Nakon prošlogodišnjeg izdanja s temom Prekinute veze, Muzički biennale Zagreb dobio je vizualni identitet za svoje nadolazeće, 34. izdanje. U 2027. godini jedna od najznačajnijih manifestacija suvremene kulture u Hrvatskoj okreće se otvorenosti, mašti i eksperimentu kroz novi koncept: IGRA! (PLAY!). Tema se razvija kroz tri međusobno povezana značenja: igra kao igranje priziva kreativnost, djetinjstvo i videoigre te odražava povezivanje s mladom publikom i rastućom gaming scenom; igra kao sport referira se na zajedništvo i kolektivnu energiju prisutnu u hrvatskom sportskom identitetu, ali i otvara prostor za izvedbe na neuobičajenim lokacijama poput sportskih dvorana i javnih prostora; dok igra kao muziciranje čini srž Biennala kao festivala suvremene glazbe, potičući interdisciplinarne suradnje i eksperimentalne formate.
Novi vizualni identitet odabran je putem javnog poziva. U prvom krugu odabrana su tri pozvana tima, Due-limone (Joanna Pellizer, Francesca Tebaldini), Studio Zoran Pungerčar i Disko kolektiv (Ela Meseldžić, Martina Petric), koji su potom radili prijedloge idejnih rješenja vizualnog identiteta 34. Muzičkog biennala Zagreb. Nakon što su predstavnici odabranih timova prezentirali idejna rješenja i obrazložili svoje koncepte, članovi Ocjenjivačkog suda – Ana Kunej, Dina Milovčić, Tomislav Oliver, Ivan Josip Skender, Sven Sorić, Franka Tretinjak i Davor Vincze – donijeli su odluku i kao najbolje idejno rješenje odabrali koncept pod nazivom Grafička kompozicija koji potpisuje Studio Zoran Pungerčar. Sva tri rješenja pozvanih autora predstavljamo u nastavku.
Naziv koncepta: Grafička kompozicija
Autori koncepta: Studio Zoran Pungerčar
Obrazloženje Ocjenjivačkog suda: Studio Zoran Pungerčar svojim je idejnim rješenjem zadovoljio sve formalne kriterije za ocjenjivanje te je po mišljenju ocjenjivačkog suda pokazao duboku konceptualnu promišljenost u pristupu dizajnu za 34. Muzički biennale Zagreb.
Razumijevanjem značenja i sadržaja festivala, dizajner svjesno ističe tipografski tretman naslova te razvija jasan i ludistički odnos prema hijerarhiji informacija, pretvarajući ih u promišljene dizajnerske odluke koje naglašavaju temu nadolazećeg izdanja MBZ-a, pritom vješto izbjegavajući samosvrhovitost pojedinih postupaka.
Korištenje modernističkog pisma Univers u monospaced inačici, kao i ekstenzivna i rigidna uporaba mreže u konstrukciji, pridonosi “brutalističkom” dojmu dizajna, što je Ocjenjivački sud prepoznao kao svjesno promišljen, ali neočekivan iskorak u odnosu na dizajn u širem kontekstu kulturnih događanja, ne samo u Hrvatskoj, već i na europskom planu. Takav dizajnerski stav izravno reflektira kako tradiciju MBZ-a, tako i stav njegovog trenutnog umjetničkog vodstva prema propitivanju normi i ukidanju očekivanih obrazaca.
Naziv koncepta: Poligon za igru
Autorice: Disko kolektiv (Martina Petric, Ela Meseldžić)
Obrazloženje Ocjenjivačkog suda: Disko kolektiv svoje rješenje konceptualno bazira na grafičkoj partituri kao metodi u kojoj se klasična notacija zamjenjuje grafičkim jezikom koji otvara područje slobodne interpretacije. Prevodeći takav postupak u vizualni identitet, predlažu korištenje digitalnog sučelja za kreativno kodiranje pomoću kojeg bi se odabirima parametara boje, oblika i utjecalo na generiranje različitih grafičkih elemenata koji time tvore apstraktnu ilustraciju u pozadini tipografske kompozicije.
Ocjenjivački sud pohvaljuje tehničku razrađenost prijedloga, znalačku i vještu uporabu suvremenih tipografija te ispravnu ambiciju da rješenje integrira različite medije i komunikacijske formate. Tema festivala vješto je integrirana u idejno rješenje, no kao njegov nedostatak Ocjenjivački sud smatra ograničenu uporabu ovakve tehnologije u stvarnim uvjetima produkcije, što dovodi u pitanje dosljednost čitanja koncepta prilikom izdvojene komunikacije pojedinih sadržaja.
Naziv koncepta: Shared Improvisation (Zajednička improvizacija)
Autorice: DUE-LIMONE (Joanna Pellizer, Francesca Tebaldini)
Obrazloženje Ocjenjivačkog suda: Due-limone svoje rješenje konceptualno bazira na nadrealističkom postupku/igri exquisite corpse koja podrazumijeva kolektivnu improvizaciju pri stvaranju nekog djela. Koncept je implementiran na način da se komunikacijski formati dijele na trećine koje zauzimaju fotografija, ploha boje i geometrijski uzorak. Promjene unutar ove tripartitne podjele omogućavaju nastanak gotovo beskonačne serije vizuala koji pritom komuniciraju temu igre. Rješenje je potkrepljeno kreativnim kodom, koji reagirajući na zvuk mijenja grafičke elemente unutar vizuala.
Iako je svjesno i strateški promišljan kao beskonačan sustav koji je povezan isključivo tipografskim pismom, trodiobom formata i širokom paletom boja, Ocjenjivački sud smatra da ovakav ekstenzivan pristup ne omogućuje prepoznatljivost festivala kada se pojedini dizajnirani format promatra izvan cjeline u kojoj je nastao te kao takav ne pridonosi snažnoj vizualnoj prisutnosti festivala u javnom prostoru.
