina, od one pragmatične (plavi Iskrini satovi se zaista popravljaju i vraćaju na svoje mjesto) do simboličke, poetične, utopijske (popravljanje vremena bolesti, nefunkcionalnosti sustava opće, manjka sredstava s kojim se suočava javni zdravstveni sustav).
Ova minimalna gesta solidarnosti krpa vremensku rupu u sustavu i posvećena je onima koji posjećuju bolnicu, čekaju u čekaonicama kao i onima koji se svakodnevno herojski suočavaju sa svim problemima sustava ulažući nadljudske napore kako bi ovaj funkcionirao i bio na usluzi ljudima u potrebi. Pomalo ironičan i apsurdan čin. Pokušaj popravljanja i vremena života, prekovremenog rada, iscrpljujućeg perioda pandemije.
Satovi koji pokazuju točno vrijeme daju određenu sigurnost da sustav ipak na mikrorazinama funkcionira. Iako možda i nepotrebni u doba mobilnih telefona, ovi satovi su svjedoci nekog vremena analogne točnosti, iluzije sigurnosti, podizanja pogleda mnogih u zajedničkom pravcu. Popravljanje vremena poziv je sustavu da proradi, ali i briga za vrijeme koje nadire.
Intevju koji je s Neli Ružić za Vizkulturu lani vodila Anja Tomljenović pronađite ovdje.
Kustosica Ivana Meštrov o intervenciji piše sljedeće:
Zastanite na trenutak, podignite pogled i pogledajte dobro oko sebe. Zamjećujete li kvadratičasti sat intenzivno plave boje s vrlo specifičnim bijelim brojčanikom? Kontrastna i specifično izlomljena bijela retro-futuristička tipografija, tzv. Rollerball 1975 font, na plavoj podlozi. Nastavite li gledati, svaki bolnički hodnik i poneka čekaonica ih zaprema. Neki među vama prisjetit će se da su upravo ovi satovi krasili prostore vaših davnih školskih hodnika, dirigirali odlaske na velike odmore, ali i zvonili za školske obveze. No, ne čini li vam se kao da nam je taj pokret i pogled ka satu zakržljao, jednostavno je to pobuda, koju smo postepeno zatomili. Ne uzdamo se više u to. Jer, kada ste zadnji puta pogledali na sat, a da već nije bio tu, na sučelju vaših mobitela ili pametnih satova? Da vas vrijeme već nije preduhitrilo. Čini se kao da je čovjek nekada s vremenom držao sigurnu, ali osviještenu distancu, prepričljiviji ritam dana, a danas sve samo drži zalijepljeno u/na sebi… Upravo je to fokus rada Popravljanje vremena. U svom dugogodišnjem bavljenju društvenim i pojavnim aspektima vremena, vizualna umjetnica Neli Ružić inicira i dirigira akciju uštimavanja mehaničkih satova u bolnici, koji su već na neko duže vrijeme prestali kucati, u suradnji s elektromehaničarom Zvonkom Burgerom, upućujući tako i na urarsku profesiju sada već skoro iščezlu na ovim prostorima. Stari sat iz Iskra proizvodnje postaje glavni nositelj ovog programa, prate ga i plakati Popravljanja vremena koji rekreiraju postavljenu tipografsku igru satne prethodnice uz popratni video koji upućuje na samu gestu i tijek popravljanja u kontekstu bolnice iz čega se može iščitati da je ova naizgled jednostavna akcija sve samo ne banalna. Svima važna. Možemo li popraviti vrijeme koje je iza nas? Mi kao biološka bića svjesni smo da je to skoro oksimoronska tvorevina. No, možda ga ovim putem možemo zajednički osvijestiti, uhvatiti ritam, zaustaviti na tren. Jer misleći da ćemo pripitomiti vrijeme sa svim našim vrijednim tehnološkim umotvorinama još s više težine lovimo-pamtimo-označavamo taj trenutak.
Neka satovi rade svoje. Ostalo je na nama.
