Nebojša Cvetković je srpski dizajner sa zagrebačkom adresom. Njegovo ime možda ne znate na prvu, ali ste se sa njegovim radovima sigurno već susretali u više navrata. Inače full time art direktor u agenciji Bruketa&Žinić OM, autorski stoji iza uvijek svježih rješenja vizualnih identiteta te predivnih ambalaža, bilo poznatih i velikih hrvatskih brandova ili malih OPG-ova.
Ovaj iznimno talentiran dizajner i ilustrator svoju karijeru započeo je u Beogradu, prije nego su se otvorile prilike u susjednoj zemlji. Zaradio je puno priznanja i nagrada, premda se nikada njima ne hvali pa sam upravo to vidjela kao priliku da napokon prezentiramo njegov lik i djelo. Pričali sam s njim o njegovim radovima, projektima na kojima radi, agencijskom angažmanu, o tome zašto nam je trebalo preko godinu dana da dogovorimo intervju (bez obzira na to što smo radili u istom uredu), zašto nije najluđi fan izložbi, što misli o novoj generaciji kreativaca i još hrpi tema o kojima možete čitati u razgovoru u nastavku. Intervju, naravno, prate odlični Nebojšini radovi, iz autorskog opusa ili iz projekata koje je radio unutar agencije Bruketa&Žinić OM.
* Nebojša Cvetković
► Dragi Nebojša, već si dosta dugo u agencijskom sustavu, koliko je to već godina?
Nebojša Cvetković: Ima malo više od 6 godina da radim u Zagrebu, ali u agencijskom sustavu sam duže, sigurno jedno desetljeće.
► Jesi ikada požalio što si još uvijek u sustavu? Kako se osjećaš nakon desetljeća u advertisingu?
Nebojša Cvetković: Iskreno, ne osjećam se tako loše, ok mi je. Sada bih se samo fokusirao na trenutno stanje, jer ne mogu ići toliko unatrag. Ovdje, u Zagrebu, sam već nekih šest godina, i to je jedan ultimativni emotivni rollercoaster, ali u agenciji Bruketa&Žinić OM mi je fakat OK. Da ne zvuči kao da se šlihtam šefovima, ali zanimljivo je, ne tapkam predugo u jednom mjestu, imam dobru dinamiku oko poslova i raznovrsnosti u poslu, a to mi je jako bitno. I ekipa je super, što je isto dosta bitan faktor. Ali da, ne osjećam se kao korporativni slave, više kao korporativni free spirit.
► Misliš li da bi sada mogao biti freelancer i raditi po narudžbi, izvan agencije? Što bi ti to značilo u smislu vremena i slobode i para naravno?
Nebojša Cvetković: Mislim da bih mogao, bio sam freelancer jedno vrijeme u Beogradu. Imao sam s prijateljem dizajn studio, koji je nekih par godina dosta dobro šljakao, ali radeći stvari kao freelance, shvatiš koji si tip osobe, tipa, koliko si organiziran, a to baš i nisam. A druga stvar je ta neka financijska sigurnost i konzistentnost, da li više voliš znati da ćeš svakog prvog u mjesecu biti plaćen ili da ne znaš kad ćeš biti plaćen, što je u Beogradu bilo dosta problematično, a čujem da je i ovdje. Tako da mislim da sam možda malo više ova druga vrsta osobe. Ali ne isključujem to, svakako mi je to zanimljivo, možda u nekoj budućnosti kad budem bio dovoljno priznat i poznat (smijeh).
► OK, definiraj to dovoljno priznat i poznat, koja je to zadovoljavajuća razina?
Nebojša Cvetković: To je razina gdje imaš tu financijsku konzistentnost kao freelancer (smijeh). Svakako je to uzbudljiv način rada. S druge strane je problem te moje organizacije, jer kad sam bio freelancer, sjednem za stol u 10 navečer sve do jutra jer sam naravno imao hrpu zanimljivijih stvari za raditi.
*Serija Graphisms, Izlozba, KC Grad, 70x100cm
► Radio si sa jako puno raznih klijenata i različitih brandova, dobio si i hrpu priznanja i nagrada… Što je tebi satisfakcija na kraju radnog dana? Kako si pravdaš to vrijeme koje je nekad prekovremeno, to svo radno ludilo, pritisak i stres?
Nebojša Cvetković:: Što se tiče satisfakcije, najljepši je onaj hollywoodski happy end – da si ti sam zadovoljan, zatim tvoji šefovi, klijenti, i onda još dobiješ neku pohvalu sa strane, od ljudi koji nisu u industriji. Što se tiče prekovremenih, bitno mi je samo da je posao dobro postavljen, dobro osmišljen, a još ako postoji i prostor za vrhunsku realizaciju, onda pokušavaš iskoristit sve to na kraju dana, ne brineš puno oko vremena. Kad to uspiješ, onda napraviš super stvar.
► Zanima me misliš li da u radu s velikim klijenatima i brandovima imaš dovoljno prostora za biti ful kreativan ili to umanjuje kreativnost? Moraš li raditi kompromise, koliko je to zapravo kompromis, a koliko ti imaš prava i slobode reći – ne, ja mislim da to treba izgledati tako. Koliko te smeta kada „sijeku“ neke ideje i segmente projekta?
Nebojša Cvetković: Kada su neki veliki i jaki brandovi u pitanju oni su već dosta unaprijed definirani, na svim nivoima. Imaju brand bookove (knjige standarda) i to može biti problem. Dobiješ te dvije-tri knjige, koje su kao neke njihove Biblije, i onda tu piše što sve smiješ i ne smiješ raditi, i uvijek je naravno više toga što ne smiješ raditi. S jedne strane to ti olakšava posao, ali nema tu puno prostora za neku ludu kreativu, i to je ok.
► To ti je ok? Ne smeta te?
Nebojša Cvetković: Smeta, ali bar znaš da te onda kreativno neće kompletno iscrpiti, jer uglavnom radiš po strogo zacrtanim guidelinesima, nema bojenja van linija. Ali to i treba tako funkcionirati s velikim globalnim brandovima, ne možeš napraviti ljubičasto tirkizni McDonald’s.
*Oh Yeah / Magnifique / The Key (radovi izloženi na Beck’s Secret Garden Exhibition, MUO, 91x61cm)
► Kad smo već kod velikih korporacija, brandova i klijenata, je li ti svejedno za koga radiš? Odnosno je li ti se, primjerice, dogodio klijent čije brandove nikad ne bi konzumirao ili ti smeta neka njihova korporativna priča? Jesi se ikad našao u toj situaciji?
Nebojša Cvetković: Pa imao sam jednu vrlo kratkotrajnu dilemu, kada sam radio nešto za duhansku industriju, ali to je zbilja trajalo jako kratko. S obzirom na to da sam pušač, nisam mogao glumit ne znam kakav stav, ali bih razumio svakoga tko bi imao problem s tim. Ne bih mogao raditi za neku užasnu političku stranku, ili za neku religijsku ustanovu (smijeh).
► A da ti dođu i kažu “možeš što hoćeš Nebojša, dajemo ti i svu kreativnu slobodu, možeš im promijeniti i program!” (smijeh)
Nebojša Cvetković: Možda, da, ali nije to ta kreativna sloboda koja bi mene zadovoljila.
*Inclusive Watches, Bruketa&Žinić OM / objavu ovog projekta na Vizkulturi pogledajte ovdje
► Spomenuli smo da ima već šest godina da si u Zagrebu. Kada će državljanstvo?
Nebojša Cvetković: Da, sad sam legalno sposoban za polaganje ispita za stalno boravište, ali trebalo bi učiti Ustav, hrvatsku povijest i opću kulturu, možda jednom to napravim. Mada to ne umanjuje ljubav prema mojoj domovini (ne želim da me se Srbi potpuno odreknu) (smijeh).
► Evo potpitanje za ispravak – nedostaje li ti Beograd?
Nebojša Cvetković: Nedostaje mi, naravno. S druge strane, naviknuo sam se na Zagreb. Beograd jako volim i pokušavam što češće ići tamo, sad nažalost, samo vikendima… Beograd je jako živ grad, i taj famozni noćni život, tamo je mnogo „luđe“, ali nisam ni ja više tinejdžer, tako da mi taj dio ne nedostaje previše. Nedostaju mi prijatelji i obitelj, naravno.
► Kada bi povukli paralelu između Zagreba i Beograda u smislu kreativne scene – misliš da ljudi imaju više šanse tu ili tamo, misliš da su tamo kreativniji ili ovdje?
Nebojša Cvetković:Možda je to preromantično ili preoptimistično razmišljanje, ali vjerujem da neka kvalitetna kreativa uvijek nađe svoj prostor, otkud god da je. Mislim da je Zagreb malo zahvalnija sredina, mislim da je percepcija ljudi i javnog mišljenja i doživljaja oko dizajna i estetike za nijansu prisutnija nego u Beogradu, ali to samo pričam o tim vanjskim faktorima. Kreativa je super i u Beogradu i Zagrebu, ima super umjetnika, dizajnera, slikara, ima dosta toga u oba grada.
*“Djevojka na konju”, plakat za Vizkulturin projekt Plakatiranje / više o plakatu pogledajte na linku
► Kakva ti je scena u Hrvatskoj, iz ovoga što si imao priliku vidjeti.
Nebojša Cvetković:Možda nisam dovoljno dobro upoznat s njom…
► Nakon šest godina? (smijeh)
Nebojša Cvetković:Ma ok, 6 godina, ali bio sam na poslu (smijeh). Možda nisam dosta dobro upoznao scenu, ali ono što znam mi se čini jako zanimljivo. Super je ta „underground“ scena koja postoji i ima dosta dobrih, većih dizajnerskih događanja, dok mislim da ih u Beogradu baš nema. Na primjer Dan D ili Artomat, mislim da takvih stvari nema dovoljno Beogradu, ali ja sam već malo ispao iz beogradskog đira. Uglavnom, super je i zagrebačka i beogradska scena!
► Sljedeće pitanje – je li bi te zanimalo predavati na faksu ili biti negdje predavač? Jesi ikad dobio neku ponudu? Jeli te možda netko nekad zvao?
Nebojša Cvetković: Nisu!
► Nigdje?! Ni u Srbiji ni u Hrvatskoj?
Nebojša Cvetković: Nigdje, da, strašno. Mislim, to mi još uvijek nije palo napamet, ali zvuči kul. Sada, kad bi me netko baš zvao, vjerojatno bih se odazvao. Bilo bi mi kul da imam neku generaciju klinaca koja će reći: bio je strog, ali pravedan (smijeh).
* Serija Covers – 60x80cm, tisak na platnu
► Vratimo se na rad. Ako se ne varam treba ti dosta vremena kada pristupaš autorskom radu. Sjećam se da se na neke izložbe čekalo jaaako dugo, neke nismo ni dočekali.. ali ok, radiš, na poslu si. Možeš li objasniti kako pristupaš autorskom radu, a kako agencijskom? Ili zašto čekamo izložbu već sto godina.
Nebojša Cvetković: Te stvari sa izložbama, tu sam doživio neko prosvjetljenje koje možda nije tako dobro. Možda će zvučati pregrubo, ali mislim da, ako radiš izložbu u Beogradu ili Zagrebu, ili negdje u našoj blizini, čini mi se da to na kraju postane veliko gubljenje energije, vremena, rada, a i novaca, i možda ne dobiješ toliko od toga koliko bi možda dobio da imaš izložbu u nekom razvijenijem dijelu Europe, odnosno na Zapadu. Mislim da bi to bila prava samopromocija koja bi ti eventualno pomogla u daljnjem radu i razvoju. Ali ok, do toga sam došao u nekoj post izložbenoj depresiji, što zvuči smiješno, ali to je realna stvar.
► S obzirom na to da si jako puno na poslu, koliko imaš vremena za svoje autorske stvari? Znam da si imao mini izložbu u sklopu partyja u MUO prošle godine, zajedno sa još nekim autorima (Imelda Ramović, Vedran Klemens..). Koliko smiješ raditi za druge klijente? Mislim, svi znamo da kreativci rade u fušu van radnog vremena, da imaju dogovore sa svojim agencijama i šefovima, to sve više postaje normalno. Kako je to u tvom slučaju?
Nebojša Cvetković: Što se tiče autorskog rada, tu imam svu slobodu, barem mislim da imam (smijeh). Nije nikad došlo do nekog incidenta, ali to je moj osobni rad, nije u sukobu sa nijednim klijentom i poslom ni bilo što. Ova druga priča je malo definiranija, u smislu ne bi trebalo raditi za druge agencije ili neke druge klijente, ali to ni ne radim, jer mislim da to svakako nije ok. S obzirom na to da puno radim u agenciji, stvarno ne vidim sebe kako dođem doma s posla i opet sjednem za komp i radim za nekog klijenta umjesto da npr. gledam film i zaspim na pola. (smijeh)
► Koji bi bio postotak u vremenu, za stvari koje radiš iz gušta, a koliko ispada na posao za koji primaš plaću? Ajmo realne brojke, objasni ovim nadobudnim klincima što ih čeka?
Nebojša Cvetković: Joj, da. Prvo sam htio reći kao 50/50, ali to je nemoguće. Mislim da je više 70/30 u korist agencijskog posla, jer ti dosta uzme vremena i fokusa, energije i svega, ali ovih 30%, to radiš za sebe, ne postoji nikakvo radno vrijeme i nema ograničenja. Nekad sjedim i do 4, 5 ujutro radeći neke svoje stvari, pa se sjetim da bih sutra morao na posao.
*Lado, Bruketa&Žinić OM / više na linku
► Što znači biti dobar dizajner na kraju dana? OK, na poslu imaš strukturu, smjernice, ciljeve i rokove, i onda dođeš doma i rezimiraš sam sa sobom stvari koje radiš. Kao, da ovo je ok, ovo nije, mogao bih više/bolje.. (ovo ti je prilika za motivacijske quotove)?
Nebojša Cvetković: Uf, to je jedna velika misterija, ne znam hoću li moći odgovoriti do kraja na to. Mislim da je jako bitno da si svjestan da nisi najbolji i da imaš još puno toga za naučiti, da uvijek ima mjesta za napredak i razvoj, tek onda si na pravom putu da postaneš dobar u bilo čemu.
► A što bi trebao raditi da osvijestiš taj napredak i razvoj osim rada, je li to edukacija, čitanje, razgovori s kolegama… Što bi to bilo?
Nebojša Cvetković: Odgovor je apsolutno mix svega toga. Što se tiče neke kreativne strane, bilo dobro da ne robuješ nekim trendovima, da eksperimentiraš što je više moguće, da vidiš gdje se osjećaš dobro, a gdje ne. Ono što primjećujem kod mladih ljudi, a mislim da je bitno; ne smiješ biti preemotivan oko svog rada i moraš moći podnijeti kritiku. Također, kad gledaš neki svoj stari portfolio, od prije 3-4 godine, da ne misliš da su to super wow i timeless radovi, nego je bolje da ipak vidiš da su sad već malo bezveze, što znači da napreduješ. To kažem iz svog iskustva, kad iskopam neke svoje stare fileove, malo mi je neugodno (smijeh), kao, za svoje vrijeme su bili dobri.
► Jesi se smorio Balkanom? Bi li išao negdje vani, razmišljaš li o tome u nekoj budućnosti ili ti se jednostavno to više ne da?
Nebojša Cvetković: Pa da, malo mi se ne da, a i nisam dovoljno ozbiljno razmišljao o tome. Jer možda da jesam, ne bi bio tu gdje jesam. Mislim da ne treba maštati o tome kako je negdje sve bolje, iako je to nravano, najlakše za Balkanca. Ja sam zadovoljan gdje jesam sada.
*Well Hello, ilustracija za magazin Mrvica
► Misliš li da bi mogao biti solo igrač? Tipa, da uzmeš agenta i radiš kako ti tko uleti sa projektom, netko drugi ti vodi komunikaciju, pazi na rokove, a ti samo stvaraš?
Nebojša Cvetković: To zvuči super (smijeh)! Ali, ako bi se odlučio za to, to bi bilo više u smjeru ilustracije, to mi je kao „druga“ ljubav. Iako su mi dizajn i ilustracija uvijek išli jedno uz drugo, dopunjuju se kao discipline, ali zasad još nisam u tom svijetu.
► S obzirom na to da si dugo u advertisingu sigurno si se nagledao promjena, ljudi koji se u agencijama brzo mijenjaju, rotiraju i cirkuliraju. Što misliš o novoj generaciji, da li te živciraju? Misliš li da dolazi ta nova generacija koja je fakat wow kreativna ili su jednako kreativni, samo su lijenčine i zapravo su prosjek. Ili se ni po čemu ne ističu nego se više foliraju pa kao imaš dojam da rade super stvari?
Nebojša Cvetković: Prije svega, ovo je užasno pitanje. Zvučat će ili kao da sam prestar ili osuđivački nastrojen, ali nisam. Hm…, moje viđenje nove generacije? Mislim da im nikako ne paše taj agencijski, korporativni pristup. Ako ikad dođu u agenciju, dolaze sa predrasudama, nisu previše zainteresirani i vrlo brzo gube entuzijazam. I ono s čim imaju problem je da ne žele krenuti od nule, što mislim da nije dobro. Ja sam krenuo od neke apsolutne nule, i ja sam na početku radio sranja, i nisam imao problem s tim. Mislim da je to čak i dobro za tvoj razvojni put. Uvijek ima prostora za pokazati svoje kvalitete, čak i na najdosadnijim projektima. Gora varijanta je da failaš u nekim poslovima gdje imaš veliku slobodu, a nisi je iskoristio, nisi pokazao svoj full potencijal, i to se često događa. Klinci danas imaju puno više opcija i alata da ostvare neki svoj san, nego što su ikad ranije mogli. Ako nemaš neki drive da odeš u agenciju i da tamo napreduješ, jer to je stvarno moguće, možda je bolje da svima onda uštediš vrijeme, a prije svega sebi.
*Wesley Snipes
► Misliš da stvarno postoje novi klinci koji mijenjaju stvari generalno što se tiče kreative?
Nebojša Cvetković: Nešto se definitivno događa, ali ne znam točno što! (smijeh). Mladi imaju potrebu da se pokazuju nečim što nisu, još si jako mlad, nemaš toliko kredita, ne moraš se tako ponašati, slobodno se opusti i pokaži što znaš, ne moraš odmah ići sa stavom ja sam najbolji i sve što napravim je savršeno.
► Daj im neki savjet, jednu rečenicu!
Nebojša Cvetković: Ne trebaju se voditi trendovima, inspiraciju treba vući iz dizajna, bolje je tražiti na nekim poljima koji uopće nisu u toj sferi. Na primjer ja osobno ne mogu podnijeti one plakate tipa „Home is where the heart is“ i te životno afirmativne Louise Hay quoteove. Puno je zabavnije kad ljudi citiraju sami sebe.
► Ima li neki brand/projekt koji bi ti jako želio raditi, samostalno ili u agenciji?
Nebojša Cvetković: Mislim da je to i pitanje tvog stava kad dobiješ nekakav projekt. Nekad mogu biti izrazito optimističan na taj način, čak i ako nije došao Nike i želi da im radim seriju plakata. Na prvu mi svakako padaju na pamet Nike NBA plakati sa LeBron Jamesom i svim živim NBA zvijezdama, nešto što studio HORT fantastično radi. Ali to je à propos globalnih brandova, ima i tih koji ti ipak daju slobodu i traže tvoj autorski pečat.
► To nedostaje našem tržištu?
Nebojša Cvetković: Apsolutno da. To neko ležernije shvaćanje brand booka. Mislim da bi to dobro došlo svima, ali da se neće dogoditi tako skoro.
*My lucky ring, vector & brush
► OK, sada pred kraj imam zadatak za tebe. Trebaš mi dati tri imena hrvatskih umjetnika i(li) kreativaca čije bi intervjue volio vidjeti na VK, a da nisu braća Srbi i da nisu naši kolege iz agencija?
Nebojša Cvetković: Možda Boris Bućan, meni jedan od hrvatskih heroja dizajna. A od novijih, nedavno sam otkrio Teu Jurišić i Vendi Vernić, sviđa mi se kako rade, to nešto malo što sam vidio.
► I za kraj jedno pitanje izvan ove dizajnersko-kreativne zone; što trenutno slušaš na poslu, koji album ti je hit?
Nebojša Cvetković: Hmm, novi album Childish Gambina mi prvi pada na pamet, možda zbog Atlante.
*Career, Beck’s Secret Garden Exhibition, MUO, 91x61cm, vector & brush
*Valtida Piccola, Bruketa&Žinić OM / objavu ovog projekta na Vizkulturi pogledajte ovdje
*Turning point
* Beautiful, ilustracija za kalendar Some Other New Year, sitotisak / projekt smo na Vizkulturi predstavili ovdje
Zahvaljujemo Nebojši Cvetkoviću što nam je ustupio vizualne materijale.
Više o njegovim radovima pogledajte na:
https://www.instagram.com/articokas/
ncvetkovic.tumblr.com
behance.net/ncvetkovic
Razgovarala: Sanja Nikolić (sve tekstove ove autorice za Vizkulturu pogledajte na linku)
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
