Proljetni dani su nam na Vizkulturu donijeli jednu svježu kolaboraciju: seriju razgovora s odabranim protagonistima/icama domaće dizajnersko-ilustratorske scene, intervjua koje realiziramo u suradnji s našim prijateljima iz tvrtke Igepa. Svakako se sjetite u sljedećim tjednima i mjesecima kliknuti katkad na zeleno-ljubičaste vizuale IGEPA ♥ VIZKULTURA na portalu: odvest će vas na opsežne dijaloge itekako vizkulturnog štiva.
Čast da bude prvi u nizu intervjua, kroz koje ćemo vas upoznati s opusima i promišljanjima nekih od nama najzanimljivijih imena tog uzbudljivog i šarenog dizajnerskog i ilustratorskog stvaralaštva, dobio je Vedran Klemens.
Prosječnom Vizkulturinom čitatelju, upućenom konzumentu lokalne i regionalne produkcije kreativnih industrija, Klemensa ne treba posebno predstavljati. Sveprisutnost njegovih odličnih radova i kontinuitet izvrsnosti govore sami za sebe. S diplomom dizajnera sa zagrebačkog Studija dizajna te diplomom slikara sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, Vedran Klemens je skrojio autorski izričaj i nišu stvaranja kroz koju osebujno, zaigrano i autentično iskorištava maksimume (vlastite) vještine ilustracije. Gotovo uvijek duhovite i zabavne, nekad začudne i bizarne, često crtački slojevite i kompleksne, zasigurno pamtljive i upečatljive, a ponekad čak i seksi, njegove ilustracije zaživjele su u najraznorodnijim scenarijima korištenja: od pakiranja boca najpoznatijih pića na svijetu, preko naslovnica beletristike pa sve do legendarnog Googleovog Doodlea koji su vidjeli milijuni ljudi. Listajući njegov portfolio u pozitivnoj nevjerici razmišljam koliko ugodan i ispunjavajući njegov posao i stvarateljski proces mora biti. Premda su ga nedavno neki znatno mlađi kolege, opisujući značaj njegove uloge u njihovoj zajedničkoj suradnji, prozvali veteranom ilustracije, ja ću biti politički korektniji pa vas pozvati da uživate u odgovorima i radovima mlađahnog Vedrana Klemensa, jednog od zasigurno najboljih ilustratora svih generacija na prostorima bivše Jugoslavije.
► Vedrane, krenimo od jednog od tvojih najsvježijih angažmana: zabavnih ilustracije lika kune Lowbrow Martens u brojnim alternacijama za NFT kolekciju jedne mlade domaće ekipe u sferi kriptovaluta i NFT-a. Zanima me kakva su tvoja očekivanja od ovog projekta, kako uopće gledaš na čitav svijet NFT-jeva, kao veliku novost tržišta arta i uopće niše koja sigurno otvara ogroman prostor za angažmane, ali i zaradu, za dizajnere, ilustratore, umjetnike…?
Vedran Klemens: Dok me nisu angažirali na ovom projektu, nisam znao skoro ništa o NFT-ima. Inače često slušam podcaste dok crtam pa sam tih mjesec dana, dok sam crtao Lowbrow Martensa, puno sam slušao o temama blockchain tehnologije. Mislim da su njene najrazvikanije primjene, poput kriptovaluta i skupljanja NFT sličica, zapravo tek vrh sante leda njenog potencijala. Mogućnosti njene primjene kroz decentralizirane aplikacije i organizacije tek otkrivamo pa mislim da je moguće da će ne samo umjetnicima nego i mnogim drugima donijeti dodatne mogućnosti za angažmane i zaradu. Ne osjećam se još uvijek kompetentan da dajem procjene hoće li ta tehnologija zaživjeti i u kojem obliku, ali jako sam radoznao i svakako ću pratiti i uložiti malo u njen razvoj.
► Uživao sam listati tvoj portfolio radova iz zadnje 3 – 4 godine. Sumirati selekciju radova za uvrstiti ih u intervju bila je skoro pa nemoguća misija. Fantastičan je tu balans svega: ovih jako digitalnih projekata pa onda radova koji imaju i digitalnu i analognu primjenu, sve do dizajna u printu i ilustracija za izdavaštvo – odnosno tisak, kao što je bila i tvoja friška suradnja s Igepom na Raw Emotions (link). S obzirom na vrijeme u kojem živimo i generaciju iz koje obojica jesmo, voliš li balansirati između digitalnog i analognog? Je li ti to neki najprirodniji način djelovanja, baš tu in between?
Vedran Klemens: Da, osjećam se sasvim prirodno u oba okruženja. Odrastao sam i školovao se na analognim tehnikama, crtao sam i slikao godinama na papiru i platnu, a od svoje prve digitalne olovke prije dvadeset godina pa do danas crtam i digitalno. Meni ti procesi nisu bitno različiti jer ono što mi je najvažnije za svaku sliku su uvijek jedne te iste osnove: ideja, motiv, kompozicija, proporcije, svjetlo, kontrast, itd. Tehniku i metode kojom ih gradim s lakoćom mijenjam i smatram ih manje bitnim. Ali bilo da sam do slike došao crtajući digitalno ili analogno, uvijek na kraju najviše volim kad završi otisnuta na nekom lijepom papiru. Volim je držati u rukama, dirati i mirisati. Što više digitalizacija uzima maha, to je moja nostalgija za tiskom i papirom veća.
► Kada već pričamo o kontrastima, čini mi se također da imaš izuzetno dobar omjer ovih snažno komercijalnih klijenata, poznatih brandova i kampanji, ali također i onih iz sfere kulture, umjetnosti, izdavaštva, malih no-name brandova i OPG-ova… Je li to neki ciljani omjer – da nastojiš prihvaćati poslove koji nisu isključivo i samo jednog profila klijenata, odnosno izuzetno komercijalni? Koliko ti, autorski, predstavlja izazov rad za svaku od ovih niša?
Vedran Klemens: Imam sreću da mogu birati i ne moram prihvatiti svaki posao koji mi se ponudi. Nastojim da mi je svaki projekt isplativ jer živim od toga, zbog čega češće biram suradnju s agencijama i većim brandovima koji bolje plaćaju. Ali isto tako nemalo puta odaberem i nešto što mi se sviđa makar bilo manje isplativo. Ilustracije za knjige, manji klijenti s dobrom idejom, nekad čak i neki opskurni, ali zanimljivi projekti mogu me osvojiti i vrlo ih rado prihvatim ako nisam u gužvi. Nemam ciljani omjer i određujem to intuitivno.
► Da se nadovežem na prethodno pitanje, osobno mi je impresivno to što je u svakom od navedenih konteksta, i komercijali i kulturi, od etiketa sokova do ilustracija za knjige, jako upečatljiv tvoj autorski pristup, osebujan ilustratorski potpis i stil. Iskreno, ja ne vidim puno prilagodbi i kompromisa. Čini mi se da na gotovo na svim projektima koje si radio poznavatelj tvog rada i karaktera može naslutiti da se radi o baš tvojim radovima. Znači li to da te klijenti, čak i u reklamnoj industriji, angažiraju baš zbog toga i daju ti slobodu da ostaneš skroz svoj?
Vedran Klemens: Začudim se kad mi kažu da su me angažirali zbog mog autorskog rukopisa. Jer, kao što obično nismo svjesni svog mirisa, tako i ja kao da sam slijep na svoj rukopis. Uopće ga ne mogu prepoznati i čini mi se kako su mi radovi jako heterogeni, kao da ih je radilo više ljudi.
Što se slobode tiče, ona nikad nije potpuna i skoro mi je nemoguće biti „skroz svoj” dok radim za nekog. Komercijalni radovi su uvijek proizvod raznih silnica koje moram uzeti u obzir. Prihvaćam to mirno kao što prihvaćam sve na što ne mogu utjecati, poput kiše. Ali ipak strogo držim do nekih kriterija i ne dozvoljavam si kompromise zbog kojih bih se poslije sramio. Reputacija, koju sam izgradio, puno mi pomaže, klijenti uglavnom imaju povjerenja u mene pa rijetko imamo velike nesuglasice. Ako mi je jako stalo do nečeg, potrudim se to podrobno argumentirati i obično upali.
► Ivan Dorotić: Unazad par godina radio si za hrpu domaćih brandova. Ima te na čajevima, pivu, vinima, aplikacijama, brojnim reklamnim kampanjama… Čini mi se da je autorska ilustracija u zadnje vrijeme postala često prisutan segment dizajna i vizualnih komunikacija i da brandovi, bili mali ili veliki, sve više shvaćaju da im je distinkcija i autorski pristup važan za pozicioniranje na tržištu i autentičnost. Kako ti na to gledaš?
Vedran Klemens: Danas su alati vizualne komunikacije lako dostupni svima, nebrojeno je puno gotovih špranci i lako dostupne inspiracije za sve grafičke proizvode. Međutim, kvalitetna autorska ilustracija, koja komunicira baš određenu i kompleksnu poruku, ne može se jednostavno naći. Ona zahtijeva trud i znanje kojeg nema na bacanje, stoga je rijetka i vrijedna.
Ilustracija daje posebnu toplinu vizualnoj komunikaciji jer prosječan promatrač u njoj lakše prepoznaje „ruku” i ljudskost autora nego u ostalim grafičkim elementima poput tipografije ili fotografije. Baš zato je vrlo omiljena.
Kao što si dobro primijetio, puno crtam za razne vrste pića. To su obično proizvodi koji jako žele da ih povezujemo s radošću življenja, a ljepota ilustracije je odlično sredstvo da to postignu.
► Ilustracije za Pipi (link) su jedan od tvojih najvidljivijih angažmana koji je skupio velik broj nagrada i pažnje. Meni kao Splićaninu su posebno drage i bliske jer ilustracijama i narativom, koji iz njih izlazi, odlično pogađaju notu dalmatinskog humora i te Pipi vibre. Kako ti gledaš na taj projekt? Je li upravo Pipi bio trigger za otvaranje nekih sljedećih vrata i suradnji?
Vedran Klemens: Meni je to jedan od najdražih projekata jer spaja puno toga što volim crtati: vesele motive, humor, ljetne boje pa čak i erotiku i blagu provokaciju.
Od svih projekata, koje sam radio, mislim da Pipi prepoznaje i veseli najviše ljudi, tako da mi je sigurno bio dobra preporuka za mnoge poslove koji su uslijedili.
Odlične tekstove smišlja Imago pa su oni zaslužni za autentičnost dalmatinskog šarma, a ja kroz sliku dodajem malo bosanskog humora 🙂
Ljeta uvijek provodim na Jadranu pa inspiracije za humor nikad ne fali. Ljudi na plaži su mi uvijek smiješni, prestaju disati dok ulaze u ledeno more, ispadaju im trbusi i sise, gaće im se uvlače u guzice, prže se i neuspješno pokušavaju čitati dok djeca vrište, čeprkaju mrave iz sendviča… mogao bih ih promatrati i crtati satima.
► Najprepoznatljiviji i najdraži segment tvog rada mi je sigurno humor. I to jako dobro upakiran, suptilan, pametan i britak humor, kojeg gotovo da uvijek negdje ima – ili direktno na ilustracijama, pokretima i mimici aktera ilustracija ili u narativu koji se na to nastavlja. Koliko ti je humor važan kao segment rada i komunikacije?
Vedran Klemens: Najčešće radim ilustracije koje su duhovite, čak i kad im to nije glavna poruka, onda barem suptilno. Iako se često šalim i djelujem veselo, uglavnom nisam bezbrižan. Humor i erotika su veseli i zabavni, zato su mi najdraže teme za crtanje jer pomoću njih bježim od svojih strahova, tjeskobe ili dosade. Moje slike su čisti eskapizam.
Također, odrastao sam u Bosni gdje je humor dio mentaliteta, cijeni se i njeguje kao vrijednost. Tamo je normalno da svaki dan čuješ jedan novi vic.
► Spomenuo si mi da se ne prijavljuješ često na natječaje za strukovne nagrade i izložbe. Imaš li neki poseban stav spram tome, koliko ti je to (ne)važno, inspirativno, (ne)zanimljivo, opterećujuće…?
Vedran Klemens: Nagrade, izložbe i festivali su mi nekad bili jedini način da pokažem svoj rad većem broju kolega i publike. Danas to mogu puno lakše i brže preko interneta pa mi nisu više toliko važni. A malo sam i lijen, prijavim se ponekad, ali često mi je mrsko ispunjavati papire i pripremati prezentacije.
Također mislim da sam s godinama postao samopouzdaniji i manje kompetitivan, ne tražim više toliko potvrdu od drugih. Više me zato raduju izložbe nego natjecanja.
► Široj domaćoj javnosti su vjerojatno najpoznatije tvoje ilustracije za Google Doodle za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. o kojima smo već pisali na Vizkulturi. Kako danas gledaš na taj projekt?
Vedran Klemens: Kad je počelo Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018., Google me angažirao da napravim Doodle kojim bih predstavio nogomet u Hrvatskoj (link). Prijatelji s kojima sam gledao prvenstvo su me zezali da nisam kompetentan za taj zadatak jer em sam Bosanac, em nemam pojma o nogometu :). To je živa istina, nogomet mi nikad dotad nije bio zanimljiv. Često mi mama prepričava kako me je kao malog tata odveo na stadion Koševo na derbi Sarajeva i Želje, a ja sam na njegovo veliko razočaranje cijelo vrijeme zijevao od dosade i tražio da idemo kući. Putem natrag sam nabrao mami cvijeće pa su vrlo rano zaključili da nikad od mene neće biti navijač.
Međutim, ipak sam se za vrijeme zadnjeg prvenstva uspio nakratko zaraziti nogometom. Počeo sam nezainteresirano, ali kako je hrvatska reprezentacija neočekivano napredovala, tako sam i ja sve više urlao i skakao. Navijanje je zarazno i ugodno kad je u društvu.
Kad smo ušli u finale, iz Googlea su tražili da napravim još jedan slavljenički Doodle (link) i to je bila ilustracija koju je u cijelom svijetu vidjelo više ljudi nego što će vjerojatno ikad vidjeti sve moje ostale ilustracije zajedno do kraja života. Trebalo mi je tri dana samo da pootvaram poruke koje sam dobio nakon toga. To mi bilo jako neobično i uzbudljivo.
► Imaš veliki community na Instagramu, jako puno followera i reakcija. Ono što će posjetitelju profila odmah biti jasno: na njemu dominantno objavljuješ samoinicirane radove u autentičnom ilustratorskom stilu, rijetko neku drugu vrstu projekata. Taj pristup i motivi sigurno imaju nešto više slobode od svega drugog što radiš. Kako bi opisao avatar Klemensa na Instagramu? Je li on neki kanal za ispuh svega onog što možda ne uspijevaš/ ne možeš kroz rad koji je produkt direktnih narudžbi i klijenata?
Vedran Klemens: Što sam postajao iskusniji i zreliji, to sam više čeznuo za tim da crtam za sebe. Često bi mi padale na pamet ideje za ilustracije koje bih zapisivao u kratkim crtama da ih ne zaboravim. A onda kad bi mi uletio jedan dan slobodnog vremena, izvadio bih koju iz prašine i nacrtao jednostavan crtež. Počeo sam ih objavljivati na Instagramu bez cilja. Crtao sam teme koje bi me radovale: robote i seksi kiborge, životinje, političku i religioznu satiru. To mi je bio kanal za sebe gdje sam crtao opušteno, iz čistog zadovoljstva.
Pokušat ću izgraditi još veći online community koji bi mi mogao pomoći da ubuduće više radim za sebe. Jer to, naravno, najviše volim.
► Nemaš svoj web, kao neki očekivani must-have oblik samopromocije, kao ni mnogi tvoji kolege dizajneri :). Koliko ti je takav segment pokazivanja uopće važan, kompenzira li to Instagram?
Vedran Klemens: Imao sam svoj web, ali sam ga zanemario kad sam počeo koristiti Behance i socijalne mreže. Svaki online kanal zahtijeva vrijeme i trud pa mi se nije dalo rasipati se na toliko strana. Web i dalje smatram sasvim dobrim načinom promocije i mislim da ću ga obnoviti jer želim uskoro otvoriti svoj online shop da mogu prodavati grafike i eventualno neke druge proizvode s mojim crtarijama.
► Za kraj nešto s čim smo započeli na Vizkulturi. Tvoj plakat za Vizkulturino Plakatiranje bio je naša prva suradnja, davne 2013. Na njemu je tada bio Vučko – nezaboravna maskota koja je čest motiv tvojih radova i dan danas, i to ne samo kroz seriju plakata posvećenih njemu, već i niza drugih projekata gdje tu i tamo Vučko uleti. Super mi je zanimljiv taj tvoj revival Vučka kojem se često vraćaš. Rođen si i odrastao u Sarajevu; koliko su ti njegov lik i energija, Olimpijada ’84. i čitava ta estetika bili i ostali važni kao neka tvoja osobna poveznica, nostalgija, emocija…?
Vedran Klemens: Vučko je lik kojeg sam spontano crtao cijeli život. Sad, kad s odmakom razmišljam o tome, shvaćam da on za mene utjelovljuje nostalgiju za djetinjstvom. Proživio sam divne dane kao dječak osamdesetih u predratnom Sarajevu. Olimpijada 1984. je bila vrhunac tog sretnog perioda koji je rat poslije naglo prekinuo. Taman sam postao tinejdžer kad sam proživio trogodišnju opsadu Sarajeva, a zatim i izbjeglištvo u Hrvatskoj i razdvajanje od prijatelja i roditelja što mi je naglavačke preokrenulo život. Predratne godine su zauvijek ostale u mojim sjećanjima kao jedino potpuno bezbrižno razdoblje života o kojem često maštam, a Vučko mi je njegov simbol.
Razgovarao: Ivan Dorotić / Portreti: Maja Bosnić / Vizualni identitet: Tessa Bachrach Krištofić
Sadržaj je nastao u suradnji s tvrtkom Igepa
