Projekt Ex Marlstone Quarry as a Community Space, čiji su nositelji Grad Solin i Hrvatske šume-UŠP Split, usmjeren je na revitalizaciju prostora napuštenog tupinoloma u solinskom predjelu Majdan, smještenom uz gornji tok rijeke Jadro. Kada pomislite na Solin, prve asocijacije vjerojatno su Salona, zatim Gospin otok, Šuplja crkva, rijeka Jadro, labudovi i patkice. Redoslijed je ponekad i obrnut, posebno kada je riječ o djeci. Međutim, osim značajnom kulturnom, odnosno arheološkom baštinom, krajolik grada Solina obilježen je i tragovima cementne industrije koja je početkom 20. stoljeća bila zamašnjak razvoja solinskog, ali i područja cijele srednje Dalmacije. Posljedice toga razvoja vidljive su i na google mapama, prvenstveno kao velike i svijetle „rane“ u krajoliku (google.hr/maps/place/Solin/)
*Tupinolom Majdan / foto: Hrvoje Bartulović
U predjelu Majdan (tur. rudnik ili kamenolom), 1908. godine kapitalom Anonimnog društva za cement portland Split podignuta je tvornica cementa koja je sirovinu, odnosno lapor (tupinu) nabavljala u neposrednoj blizini. Danas prostor solinskog i splitskog bazena obiluje tupinolomima od kojih su neki sanirani gradnjom, dok su neki pak napušteni i zapušteni, ostavljeni djelovanju prirode i nekim boljim vremenima. Jedan takav, smješten s južne strane toka rijeke Jadro, u središtu je projekta „Ex Marlstone Quarry as a Community Space“. Majdanski tupinolom zaista je specifičan i monumentalan – nasuti plato površine gotovo 5 hektara, prekriven brnistrom, zvjezdanom i šašom, omeđen je strmom padinom nastalom kopanjem tupine, šumom alpskog bora te još uvijek funkcionalnim Dioklecijanovim akveduktom.
Sam tupinolom ne koristi se već dugo vremena, a preduvjet planiranja intervencije bio je dogovor Grada Solina, na čijem se području nalazi, i Hrvatskih šuma-UŠP Split koji njime upravljaju u ime Republike Hrvatske s obzirom da se parcela nalazi u sklopu šumsko-gospodarske cjeline „Perun-Mosor“. Na području tupinoloma i oko njega spletene su tri teme važne za identitet i održivi razvoj Grada Solina – ekologija, arheologija i industrija. Možemo stoga govoriti o specifičnom duhu mjesta koje ima potencijal okupiti i angažirati različite dionike budući da je u njega već upisan snažan društveni, povijesni, ekonomski i ekološki narativ.
*Tupinolom Majdan / foto: Marijo Bašić
Upravo je stoga ideja prijavljena na „Idea Camp“, natječaj Europske kulturne fondacije usmjeren na aktiviranje zajednice u (re)definiranju i oblikovanju javnih prostora. Projektna ideja revitalizacije tupinoloma bila je uvrštena u program međunarodne radionice održane u Marseilleu, u listopadu prošle godine, kao jedna od 50 najboljih između 813 prijavljenih iz cijele Europe. Na koncu, nakon dopune prijave, našla se u 25 odabranih koje su dobile istraživačka sredstva ECF-a.
Aktivnosti obuhvaćene projektom su gradnja (institucionalne) suradničke platforme, studentska arhitektonska radionica u suradnji s Fakultetom građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, javna prezentacija/izložba u Domu kulture Zvonimir Solin i odabir najuspješnijeg idejnog rješenja, konzultacije s ciljnim skupinama i lokalnom zajednicom te medijska vidljivost.
*Tupinolom Majdan / foto: Marijo Bašić
Srce projekta je studentska arhitektonska radionice Mayday! Majdan! Mayday!, koju je kao partner u razdoblju od 4. ožujka do 8. travnja 2015. godine organizirao Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Na radionici je sudjelovalo 6 mentora – voditelja: dr.sc. Hrvoje Bartulović, dipl.ing.arh,. Ivan Jurić, dipl.ing.arh., Bruna Kovačević, mag.ing.arh., Ana Krstulović, mag.ing.arh, Mirjana Radoš, mag.ing.arh., dr.sc. Dujmo Žižić, dipl.ing.arh., te 27 studenata Diplomskog sveučilišnog studija arhitekture (Marija Babić, Bruno Bartulović, Marin Bodrožić, Luka Cvitan, Marin Delić, Helena Dimitrišin, Jurica Dragičević, Ante Gunjača, Iva Kolak, Ante Koprčina, Jakša Martić, Mirela Mihanović, Ana Mikulić, Edo Murtić, Ana Mustapić, Tomislav Nejašmić, Morana Ostojić, Ivana Pamuković, Božena Penović, Dino Perčić, Nikolina Prolić, Ivana Skočibušić, Stjepan Soldo, Andrea Matea Vidović, Ena Vladislavić, Zvonimir Vukojević i Zoja Zoković).
*Rehabilitacijski centar za ptice Majdana / (Pri)gradski vrtovi / Sportsko-rekreacijski park (*klikom na plakat isti se otvara uvećan)
Kako je zadatak bio multidisciplinaran, znanja iz odgovarajućih područja sa studentima su podijelili stručni suradnici Igor Belamarić, dipl.ing.kraj.arh., Nikola Bojić, MA in Design studies: Art, Design & Public Domain, Gvido Piasevoli, stručni upravitelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Splitsko-dalmatinske županije, te Mia Grga i Ivan Rako iz Udruge Permakultura Dalmacija.
Tijekom radionice nas je posjetio Gaetano Carboni, čija je projektna ideja ruralne regeneracije u regiji Abruzzo (Italija) putem istraživačkog procesa i društvenog radija koje vodi lokalna zajednica – farmeri, ekolozi i umjetnici – također dobila istraživačka sredstva ECF-a. Studenti su, konzultirajući se s mentorima i stručnjacima, ispitivali različite projektantske alate, razvijali scenarije sudjelovanja lokalne zajednice, razmišljali o održivosti intervencije i istražili potencijal obuhvata za širi prostor regije. Na koncu su predložili 10 različitih sadržaja: rehabilitacijski centar za ptice, participativne (pri)gradske vrtove, šuplju šumu-obiteljski park, sportsko-rekreacijski park, edukativni botanički vrt, javno kupalište, školski park i učionice na otvorenom, „skrivenu“ polivalentnu površinu, osjetilni park i pustolovni park.
Pritom su maksimalno poštivali zatečene specifičnosti lokacije, između ostalog i zato što je ona po važećem GUP-u zaštitna zelena površina na koju se primjenjuju strogi propisi. Projektantski jezik većinom se oslanjao na vegetaciju, čijim su promišljenim odabirom i razmještajem kreirali različite doživljaje i funkcionalne dijelove unutar obuhvata.
*Botanički vrt / Swimming in the rain / Školski park i učionice na otvorenom (*klikom na plakat isti se otvara uvećan)
Najuspješniji u tome, po ocjeni stručnog žirija sastavljenog od prethodno navedenih mentora-voditelja radionice, stručnjaka Igora Belamarića i Nikole Bojića, te gosta kritičara Frane Dumandžića, mag.ing.arh, bili su projekti Osjetilni park (autorice: Marija Babić, Ivana Skočibušić, Andrea Matea Vidović) te Šuplja šuma-obiteljski park (autori: Bruno Bartulović, Marin Bodrožić, Ante Koprčina). Ocjenu žirija pogledajte na linku.
*Osjetilni park ponudio je potrebnu specifičnost prostoru i omogućio korištenje velikom rasponu korisnika, uključujući ciljne skupine – djecu i osobe s posebnim potrebama.
*Projekt Šuplja šuma – obiteljski park donio je kvalitetne prostorne aspekte – „okvire“ u koje se mogu umetnuti različiti programi (agrikulturni, umjetnički, kulturni, rekreacijski i sadržaji za obiteljski boravak u prirodi).
Žiri je dao smjernice i predložio kombiniranje najuspjelijih dijelova iz oba rješenja u novo, jedinstveno idejno rješenje. Ova dva prijedloga ujedno su dobila najviše glasova publike na javnoj prezentaciji održanoj u Domu kulture Zvonimir Solin 8.travnja godine, na kojoj je svaka grupa izložila plakat i maketu te kroz diskusiju objasnila glavne karakteristike, ciljne skupine i scenarije korištenja predloženih sadržaja.
*TupinOTOK / Playday, pustolovni park (*klikom na plakat isti se otvara uvećan)
Za vizualni identitet čitavog projekta pobrinuo se splitski dizajnerski dvojac Karlo Kazinoti i Mišo Komenda (koje smo nedavno za Vizkulturu intervjuirali), koji su „pozitivno drečavom“ zelenom bojom sa sivim podtonom i sloganom potpuno pogodili karakter Majdana.
Projekt revitalizacije napuštenog tupinoloma u mjesto za zajednicu pokazao se kao tema koja privlači i okuplja, o čemu svjedoči formirana suradnička platforma. On u užem smislu može postati model primjenjiv na ostale dijelove krajolika izmijenjene industrijom cementa u Dalmaciji, s kojom se kao temom doktorske disertacije u koštac temeljito uhvatio upravo jedan od mentora radionice, dr.sc. Dujmo Žižić.
U širem smislu pak može predstavljati idealan mikro model kako bi se prostoru moglo pristupati i na periferiji Europske Unije. O tome da je građanima itekako stalo do kvalitete života u mjestu stanovanja i da smatraju da on nije jednak odlasku na posao i spavanju, odnosno golom preživljavanju – svjedoči online anketa provedena za vrijeme studentske radionice. Ona je, uz niz dobro elaboriranih prijedloga za uređenje tupinoloma i ostalih javnih prostora, pokazala da sudionici nisu najzadovoljniji kvalitetom i sadržajima koje im pružaju postojeće javne površine grada, da podržavaju inicijativu projekta i smatraju da bi valorizacija industrijske baštine, uz uređenje adekvatnog muzeja ili prezentacijskog centra, značajno poboljšala sliku grada Solina i učinila ga prepoznatljivim, te tako doprinijela i njegovu turističkom razvoju.
Uz sami rezultat, odnosno izradu i odabir idejnih rješenja za daljnju razradu koja će na koncu rezultirati prijavom na odgovarajući EU natječaj te, nadamo se i vjerujemo – izvedbom, vrijednost ovog projekta je u samom procesu. Zakonski, mogla se darovnica Europske kulturne fondacije (iako mislim da bi na taj način puno teže bila odobrena, ako uopće) iskoristiti na način da se nekom arhitektonskom studiju plati izrada rješenja koje bi pojedinačno vjerojatno imalo bolju razrađenost i kvalitetu. Međutim, kolektivni rad studenata, mentora i stručnjaka, razmjena znanja i iskustva iz različitih disciplina, stvaranje baze za buduću suradnju i participacija građana ne mogu se lako svesti na vrijednost izrade idejnog arhitektonskog rješenja. Oni su, naime, mnogo više od toga.
Vjerujem stoga da Europska kulturna fondacija model „Idea Campa“ ima razloga smatrati uspješnim jer je u konačnici vrijednost darovnice simbolički, ali i materijalno, višestruko uvećana. Ako se ista logika primijeni i na ostale projekte koji su dobili istraživačka sredstva ECF-a, dobije se 25 platformi koje imaju potencijal generirati promjene u svojim sredinama i odgovoriti barem na dio problema vezanih uz javne prostore i ulogu koju zajednice mogu i trebaju imati u njihovu planiranju i korištenju. I što je najbolje, preduvjet za to uopće nije velika vreća (europskih) novaca!
*Portal Vizkultura.hr i objave pod temom“Vizualne umjetnosti u medijima” sufinancirane su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
