Kada su 2004. godine Olga Majcen Linn i Sunčica Ostoić pokrenule Device_art festival u organizaciji KONTEJNER-a, umjetničke prakse koje su istraživale mogućnosti tehnologije zauzimale su rubnu poziciju unutar hrvatske institucionalne umjetničke scene. Eksperimentiranje sa strojevima, elektronikom, robotikom i različitim tehnološkim sustavima već je bilo prisutno u radu pojedinih umjetnika, no izostajao je širi programski i izložbeni okvir koji bi omogućio njihovo povezivanje, kontinuiranu prezentaciju i veću vidljivost. Iz takvih je okolnosti proizašla ideja festivala posvećenog umjetničkom istraživanju tehnologije, zamišljenog kao mjesto susreta različitih disciplina, znanja i eksperimentalnih pristupa. Njegove su osnivačice pritom nastojale okupiti postojeće umjetničke prakse i potaknuti razvoj novih, otvarajući prostor za suradnju umjetnika, izumitelja i stručnjaka iz područja znanosti i tehnologije. U središtu njihova interesa nalazile su se mogućnosti kreativnog prisvajanja, preoblikovanja i prenamjene tehnoloških naprava, kao i umjetnički potencijal koji proizlazi iz odmaka od njihove uobičajene funkcije.
Takvo programsko usmjerenje moguće je sagledati i u širem povijesnoumjetničkom kontekstu, kroz kontinuitet eksperimentalnih pristupa tehnologiji koji se proteže od povijesnih avangardi i kinetičke umjetnosti do poslijeratnih istraživanja odnosa umjetnosti, znanosti i tehnike. U zagrebačkom kontekstu posebno valja istaknuti Nove tendencije, koje su tijekom 1960-ih i početkom 1970-ih godina otvorile prostor međunarodnoj razmjeni i interdisciplinarnom promišljanju umjetničkog stvaralaštva. U odnosu na tu tradiciju moguće je razmotriti i pojavu Device_arta, čije je programsko usmjerenje početkom 21. stoljeća otvorilo nova pitanja o mogućnostima umjetničkog istraživanja tehnologije. Tijekom više od dva desetljeća djelovanja festivala znatno su se promijenile tehnološke okolnosti u kojima se razvijaju suvremene umjetničke prakse. Razvoj digitalnih tehnologija, njihova sve veća dostupnost i integracija u svakodnevni život postupno su mijenjali i pitanja koja umjetnici postavljaju u susretu s tehnološkim sustavima. U nastavku teksta, friško nakon završetka 8. Device_art festivala, koji je tijekom listopada u zagrebačkom MSU-predstavio radove 27 umjetnika i kolektiva (o čemu smo pisali ovdje), donosimo osvrt na višegodišnju povijest održavanja, uz citate Olge Majcen Linn i Tereze Teklić iz KONTEJNER-a, koje su zajedno s Yunchul Kim i Jungyeon Park (Vestige) bile kustosice ovog recentnog izdanja.
Olga Majcen Linn: Kada smo pokrenule festival, tehnologija je još uvijek u velikoj mjeri bila nešto što smo mogli promatrati kao zaseban predmet, instrument ili stroj. Danas je ona gotovo nevidljiva infrastruktura naše svakodnevice. Nosimo je na tijelu, povjeravamo joj odluke, komuniciramo kroz nju, a sve češće i mislimo uz njezinu pomoć. Od fascinacije interaktivnim napravama došli smo do umjetne inteligencije, algoritamskog upravljanja i složenijih odnosa između ljudskih i neljudskih sustava.
Od svojih početaka Device_art se razvijao na komparativnom modelu predstavljanja hrvatske i međunarodne umjetničke scene, pri čemu su se izložbe održavale u Hrvatskoj i zemljama partnerskih organizacija. Tijekom godina festival je tako ostvario suradnje s umjetničkim scenama Kalifornije, Kanade, Češke, Njemačke i Japana. Posebno je zanimljivo da je iste, 2004. godine, u Japanu neovisno pokrenut projekt istovjetnog naziva, Device Art. Ta je neobična podudarnost naposljetku rezultirala suradnjom dviju inicijativa i njihovim zajedničkim predstavljanjem u Ars Electronica Centru u Linzu. Međunarodno profiliranje Device_arta pratilo je i postupno širenje njegova kustoskog i teorijskog okvira.
Tereza Teklić: Od početnog regionalnog okvira festival se s vremenom profilirao u međunarodnu platformu za razmjenu ne samo različitih umjetničkih tendencija nego i kustoskih i teorijskih pristupa. Usporedno s njegovim širenjem i razvojem postupno su se mijenjali i tematski interesi. Tehnologiju više nismo promatrali isključivo kroz same uređaje i njihove umjetničke potencijale, već smo je počeli sagledavati u širem kontekstu njezina utjecaja na društvo, okoliš i kulturu. U prvi plan dolazile su teme poput odnosa između ljudi i strojeva, posljedica tehnološkog razvoja za prirodni svijet, digitalnog nadzora, algoritamskih sustava odlučivanja, kao i pitanja pristupačnosti tehnologije i njezine društvene kontrole. Pritom smo sve snažnije osvještavali da tehnologija nije tek neutralno sredstvo kojim se koristimo u skladu s vlastitim potrebama, već čimbenik koji aktivno sudjeluje u oblikovanju naših navika, komunikacije, društvenih odnosa i načina na koji percipiramo i tumačimo svijet oko sebe.
Dugogodišnje djelovanje Device_arta postupno je pridonijelo stvaranju povoljnijih uvjeta za razvoj umjetničkih praksi koje istražuju odnose umjetnosti, znanosti i tehnologije u Hrvatskoj. Njegov značaj pritom valja razmotriti i kroz produkcijsku podršku te kontinuitet suradnji s umjetnicima, osobito imajući u vidu specifične zahtjeve eksperimentalnih i interdisciplinarnih projekata. Stvaranje takvih uvjeta tijekom godina postalo je važnim dijelom djelovanja KONTEJNER-a.
Olga Majcen Linn: Mislim da je najvažniji doprinos Device_arta to što nije ostao samo izložbeni festival, nego je postupno postao platforma za umjetničku produkciju, istraživanje i međunarodnu suradnju. Od početka smo festival zamišljali komparativno. Nismo željeli hrvatsku scenu promatrati izolirano, nego je dovoditi u izravan dijalog s drugim umjetničkim sredinama.
Posebno bih istaknula produkcijsku dimenziju festivala. Tehnološki složeni radovi zahtijevaju mnogo više od izložbenog prostora. Potrebni su stručnjaci, tehnička oprema, vrijeme za istraživanje, testiranje, često i za neuspjeh. U tom smislu kustoski posao ne završava odabirom umjetnika. On uključuje stvaranje uvjeta u kojima rad uopće može nastati. Mislim da je to jedna od važnih promjena koje smo nastojali potaknuti: razumijevanje da suvremena umjetnička produkcija nije samo pitanje autorstva i izlaganja, nego i infrastrukture, znanja, suradnje i dugoročnih odnosa.
Jedan od konkretnih iskoraka u razvoju produkcijske infrastrukture predstavljalo je osnivanje platforme UradiSam_ARTLAB 2006. godine, kojom je KONTEJNER proširio mogućnosti podrške domaćim umjetnicima u realizaciji interdisciplinarnih i tehnološki zahtjevnih projekata. Kroz takve inicijative postupno su se razvijale mreže stručne suradnje i pristup specijaliziranim produkcijskim resursima, no pitanje njihove dugoročne održivosti ostaje povezano sa širim uvjetima financiranja kulture.
Tereza Teklić: Razvoj uvjeta za produkciju umjetničkih radova utemeljenih na tehnologiji u Hrvatskoj odvijao se postupno i još uvijek nije dovršen. Tijekom godina povećali su se vidljivost i razumijevanje novomedijske umjetnosti, njezinih specifičnosti i kompleksnosti, a proširio se i krug institucija, organizacija i pojedinaca koji se bave njezinom produkcijom i predstavljanjem. Unatoč tim pomacima, razvoj ovog područja i dalje se uvelike oslanja na pojedinačne inicijative, kratkoročne projektne modele financiranja i povremene suradnje, umjesto na kontinuirane i dugoročno strukturirane oblike institucionalne podrške. Smatram da je potrebno razvijati dugoročnije modele koji neće obuhvaćati samo produkciju i predstavljanje gotovih radova, nego i faze istraživanja, eksperimentiranja, razvoja te dugoročne održivosti umjetničkih projekata. KONTEJNER je svojim kontinuiranim djelovanjem nastojao pridonijeti upravo takvom razvoju, no riječ je o procesu koji nadilazi mogućnosti pojedinačne organizacije i zahtijeva širu institucionalnu i kulturnu podršku.
Unatoč ograničenjima produkcijskog i financijskog sustava, dugogodišnje djelovanje Device_arta omogućilo je razvoj suradnji s umjetnicima čije su se prakse oblikovale usporedno s promjenama tehnoloških mogućnosti i umjetničkih interesa. Takav kontinuitet posebno je važan u kontekstu eksperimentalne umjetnosti, u kojoj razvoj pojedinog rada često zahtijeva dugotrajno istraživanje i postupno usvajanje novih znanja i postupaka.
Olga Majcen Linn: Najvećim postignućem smatram upravo kontinuitet, ne samo festivala, nego i dugogodišnjih suradnji s važnim umjetnicima naše scene, poput Ivana Marušića Klifa ili Silvija Vujičića koji su s nama od prvog festivala, ali i otvorenost novim suradnjama i idejama. Kroz kontinuirane suradnje mogli smo pratiti, ali i aktivno podržavati, razvoj njihovih praksi, pri čemu je vidljiv rast kompleksnosti, produkcijske zahtjevnosti i umjetničkih ambicija radova. Jednako važnom smatram mogućnost predstavljanja hrvatskih umjetnika u međunarodnom kontekstu, što je prilika koja našoj suvremenoj umjetničkoj sceni još uvijek kronično nedostaje. Ponosna sam i na publiku koju smo tijekom godina izgradili, publiku koja na Device_art dolazi očekujući nešto neobično, neočekivano, možda i teško razumljivo na prvi pogled, ali dovoljno intrigantno da potakne znatiželju i otvori nova pitanja.
Uz razvoj umjetničke produkcije i međunarodnih suradnji, važan segment djelovanja Device_arta čini i postupno oblikovanje publike zainteresirane za eksperimentalne i novomedijske umjetničke prakse. U tom procesu značajnu ulogu imaju popratni diskurzivni i edukativni programi KONTEJNER-a, koji omogućuju neposredniji susret s umjetničkim postupcima i konceptima te potiču kritičko promišljanje tehnologije i njezina utjecaja na svakodnevni život.
Tereza Teklić: Tijekom godina kontinuirano smo nastojali graditi i širiti publiku, ne samo kroz festivalska izdanja, nego i kroz naše cjelokupne programske aktivnosti. Naše izložbe redovito prate razgovori s umjetnicima i predavanja, koji publici omogućuju da se neposredno upozna s umjetničkim konceptima, postupcima i mehanizmima koji stoje iza pojedinih radova. Jednako nam je važno tim programima otvoriti prostor za dijalog o tehnologiji kao području koje nije zadano i nepromjenjivo, već ga možemo kritički promišljati i zamišljati na drugačije načine. Nedavno smo pokrenuli i interdisciplinarni edukativni program Mapiranje prostora namijenjen učenicima srednjih škola, s ciljem približavanja suvremene novomedijske i eksperimentalne umjetnosti mlađoj publici. Program objedinjuje stručna vodstva kroz izložbe i praktične radionice tijekom kojih učenici, koristeći različite digitalne alate i tehnologije, samostalno istražuju i mapiraju pojedine aspekte prostora i okoliša. Odaziv škola tijekom prve godine provedbe programa nadmašio je naša očekivanja, što pokazuje da i unutar obrazovnog sustava postoji interes za drugačije pristupe razumijevanju umjetnosti, kao i za poticanje kreativnog i interdisciplinarnog načina razmišljanja – kompetencija koje postaju sve važnije u današnjem svijetu.
Pitanja koja su obilježila dosadašnji razvoj Device_arta pronalaze svoje uporište i u aktualnom festivalskom izdanju, naslovljenom Transfer + Resistor, koje je u središte postavilo poetski potencijal tehnologije. Polazeći od materijalnih svojstava tehnoloških naprava, njihovih ograničenja, otpora i nesavršenosti, izložba istražuje mogućnosti uspostavljanja novih odnosa između čovjeka i stroja te otvara prostor za drukčija iskustva tehnološkog svijeta. Takvo usmjerenje nadovezuje se na izvorni interes festivala za kreativno preoblikovanje i prenamjenu tehnoloških uređaja, istodobno otvarajući pitanja njihove uloge u suvremenom društvu. Kako ističe Olga Majcen Linn, tehnološka inovacija ima prilično kratak rok trajanja, a umjetnička ideja, srećom, nešto duži.
Pitanje budućeg razvoja Device_arta posebno je zanimljivo u trenutku kada tehnološke promjene sve snažnije zadiru u društvene odnose, svakodnevne navike i načine umjetničkog stvaranja. Tereza Teklić: Među važnim tematskim fokusima budućih izdanja festivala bit će sve složeniji odnos čovjeka i tehnologije, osobito u kontekstu sveprisutnosti i daljnjeg razvoja umjetne inteligencije, zatim pitanja tehnološke ovisnosti i njezina utjecaja na različite aspekte međuljudskih odnosa, kao i ekološke posljedice ubrzanog tehnološkog razvoja. Zanimaju nas i umjetničke prakse koje istražuju odnose između živih sustava, strojeva i okoliša. Upravo će ta pitanja biti u fokusu sljedećeg izdanja festivala, kroz koje planiramo predstaviti i istražiti australsku umjetničku scenu u suradnji s umjetnikom Guyjem Ben-Aryjem kao ko-kustosom festivala.
Sagledan u perspektivi više od dvadeset godina djelovanja, Device_art otvara i šire pitanje položaja eksperimentalnih umjetničkih praksi unutar hrvatskog kulturnog sustava. Njegova povijest svjedoči o važnosti međunarodne razmjene, produkcijske podrške i dugoročnih suradnji u razvoju područja čije se umjetničke i tehnološke pretpostavke neprestano mijenjaju. Istodobno, iskustvo KONTEJNER-a pokazuje koliko održivost takvih programa ovisi o predanom radu nezavisnih organizacija i njihovoj sposobnosti da stvaraju uvjete za umjetničko istraživanje.
Olga Majcen Linn: Na simboličkoj razini posebno mi je važno što Device_art pokazuje da hrvatska scena nije tek periferija koja prati međunarodne trendove. Zagreb ima vlastitu povijest umjetničkog eksperimentiranja s tehnologijom, a naši umjetnici aktivno sudjeluju u oblikovanju suvremenih medijskih praksi. Možda je naš doprinos upravo u tome što smo pokušali stvoriti kontinuitet ondje gdje su se takve prakse često pojavljivale kao izolirani događaji. A kontinuitet je, osobito u nezavisnoj kulturi, ponekad eksperimentalniji pothvat od same umjetnosti.
Više od dva desetljeća djelovanja Device_arta pokazuje koliko pojedine nezavisne organizacije mogu pridonijeti razvoju umjetničkog područja kroz produkcijsku podršku, međunarodnu razmjenu i povezivanje različitih znanja i disciplina. Međutim, dugovječnost festivala istodobno razotkriva i slabosti kulturnog sustava u kojem se uvjeti za eksperimentalno umjetničko istraživanje i dalje uvelike oslanjaju na projektno financiranje, osobni angažman i inicijativu relativno malog broja aktera. Posebno je problematično što se od organizacija koje djeluju u takvim okolnostima očekuje razvoj složenih produkcijskih programa, dok mogućnosti njihova dugoročnog planiranja ostaju neizvjesne. Takav odnos otvara pitanje odgovornosti kulturnih institucija i politika za osiguravanje infrastrukture koja bi umjetnicima omogućila vrijeme, resurse i slobodu istraživanja, uključujući procese čiji se rezultati ne mogu unaprijed predvidjeti. Dugogodišnje djelovanje Device_arta tako svjedoči i o dosezima nezavisne kulturne scene i o strukturnim ograničenjima koja njezin razvoj i dalje uvjetuju.
Autorica: Tena Starčević / tekstove i podcast razgovore ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
Hvala KONTEJNER-u na ustupanju arhivskih materijala foto dokumentacije festivalskih izdanja.
Više o programu ovogodišnjeg festivala potražite na linku.
