Nakon uspješnih izdanja samostalne izložbe umjetnika Marka Markovića naslovljene Izvrnute piramide u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Art radionici Lazareti u Dubrovniku, Dnevnom boravku Rojca u Puli, Vienna Parallel u Beču i SC Galeriji u Zagrebu, izložba napokon gostuje i u Splitu. U organizaciji HULU Splita Izvrnute piramide će se splitskoj publici predstaviti u Dioklecijanovim podrumima. Otvorenje izložbe je u subotu 16.srpnja 2016. u 21:00h.
Izložba se može besplatno pogledati od ponedjeljka 16. srpnja do 30.srpnja 2016. ( radno vrijeme Dioklecijanovih podruma: ponedjeljak- subota 8.30-22:00h).
Veliki Vizkulturin intervju s Markom Markovićem, koji je prije nekoliko mjeseci vodio Srđan Sandić, koji sažima njegov opus, kao i ovu izložbu, pročitajte NA LINKU.
Izložba Izvrnute piramide dio je opusa Marka Markovića nastalog u posljednjih intenzivnih pet godina u kojima je mijenjao mjesto boravišta, ispitivao umjetničke medije, ali ostao vjeran radovima koji ne prestaju preispitivati zadane društvene norme i nametnutosti. Kao konceptualna osnova okupljenih radova, izvrnuta piramida poziva na pretresanje piramidalne društvene strukture, najavljivane u radničkim, lijevim i anarhičnim usmjerenjima, ili pak strujama zagovaranja direktne demokracije. Zadirući u specifične geografske koordinate, izložba smjera presijecanju lokalnih i globalnih simptoma, povezivanju pokraćenog društvenog živca, s ove i one strane velike vode. Socijalna nepravda, krivine radnog sustava, istiskivanje javnog dobra, sveprisutnost privatnog kapitala, te istodobno modaliteti otpora, i umjetničkog i građanskog, pojedina su uporišta Izvrnute piramide. Iskazana su iz prvog lica, s osloncem u tijelu i neverbalnoj ekspresiji. Izbjegavanje verbalnog izraza, kao jedno od općih mjesta performerske prakse, podvlači nepovjerenje u službene i upravne forme jezika, njegovu nerijetko ušutkavajuću i manipulativnu funkciju. Upravo u vremenu izvanrednog stanja, kada su socijalna jamstva i društvene funkcije institucija u opadanju, a pod alibijem opće sigurnosti tehnike mekog nadzora uvukle se u svakodnevicu – akcionoj, javnoj formi pridodana je i egzistencijalna, osobnija. Podastire se u vidu dokumentarnih fragmenata i crteža, nerijetko i njihova presjeka, biografski vezanih uz preseljenje u New York (2011.), način preživljavanja i hrvanja s pravnim okvirom imigracije, time prelazeći na širu razinu – tretman migranata, pa onda i na jednoličnost i rigidnost principa moći – sučelice tobožnjoj prisutnosti slobode izbora. U vidu neravnopravne bitke pojedinca i sustava, auto-biografske bilješke pozivaju na ponovno promišljanje vrijednosnih težišta unutar slike prosperiteta, sretne ili depresivne svakodnevice na razmeđu nekadašnjeg Zapada i Istoka, i iza reprezentativnih kulturnih premisa zemlje dolaska i polaska. ( Kustosi: Ksenija Orelj i Slaven Tolj )
Vizuali: arhiva Vizkulture.
