U srijedu 26. srpnja u 20:00h u Salonu Galić (Marmontova 3, Split), otvara se izložba “Na/do/gradnja“ autorice Lane Stojićević u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split.
Izložba predstavlja svojevrsni nastavak uspješnog projekta ”Villa Roza” (koji smo na Vizkulturi predstavili ovdje) i autoričinog višegodišnjeg istraživanja estetike suvremene dalmatinske bespravne gradnje i fenomena masovne apartmanizacije Dalmacije.
Više o izložbi pročitajte u djelu teksta iz predgovora izložbe, koji je napisao Dalibor Prančević:
Umjetnička aktivnost Lane Stojićević izrazito je angažirane naravi i obično polazi od onih problematika i pitanja koje uočava u neposrednom okolišu. Pa tako to mogu biti problematike s rodnim implikacijama ili, pak, pitanja ekološke naravi koja aktivno propituju očuvanje i održivost izvornih prirodnih staništa, ali i odgovorna gospodarenja javnim urbanim prostorom. Interesi umjetnice upravljeni su prema kontinuitetima tradicije i baštinskim konstruktima, ipak ne bez kritičkog nerva osobito ukoliko u njima uočava opresivni karakter socijalnih konvencija i deprecijacija. Iako s izrazito kritičkim impregnacijama, njezini radovi znaju biti ostrašćeno „sladunjavi“. Dakako, takva, u osnovi, dihotomijska impostacija umjetničine produkcije namjerna je i u velikoj mjeri provokativna. Njezini radovi tog profila mogu biti neodoljivo atraktivni i doslovce jestivi i ukusni, ali i zastrašujući u onom trenutku kada se diskurs iz simboličkog galerijskog prostora prometne u onaj naravni. Naime, potaknuti pojavom ili praksom nove arhitekture šablonskog kiča i kompetitivno ambicioznih fasadnih boja, koje počesto idu u spektar društveno označenog feminilnoga polja, radovi Lane Stojićević upozoravaju na krajnju konsekvencu, a to je hipertrofija izgradnje bez komunikacija i valjanih linija diskrecije. Bilo bi dopušteno zabaviti se mišlju kako se zapravo radi o afirmaciji kakve „hiper-postmoderne“ arhitektonske zezancije, koja bi bila analogna slaganju stambenih konglomerata od Lego kocki različitih boja ili o nakupinama „graditeljskih“ marcipanskih slastica. Ali riječ je o arhitektonskoj situaciji koja je fragmentarno evidentirana u zbilji i baš nikako nije puki izdanak prolazne simulacije ili ludičkog postupka. I tu stvar prestaje biti zabavnom.
Diskurzivni okvir ove izložbe Lane Stojićević deficit je odgovornosti koji se bilježi u praksi (pre)oblikovanja prostora i urbanih krajobraza i koji postaje stvarnim iskustvom svakog šetača gradovima i mjestima priobalnog jadranskog pojasa, ali i unutrašnjosti. Arhitektonske simbioze gotovo su zapanjujuće, istovremeno smiješne i nevjerojatne, sasvim svejedno radilo se o pučkoj arhitekturi davnih vremena ili pokojem primjeru arhitekture iz razdoblja socijalizma na čija se je izvorna arhitektonska tkiva nakalemila suvremena neadekvatna „protetika“. Na ovom mjestu uputno je prisjetiti se britanskog sociologa Chrisa Jenksa i njegovog nastojanja revitalizacije flâneura kao metodološke figure za proučavanje grada. Naime, moguće bi bilo govoriti o alternativnim kartografijama određenog mjesta, o evidentiranju zapanjujućih „estetskih geografija“ koje bi valjalo prostorno označiti i zorno iščitati njihova žarišta i raspone njihovih širenja. Takvo iščitavanje prostora bilo bi zanimljivo širokom spektru stručnjaka koji bi u značajnoj mjeri mogli doprinijeti interpretaciji tog istog prostora primjenom vlastitih analitičkih alata.
Kao najava izložbe od 24. srpnja u istočnom krilu Dioklecijanovih podruma će biti postavljena i instalacija male građevine nedovršenog improviziranog apartmana koju će posjetitelji moći također besplatno razgledati do 08. kolovoza.
Izložba je realizirana uz potporu Grada Splita, Ministarstva kulture i Zaklade Kultura nova i može se razgledati do 08. kolovoza 2017.
