Savamala, povijesno mjesto predratnog Beograda, nastala u 19. stoljeću po europskom uzoru, duž rijeke i izvan zidina Kalemegdana. Mjesto gdje je Beograd dočekivao i još uvijek dočekuje svoje goste koji pristaju barkama nadomak ušća Save u Dunav. Mjesto gdje su razne povijesne ličnosti ugovarale ili polazile u svoje nacional-pohode (Gavrilo Princip, Karađorđe). Mjesto podzemnih laguma, prve srpske burze (Beogradska zadruga – Geozavod), glavne beogradske željezničke stanice, najstarijih hotela (Hotel Bristol), bombondžija (ratluk Bosiljčić) i ponekog primjera otomanske arhitekture (Manakova kuća).
Kao bitna lokacija, nadomak centra grada, tik uz rijeku Savu, Savama(ha)la na par desetljeća mijenja svoju gradsku funkciju. Tako od pulsirajućeg užurbanog građanstva u periodu socijalizma postaje tranzitno mjesto teških kamiona. Tijekom devedesetih se kroz dim smoga naziru oronule zgrade, groblje starih čamaca, prazna skladišta, prijateljice noći nadomak Ekonomskog fakulteta. U posljednjem desetljeću pak u Savamalu se ponovo slivaju rijeke ljudi koji posjećuju mnogobrojne novonastale centre alternativne kulture (galerija G12HUB, galerija Magacin, Španska kuća, Mikser House, Nova Iskra itd.), klubove i kavane.
Neki će pričati o duhovima Savamale, noćnom oživljavanju, gentrifikaciji… Činjenica je pak da se u oronulim ljušturama savamalskih zdanja odvija kulturni i socijalni život Beograda koji, u nedostatku institucionalne ponude, svojim kvalitetnim programom taj lokalitet i grad smješta na europsku i svjetsku kulturnu mapu.
Najnoviji, spekulativni i krajnje netransparentni projekt (Beograd na vodi) vidi Savamalu kao kopiju dragulja Bliskog istoka. Potpuno novi, luksuzni identitet, usmjeren ka bogatoj klijenteli, podrazumijeva izgradnju novih i rušenje postojećih objekata, bez striktnog obavezivanja na očuvanje i rekonstrukciju onih dijelova koji čine njen sadašnji identitet.
Ljudmila Stratimirović, diplomirani scenograf, jedna je od dvoje osnivača Kulturnog centra Grad (KC Grad), prvog nezavisnog kulturnog centra koji se 2009. godine osniva u zgradi iz 1884. godine – magazinu Stare carinarnice (današnje Španske kuće). KC Grad se osniva na inicijativu Kulturnog fronta Beograd (čiji je Ljudmila umjetnički direktor) i Felix Meritis fondacije iz Amsterdama.
Danas, kao mjesto koje se, pored inovacije, sada već može pohvaliti i tradicijom, KC Grad pruža raznovrstan i različit program koji pored dizajn shopa, kulinarskih večeri i bogatog muzičkog programa, uključuje umjetničke i dizajnerske izložbe, rezidencije, sajmove, zatim književne večeri, filmske projekcije, debate i radionice.
Upravo u godinama kada je službena muzejska produkcija i dalje pod sordinom, KC Grad radi na razvijanju kulturne politike: projektima i dijalogom između domaće i internacionalne sredine, suvremenog i zanata, dajući često prostor i neafirmiranim kreativcima iz regije.
Ljudmila Stratimirović beogradskoj publici se prvi put predstavlja kao osnivač kazališne trupe Pozorište Šešira s kojim sudjeluje na festivalima u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i Austriji. Već devedesetih godina dobija priznanja: ULUPUDS-a (1994. godine, godišnja nagrada) i Londonskog festivala 100% Rubber, za dizajn kape za kupanje (počasna diploma 1999. godine). Kao umjetnički direktor, organizira i vodi brojne festivale i izložbe koje se bave dizajnom, u Srbiji i inozemstvu. Od 2006. godine započinje karijeru dizajnera nakita. Svoje kreacije tijekom godina izlaže u Srbiji, Italiji, Nizozemskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji.
*Ljudmila Stratimirović
Razgovarali smo s Ljudmilom Stratimirović, aktivnom sudionicom regionalne kreativne i kulturne scene. Pitali smo je o pozicioniranju i artikulaciji ovog važnog beogradskog kulturnog centra, o njenom iskustvu dizajnera nakita, zanimljivim projektima nove sezone i osobnim aspiracijama.
► Kulturni Centar Grad jedno je od prvih mjesta koje je u lokalima savamalskih praznih magazina kulturnim sadržajem zamijenilo industrijski. Šta vas je tada, na početku, nagnalo da pokrenete ovakav projekt? Je li to bio osobni eksperiment (budući da ste i sami Savamalka) ili izazov da se promijeni društvo (svijet)?
Ljudmila Stratimirović: Kulturni centar Grad je prvi nezavisni kulturni centar kod nas, ali i u regiji, a smješten je u zgradi koja je bila zapušten magazin koji nitko nije u stvari koristio. Tragajući za nekim prostorom, u kojem bismo mogli početi raditi naše programe, otkrili smo ovu zgradu . Nije nam kvart bio prioritet, tražili smo po raznim dijelovima grada. Ali ništa nismo mogli saznati, sve informacije su bile prilično nedostupne… osim kad smo vidjeli zgradu u Ulici Brace Krsmanovića 4 i obratili se općini Savski Venac sa svojom idejom. KC Grad je svakako prvo mjesto koje je otvoreno u Savamali s idejom da bude kulturni centar. To je bilo u travnju 2009. godine. Ja sam radila još tijekom devedesetih na svojim umjetničkim projektima u kojima sam okupljala puno drugih umjetnika, a onda smo 2000. Dejan Ubović i ja osnovali Kulturni Front, koji i danas postoji (dakle 15 godina), i vodi Kulturni centar Grad kao i mnoge druge programe koji se uglavnom realiziraju u našem centru, ali i van njega. Do otvaranja našeg centra radili smo po skoro svim poznatim i nepoznatim mjestima i institucijama… a onda smo osjetili da je trenutak da pokušamo nešto novo i da sve veći broj projekata, koje smo radili, smjestimo pod jedan krov. To je svakako bio osobni eksperimet i želja da radimo ono što volimo bez obzira na sustav koji je vladao u državnim institucijama, da budemo nezavisni i da radimo stvari kako najbolje možemo i kako mislimo da ih treba raditi…
*KC Grad
► U stalnoj ulozi umjetničkog direktora još od 2000. godine, zajedno s Dejanom Ubovićem (danas direktorom KC Grad), bavite se promocijom nove scene, poticanjem internacionalne i regionalne suradnje, kao i pravima socijalno marginaliziranih pojedinaca i grupa kroz rad institucije Kulturni Front, radija Cross radio i sl. Javnost, međutim, pamti vaše kreativne korake i iz nešto drugačijeg svijeta – kreacije kapa, broševa i sl. Koja je iskra preusmjerila vašu pažnju iz sfere intimnog stvaralaštva na globalni aktivizam i ulogu umjetničkog direktora?
Ljudmila Stratimirović: Mislim da sve što radim i kako radim ima jedan prirodan tok. Mene zanima mnogo toga i ne mogu se vezati samo za jednu temu. Ja sam uvijek voljela surađivati s drugim umjetnicima, pratiti što se događa… Uvijek sam nalazila inspiraciju na dobrim koncertima, u knjigama, stripovima. Uvijek sam voljela spajati različite umjetničke izraze. Istaknuti rad drugih umjetnika.
Naravno da mi fali moj osobni rad… i svakako se planiram posvetiti i nekim svojim osobnim projektima… ali ovo, što radim kao umjetnički direktor Kulturnog Fronta, KC Grada, a od nedavno i Gradstor Design Huba, baš me ispunjava i u tome vidim i mogućnost za osobnu kreativnost. Totalno sam ispunjena profesionalno. Naravno, uvijek bih voljela još napredovati…
Moram priznati da obožavam svoj posao i da mi je toliko zanimljivo raditi na organiziranju, promociji, plasiranju radova naših umjetnika, na osmišljavanju novih projekata, povezivanju sa stranim institucijama i umjetnicima.
►Kao dizajnerica nakita izlagali ste u brojnim europskim državama. Kako izgleda taj Ljudmilin svijet?
Ljudmila Stratimirović: Ja volim jednostavne stvari i strašno puno razmišljam prije nego što nešto počnem realizirati. Uvijek sam radila u undergound okruženju… bar je tako bilo tijekom devedesetih…. Najkreativnija sam kada treba ni od čega napraviti nešto ☺ . Tako je i sa svim ostalim stvarima, ne samo s nakitom… Počinjem iz početka, sve sama radim ili učim od drugih koji znaju. Svoje ideje prilagodim realnim mogućnostima.
►Zahvaljujući vašem osobnom interesu za dizajn nakita, KC Grad između ostalog u svom programu sadrži festivale modnih dodataka pod nazivom Moda za poneti. Nova sezona je također ugostila program Exploring inspirations – predavanja i radionice nizozemskih kreativaca koji se iz različitih kuteva bave dizajnom nakita. Koji su vaši osobni uzori? Što za vas predstavlja inspiraciju?
Ljudmila Stratimirović:Ja sam diplomirala na Primjenjenoj akademiji pa vjerojatno odatle i potječe moje zanimanje za primjenjenu umjetnost. Plus što sam od malena bila okružena kreativnošću u obitelji. Djed nam je stalno pravio zanimljive igračke od daščica, oraha, crtao i pisao pisma s divnim ilustracijama. On je vodio i tvornicu espadrila prije rata, a poslije nam je svima pravio svakog ljeta po novi par espadrila. Sestra i ja smo to naučile od njega i godinama smo tijekom studiranja koristile njegove kalupe i materijal i pravile sebi i prijateljima espadrile. Naši roditelji su također veoma kreativni i nekako smo naučili sve prvo sami probati napraviti.
Volim kada stvari imaju i uporabnu vrijednost. Volim i kad se umjetnički izrazi miješaju i kad se kombiniraju naizgled nespojive stvari. Volim kad su umjetnici hrabri, originalni, iskreni. To se uvijek prepozna.
Inspiraciju pronalazim u svemu, a najviše u glazbi, na koncertima ili tijekom putovanja… Kada putujem i dugo sjedim i kroz prozor gledam krajolik, tada sam najopuštenija i uvijek razmišljam o novim projektima ili razrađujem stare.
*Moda za kuću
►Postoje li novi planovi vezani za vašu radionicu izrade nakita ili vam uloga kreativnog direktora to ne dopušta?
Ljudmila Stratimirović: Uvijek postoje planovi, ali pitanje je kada ću ih realizirati… Nadam se uskoro ☺.
► Ovogodišnja izložbena sezona KC Grad započeta je zanimljivim ciklusom „Velikani grafičkog dizajna“ koji je predstavio izložbu plakata Slobodana i Savete Mašića. Sasvim je razumljiva potreba da se tako velika imena iz domaće povijesti dizajna konačno kontekstualiziraju te da im se osigura prostor u svijesti prije svega mlađe publike. Kako ste pak vi došli na tu ideju? A kako do Mašićevog imena?
Ljudmila Stratimirović: Jako sam sretna što smo započeli taj ciklus i što smo uspjeli organizirati izložbu plakata Savete i Slobodana Mašića. Njihov rad je urezan u moje sjećanje još od malena. Njihovi radovi su obilježili djetinjstvo i mladost mnogih. Danas je teško da ti se neki grafički identitet toliko ureže u pamćenje… a njihova rješenja su vječno dobra i prepoznatljiva.
Imala sam sreću osobno upoznati Mašiće preko mojih roditelja. Otac mi je predložio da bi bilo zanimljivo pokušati organizirati njihovu izložbu. Meni je ideja bila odlična, ali tako nekako nerealna. Moram priznati da sam imala veliku tremu kad sam išla na prvi sastanak s njima. Ali oni su tako predivni, skromni i tako nekako mladi duhom i odmah su pristali. Ja sam im pokušavala objasniti što je KC Grad i gdje je i da nije službena državna ili gradska institucija već naš osobni projekt… Očekivala sam da će možda odustati, što bi mi bilo naravno razumljivo. Međutim, oni su sve znali, čak su ranije i bili u KC Gradu…
Gospodin Mašić je osmislio postav izložbe za koji mislim da je najbolji koji je bilo koji muzej ili galerija u Srbiji imao. To rješenje je tako jednostavno i moderno i nepretenciozno, a toliko ističe ideju i poruku svakog plakata. Uživala sam radeći na ovom projektu i s Mašićima i s Borutom Vildom koga sam pozvala da bude kustos. Toliko je sve lako i bez problema išlo, a s jako jako skromnim budžetom… Ali to je baš zbog toga što su svo troje tako divni, pozitivni ljudi a veliki u svojim djelima.
*Velikani grafickog dizajna – Saveta i Slobodan Mašić
► U suradnji s Borutom Vildom osmislili ste „Velikane“ kao epizodni projekt koji će publici tijekom par narednih godina prikazati ciklus izložbi. Kako je projekt zapravo koncipiran?
Ljudmila Stratimirović: Zamislili smo praviti godišnje izložbe kojima bismo istaknuli umjetnike koje cijenimo i koji su zaista značajni za našu umjetničku i dizajnersku scenu. Pored izložbe bismo voljeli kroz niz video intervjua i prikupljene materijale imati bazu podataka koja bi bila dostupna budućim generacijama. Također je plan tiskati malu ediciju knjiga koje će predstaviti rad svih tih velikih umjetnika.
►S današnje pozicije KC Grad stoji kao model koji je pokrenuo i druge slične projekte, a prije svega oživljavanje savamalskog prostora. Kako vidite danas KC Grad u odnosu na beogradsko društvo i kulturnu scenu, nakon nekoliko bogatih sezona?
Ljudmila Stratimirović: Meni je teško realno odgovoriti na to pitanje jer ja sam stalno u KC Gradu i uključena u programe KC Grada…. Voljela bih se nekako izmjestiti i pokušati sa strane sagledati kakvi smo to i koje je zaista naše mjesto.
Jako mi je drago da smo ohrabrili i druge da pokrenu svoje umjetničke prostore i započnu svoje projekte ne čekajući da im netko drugi to omogući.
Mnogi nas uspoređuju sa SKC-om osamdesetih što mi je jako drago jer je to bilo zaista bitno mjesto u SFRJ. Znam i da za nas znaju u regiji ali i šire. Imamo puno poziva za suradnju sa stranim organizacijama i institucijama…
Za jednu nezavisnu kulturnu instituciju bez stalnog budžeta, koja se nalazi u Srbiji, mislim da mogu reći da smo vrlo uspješni u smislu da smo opstali toliko godina, da nam se broj publike stalno povećava, da su nam programi posjećeniji, možemo ulagati u kvalitetnije programe, u opremu i da smo samoodrživi što je jako bitno. Žao mi je jedino što je sustav takav da nezavisne inicijative svake godine kreću od nule – nemoguće je dalje napredovati ma koliko se trudili. Model po kome KC Grad funkcionira je jedinstven i drago nam je da smo ga uspostavili kao takvog. Svaka sredina ima svoja pravila i što se tiče administracije, financiranja, umjetničke scene, interesa publike… Vjerojatno su to neke nijanse koje odrede model koji može funkcionirati u nekoj sredini.
Mi i dalje imamo puno entuzijazma i vjerojatno se, baš zato sto je projekt naš, iskreno trudimo, a divno je kada je to, što mi volimo i radimo, prepoznato od strane velikog broja posjetitelja.
*Gradska knjižnica
*Konferencija NOOR Nikon Kamerades / Gradstor Design Hub Opening
►Što je novo i ključno on donio vama, a što Beogradu?
Ljudmila Stratimirović:Za nas je to konkretan nastavak naših dotadašnjih projekata i interesa. Otvaranjem KC Grada dobili smo mjesto gdje možemo raditi ono što volimo, dovoditi umjetnike koje cijenimo. Beogradu je KC Grad 2009. donio prvu nezavisnu instituciju, mjesto gdje svatko može doći i ponuditi svoje ideje, projekte. Također je to bilo mjesto koje je od početka objedinilo puno raznih aktivnosti. Naši su interesi široki: od glazbe, preko primjenjene i vizualne umjetnosti do edukativnih projekata i projekata razmjene umjetnika, kulinarskih programa… Naši se kriteriji i pravila razlikuju od službenih institucija i mi se možemo tako ponašati jer smo nezavisni.
► Danas Savamala više nije samo mjesto skladišta i tranzitne obilaznice. Ona se može pohvaliti galerijama i institucijama kulture i mnogobrojnim klubovima i barovima. KC Grad je od samog početka bio jedinstven po spoju glazbenog, izložbenog i edukativnog programa. U okviru mnogih programa njegovala se kultura dijaloga. Kako pak vidite trenutni nedostatak otvorenosti za dijalog od strane gradske vlasti uz nametanje novog identiteta kroz projekt Beograd na vodi, a koji neminovno prijeti da i fizički ugrozi vaš višegodišnji trud, odnosno postojanje vaše institucije na toj lokaciji?
Ljudmila Stratimirović:U kraju ipak nema toliko kulturnog sadržaja koliko se to priča. Najviše ima noćnih klubova, a to nema puno veze s kulturom i umjetnošću. Bilo bi lijepo da ima više dnevnih sadržaja i to različitih. Ali kod nas je uvijek tako: ako nekome krene s mjenjačnicom, otvorit će se još tisuću istih, ako krene s prženjem kave, svi počinju raditi to isto… To je valjda ljudima najlakše, nije lako biti prvi u nečemu.
Mislim da bi generalno bilo lijepo razgovarati o našem zajedničkom gradu, čuti razna mišljenja. Ipak je to grad u kome svi mi živimo ili pokušavamo živjeti. Mi o projektu znamo malo, ustvari ne znamo ništa. Vidjeli smo maketu, billboard, čitali po novinama. Nas konkretno nitko nije ništa pitao ili nas posjetio. A to je tu iza ugla. Možda gradske vlasti i ne znaju za KC Grad… ☺ … iako smo vidjeli našu malu zgradu na maketi, dvadeset puta manju od budućeg najvećeg trgovačkog centra na Balkanu ili na svijetu…
*Belgrade Of Light – You Say Light I Think Shadow
► U kojem pravcu biste željeli da se KC Grad dalje razvija?
Ljudmila Stratimirović:Željeli bismo imati više sigurnosti kada planiramo nove projekte. Kao što sam već spomenula, sustav je takav da svi, koji su nezavisni, ma koliko uspješni bili, svake godine počinju sve iz početka. Moja želja je raditi produkcijski zahtjevnije izložbe s domaćim ali i umjetnicima i dizajnerima iz cijelog svijeta. Suradnja s drugima našoj sceni može donijeti samo dobro. Također bismo voljeli više raditi na predstavljanju naših umjetnika i dizajnera u inozemstvu jer neće baš cijeli svijet doći u Beograd. Treba iskoristiti svaku priliku i predstaviti se svijetu. Kada bi postojala jasna i iskrena inicijativa da se scena predstavi, ako ne samo naša onda regionalna, bilo bi dobro. Ovako samo prolazi vrijeme i mi propuštamo svaku šansu da nas netko shvati ozbiljno. Treba misliti na opće a ne pojedinačno dobro.
*Gradstor Design Hub Opening
*Ljudmila Stratimirović
fotografije: Nemanja Stojanović, Milan Petković, Ana Kostić, Neda Mojsilović i KC GRAD
Više o KC Grad saznajte na
gradbeograd.eu/index.php
facebook.com/kcgrad
facebook.com/gradstordesignhub
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
