Hrvatska se voli ponositi svojim otocima; pogodni su za turističku promidžbu, ukazuju na prirodna bogatstva zemlje, podgrijavaju priču o poželjnoj ljetnoj destinaciji, zazivaju avanturizam i utopijski bijeg od civilizacije. Hrvatska zaista je zemlja tisuću otoka, ali naličje te uglancane razglednice iz turističkih brošura krije probleme s kojima se, izvan sezone, moraju nositi stalni stanovnici tih otoka, u vidu povezanosti, održivosti te pripitomljavanja neplanskog, divljeg turizma koji eksploatira i ugrožava sve ono čemu se kao ponosni domaćini divimo. Dok novac od turizma pristiže, postoje stvari koje se guraju pod tepih i zanemaruju; odgovorno upravljanje otocima i otočkim resursima, održavanje kulturne baštine, ulaganje u razvoj otoka izvan konteksta turizma, fokus na stalno naseljeno stanovništvo i kvalitetu njihovog života. Zato je sve vidljivije kako o održivosti, reciklaži i podizanju svijesti o kulturnoj baštini brinu upravo oni koji u širokoj slici turističkog raja ostaju na margini, dakle lokalni pojedinci kojima je stalo da se otoku pristupi odgovorno i održivo s naglaskom na ekologiju i zaštitu. To su ljudi za koje otok postoji cijelu godinu i koji konzumiraju kako njegove ljepote, tako i teškoće kojih nikako ne manjka. U posljednje vrijeme vidimo kako su brojne udruge i inicijative umjetničkog predznaka našle svoj prirodni dom na otocima, izniknuvši iz dobro organizirane otočke lokalne zajednice. Priča iz ovog članka koja se smjestila na Biševo, poput one otočke vezane uz Jelsu na Hvaru i Jelsa Art Biennial o kojoj smo pisali ovdje, tiče se umjetničke inicijative BIAR (Biševo Island Art Residency) koja podiže svijest o vrijednostima očuvanja i održivosti otočkog okoliša, kulture i zajednice istovremeno ukazujući na transformativni doseg umjetničkog djelovanja i aktivistički potencijal umjetnika.
Biševo je pučinski otok u viškom arhipelagu koji broji svega desetak stalnih stanovnika, iako ih je pred Drugi svjetski rat imao preko tristo, a kontinuiranu naseljenost bilježi još od antičkih vremena. Otok je to bez pitke vode, geografski izoliran, najpoznatiji po Modroj i Medvidinoj špilji kao turističkim metama do kojih se dolazi organiziranim turama iz Komiže i drugih srednjodalmatinskih otoka i gradova. Biševo je otok lišen infrastrukture na kojem je život prilično surov. Egzistencija ovisi o tome koliko se na jesen vode skupilo za sušni period koji zna trajati i pola godine te postoje li zalihe hrane u danima kada, za lošeg vremena, brod za Komižu ne vozi i po tjedan dana. U takvim okolnostima, a u svrhu očuvanja baštine kroz promišljanje o održivosti otoka i oplemenjivanju turizma, osnovan je BIAR (Biševo Island Art Residency) koji tim problemima pristupa kroz okular umjetnosti. Radi se o rezidencijalnom programu koji traje tijekom cijele godine, a omogućuje umjetnicima, znanstvenicima i kreativcima raznih interesa i istraživačkih metoda da boraveći na Biševu oplemene sebe, svoju umjetničku praksu, da stvaraju i promišljaju po principima održivosti, suradnje i povezivanja s prirodom. Na kraju rezidencije doniraju jedan ili više svojih radova u umjetnički fundus BIAR-a, ostavljajući tako dio sebe na otoku. Umjetnički radovi, prakse te brojna umjetnička istraživanja, usklađeni su s principom kulturno-ekološke održivosti otoka pa su rezidenti usmjereni da odgovorno koriste otočke resurse s naglaskom na reciklažu i održivost. Promišljanja su to koja, u širem smislu, vode ka komunikaciji i transformaciji jaza između turizma i kulture, eksploatacije i održivosti života stvarajući jedan novi, plemenitiji oblik suživota i djelovanja na Biševu.
Pokretač BIAR-a Stjepan Tafra, koji je osmislio ovaj rezidencijalni koncept, od djetinjstva je vezan za Biševo na kojem je, u uvali Porat, sedamdesetih godina prošlog stoljeća njegov djed izgradio skromnu jednokatnicu s konobom. Možda ga je upravo to mladenačko iskustvo boravka na otoku u tako specifično teškom ambijentu usmjerilo prema otkrivanju biševskog potencijala i alternativnih varijanti turizma i života na otoku, kroz otpor prema brzom životu zasnovanom na eksploataciji ograničenih prirodnih resursa. Bilo mu je važno pokazati da Biševo nije samo onaj minimalan sadržaj iz turističke brošure, dvije popularne špilje i nekoliko plaža, već mnogo više te da nudi mogućnost bijega od gradskog života, ali i priliku za umjetničko stvaranje. Također, kulturna i umjetnička praksa nije pasivni promatrač odvojen od aktivnih problema s kojima se Biševo susreće, pa Tafra ističe: “Kultura je izgubila bitku pred turizmom. Našom zaslugom spašen je arheološki lokalitet starog Benediktinskog samostana koji je uvršten u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Kao i drugdje, ovdje se turizam svodi na sunce, more i kratki posjet Modroj špilji. Želimo pokazati kako je moguć drugačiji pristup turizmu. Pokušavamo proglasiti otok Biševo parkom tamnog neba što bi potaknulo astro-turizam te naglasiti važnost arheologije i kulturnog turizma čiji je potencijal zanemaren na otoku. Iz našeg iskustva najodrživiji oblik putovanja je iskustveni turizam kroz volontiranje, koje ovdje provodi naša udruga.”
Kao i na svakom drugom otoku, život u sezoni suprotnost je onom izvan nje. Sezonska hektičnost ogleda se u slijevanju na Biševo jednodnevnih izletnika iz Splita i okolnih otoka koji provode vrijeme na plažama dok čekaju red na posjet Modroj Špilji. Sidrenje u uvalama je besplatno pa su one pune jedrilica kojih dnevno zna biti i po dvadesetak. Mir je moguće doživjeti tek u rano jutro i kasnu predvečer. Tafra se ironično osvrće na turizam te dodaje: “Posjetitelji variraju od onih koji su oduševljeni otokom i svakim njegovim kutkom, do onih koji potpuno nezainteresirano dolaze s namjerom da se okupaju, a nisu sigurni ni kako se zove otok na koji su kročili. Dobra stvar je što otok nema mnogo smještajnih kapaciteta: nema hotela, samo pokoji apartman za najam. Tih nekoliko iznajmljivača brinu da imaju dovoljno vode za svoje goste, a gosti su svjesni da ovdje nema dućana i da moraju svu hranu donijeti sa sobom. Nažalost, turizam je daleko od održivog i svodi se na ugostiteljstvo i brodske ture do ili oko otoka.”
Aktivistički potencijal BIAR-a ogleda se u tome što nastoji ublažiti i pripitomiti eksploatatorski utjecaj turizma i okrenuti ga prema održivosti i usmjerenosti na kulturu i na lokalnu zajednicu. Na taj se način radi na revitalizaciji života na otoku te očuvanju njegove kulturne baštine. Sama revitalizacija života vezana je uz bolje shvaćanje otočke tradicije, a tu veliku ulogu igra participacija lokalaca koji s umjetnicima rezidentima sudjeluju u razgovorima i radovima. U tako dvosmjernoj praksi baziranoj na inkluzivnosti ističe se element očuvanja prirode koja je izvor života za stanovnike, te polazište inspiracije za umjetnike. Uvjetovanost i povezanost života i umjetnosti s prirodom vuče korijenje iz najstarijih vremena kada je na ovom izoliranom otoku bilo potrebno pronaći načine da se prevladaju teškoće suše, pripitomi kraj za poljoprivredu i učini ga se adekvatnijim za život. U ovom ključu, umjetnost može imati transformativni potencijal da ukaže na mogućnosti promišljanja alternativnih puteva razvoja otoka i života na njemu u suprotnosti s turističkom unifikacijom (preobrazbom raznolikog svega u predvidljivo isto) uz nužan element dijaloga i participacije sa stanovnicima koji se u razvojnim planovima redovito eliminiraju iz razgovora, pa se o njihovoj sudbini i pretpostavljenoj kvaliteti života odlučuje daleko od njih.
Na tom tragu, Stjepan Tafra kaže kako je “rezidencijalni program pokrenut kao neki oblik bunta protiv sveopće turistifikacije koja je počela sve više uzimati maha. Otvorili smo staru obiteljsku kuću neafirmiranim mladim umjetnicima. Počeli smo krčiti makiju oko kuće i probijati zarasle poljske puteve. Jedan dio polaznika je kuhao, drugi čistio i spremao, treći izvlačio vodu iz javnog bunara. Prirodno su se definirale volonterske pozicije. Neki od polaznika su se zaljubili u otok i vraćaju mu se. To mi je oduvijek bio jedan od ciljeva: privući mlade, kreativne ljude koji će se vraćati na otok sa svojim obiteljima.”
Također, stavljen je značajan naglasak na ekologiju i praksu zdravog života, pa imaju certificiranu joga instruktoricu, odvajaju otpad i nastoje podučavati primjerom. Osim toga, boravak u prirodi ima dokazano pozitivan psihofizički zdravstveni učinak. Povratak otoku je povratak sebi, prirodi, prirodi u sebi i neiscrpnoj umjetničkoj inspiraciji. To je i povratak starim umjetnostima i zanatima koji su olakšavali život, dakle iskonskim stvarima posljedično potisnutima u zaborav zbog hektične naravi suvremenog života.
Umjetnici su u pravilu na rezidenciju dolazili preko poznanstava ili po preporuci i stvarali su inspirirani prirodnim ambijentom. No, u ljeto 2021. godine uz kustosku podršku napisan je program i javni poziv, pronašli su se donatori i pozvali umjetnici. Tako je nastao Biljet – Biševsko ljeto 2021. Umjetnici koji sudjeluju u rezidenciji su najčešće oni kojima su ove teme srodne i koji su skloni zero waste načinu života, veganskoj i vegetarijanskoj prehrani, landscapingu, tranziciji na obnovljive izvore energije, te iskustvu boravka u nekoj off grid zajednici. Prostorije koje im se nude za vrijeme rezidencije su jednostavne i reducirane na krevet, policu za robu i mali wc. Također, rezidencija priprema i galeriju u kojoj bi bili izloženi radovi. Do sada, radovi su bili izloženi po sobama, u konobi i na zidovima kuće. Tafra pojašnjava ideju iza ovog: “Minimalizam je to koji djeluje na svakoga tako da ga vrati na primarne postavke. Umjetnici mogu stvarati na terasi, u vrtu, na plaži, a na raspolaganju imaju i maleni atelje. Oformili smo malu knjižnicu i imamo politiku da svatko donese jednu knjigu. Teme su vezane uz otočki život i probleme koji iz njega proizlaze kao što su masovni turizam, izolacija, kvaliteta života u maloj zajednici te zaštita prirodne i kulturne baštine. Zbog toga i umjetnici koji se tu okupljaju imaju prirodnu osjetljivost prema toj tematici.”
Najveća vrijednost koju rezidenti nose sa sobom jednom kad rezidencija završi upravo je iskustvo života na otoku koje uključuje prevladavanje niza nepredvidivih izazova u kojima se trebaju snaći i koji najčešće pređu u pamtljive anegdote iz otočke svakodnevice. Primjerice, spuštanje ljestvama u antički bunar, pomoć susjedu pri izvlačenju čamca na kopno ili svježi ulov riba koji im lokalni ribar donese.
Zanimljivo je kontekstualizirati činjenicu da umjetnici dolaze na rezidenciju na otok koji ima 12 stalnih stanovnika, a to je zajednica u kojoj svaki novi dolazak budi interes i radoznalost. Prirodne okolnosti života na otoku među urođenicima i rezidentima stvaraju zajednicu pa se uz čašu vina otvaraju brojne nove teme za razgovor, svirke ili čitanja poezije koja privuku mjesnu publiku. Tafra ističe i kako među standardnim turistima koji ljetu posjećuju otok bude onih koje zanima kulturni sadržaj, pa prirodno svrate do njih. Na taj se način širi skromna otočka zajednica što je dugoročna osnova za održivost otoka i života na njemu. Tafra ističe i još jednu srodnu ideju: “Ideja je da se kroz fanzine prikažu primjeri dobre prakse održivog života koje može usvojiti svatko tko ima priliku. Drugi projekt koji planiramo je složiti vodič po otoku s naglaskom na ne-turistička mjesta, te zaboravljene priče iz prošlosti koje žive još samo u sjećanju lokalnog stanovništva. Za oba projekta potrebni su nam umjetnici koji će svojim radom prenijeti tu poruku.”
Također, stvari koje se na kopnu uzimaju zdravo za gotovo, na otoku često znaju biti luksuz. Tako postoji svjesnost o važnosti snažne i postojane internetske veze koja bi otvorila mogućnosti za rad brojnim coworkerima, freelancerima i drugim digitalnim nomadima. Za otok kao što je Biševo stabilna internetska veza je nužnost i jedna od glavnih stavki koja omogućuje život i razvoj.
Proširenje ideje BIAR-a ide dalje u smjeru zdravog života, prakse joge te samoodrživosti. U tu je svrhu kultiviran vrt u kojem je zasađeno 25 vrsti jestivih biljaka, zatim se otvaraju prema permakulturi, vrtlarenju, te oblikovanju krajolika i suhozidnoj gradnji. To su dodatni koraci ka budućnosti u kojoj žele postati samoodrživi i živjeti po zero waste principu pružajući umjetnicima priliku da iskuse tu filozofiju te da svojim radom doprinesu rezidenciji i lokalnoj zajednici.
Ova akcija i rezidencija koja joj je baza, ujedno je i prilika s koje je moguće promotriti ulogu umjetnika i umjetnosti u ekološko-aktivističkom smislu. Ovaj model rezidencije, ali i umjetničkog pristupa u širem smislu, sugerira aktivnu poziciju umjetnosti koja ima priliku konkretnim se radom uključiti u pozitivne, održive i participativne razvojne procese te tako redefinirati ulogu umjetnika u društvu. Program BIAR je primjerom i praksom uspio otvoriti pitanja o ovome i ponuditi neke važne odgovore kao primjer za druge otoke i zajednice koje je potrebno očuvati i unaprijediti s bazom uključivanja lokalne zajednice na principima ekologije, zaštite i održivosti.
Biševo Island Art Residency možete pratiti na sljedećim linkovima:
bisevoislandartistresidency.org
www.facebook.com/BisevoIslandArtistResidency
Autor: Dario Dunatov / sve tekstove ovog autora čitajte na linku
