*U seriji intervjua koje ćemo na Vizkulturi objaviti krajem 2016. i početkom 2017. godine, predstavljamo najmlađe snage domaće arhitektonske scene – biroe, pojedince i kolektive koje čine friško završeni arhitekti koji su na početcima svojih karijera već ostvarili zapažene uspjehe.
PIN studio je mladi ured smješten u Zadru kojeg čine dvojac i bračni par Nera Nejašmić Kozina i Petar Kozina. Bračanka i Zadranin diplomirali su 2012. godine na arhitektonskom fakultetu u Zagrebu; a Nera je također završila i Diplomski studij dizajna pri istom fakultetu. Potom su odabrali nastaviti život i karijeru u Zadru, radeći u Marinaprojektu Nikole Bašića. Nedavno su izašli iz okrilja poznatog arhitekta te počeli samostalan rad kroz svoj mali ured, a prvi put su došli u fokus stručne javnosti osvojivši prvu nagradu na natječaju za zagrebačku česmu, o čemu smo pisali ovdje. Što kažu o životu i radu u Zadru i svojoj budućnosti u struci pročitajte u nastavku.
► Kako počinje priča s PIN-om? Isto ste se upoznali u grupi na fakultetu kao i većina arhitekata?
PIN studio: Zapravo nismo! To je dosta smiješna priča: upoznali smo se na zadnjem roku Mehanike 2 kada smo došli nakon ljeta upisati ocjene, a profesorica koja je u međuvremenu otišla u mirovinu nije digitalno zavela naše ocjene, samo negdje bile rukom upisane dvije dvojke. Zajedno smo prolazili čitavu zavrzlamu po dekanatu i referadi, da bi nam na koncu prodekan upisao ocjene, pod pretpostavkom da smo kojim slučajem varali da bismo valjda upisali neke više ocjene. Zbližila nas je zapravo ta borba s fakultetskom administracijom 🙂
► A prvi zajednički projekt?
PIN studio: Natječaj za reklamu za Novi Format, časopis studenata arhitekture za koji smo napravili niz crno-bijelih plakata s motivima iz života studenata arhitekture u prirodnoj veličini koji su ih prikazivali u dva sloja: Jedan je sloj pokazivao tipičnog fancy studenta arhitekture koji, na primjer, na zadnjem katu čeka konzultacije kod profesora Žarnića sa sexy maketom u ruci, no kada podigneš na sloju ispod je bio ispijeni, umorni i nesigurni student s podočnjacima do pola neobrijanog lica. To nam je bio prvi zajednički rad i prva zajednička nagrada na nekom natječaju.
► Znači prvi rad uopće nije bio arhitektonski…
PIN studio: Nije imao veze s arhitekturom. Otprilike kao i ovaj posljednji za česmu: prvi samostalni „odrasli“ natječaj nakon otvaranja tvrtke je zapravo dizajnerski. Nekad se pitamo kamo će nas sve posao odvesti za par godina 😀
► To mi je najzanimljiviji aspekt vašeg rada. Čini li vam se da su svi koji danas samostalno ulaze u posao osuđeni na izlaženje iz okvira naše struke? Postalo je sasvim normalno da Tesla proizvodi solarne crijepove i svemirske brodove, Google i Apple hardware, software i samovozeće automobile, a mi se eto još dijelimo po pečatima na dizajnere, arhitekte, konzervatore, planere…
PIN studio: Pa struka nam je prije i bila takva, ali smo je s vremenom raznim administracijama i legislativama doveli u fah majstor okvire, i arhitekturu smo sveli isključivo na izgradnju kuća. Ukoliko se makneš iz okvira to više nije arhitektura. Nikola Bašić nam je uvijek govorio „Ako nisi za sve, nisi nizašto“ i mislim da to sve više postaje istina. Moraš baratati različitim metodama rada i različitom pristupu radu da bi danas mogao djelovati. Na sreću arhitektura i dizajn su jako slični upravo u tom pristupu jer su u konačnici korisnici uvijek ljudi u prostoru.
► Jesu li vam ta znanja pomogla na natječaju za novu zagrebačku česmu na kojem ste osvojili prvu nagradu?
PIN studio: Naravno. Sagledali smo problem iz šireg rakursa nego što se to tražilo samim raspisom natječaja. U tom se projektiću nismo bavili isključivo dizajniranjem oplošja česme već puno širom temom uloge vode u javnom prostoru te problematiziranjem javnog prostora u suvremenom svijetu. To je samo jedan segment sustava o zagrebačkoj vodi koji bi trebao biti i stvaran i virtualan.
► Spomenuli ste Nikolu Bašića kao mentora. Kakav vam je bio prijelaz sa zagrebačke škole arhitekture u ured arhitekta koji je poznat po vrlo istančanom mediteranskom senzibilitetu? Je li bila velika razlika u pristupu projektiranju na fakultetu i u njegovom uredu?
PIN studio: Da, ogromna razlika i veliki šok. Ali pozitivni. Sam početak rada je težak, koliko god vi radili za vrijeme fakulteta, doći u ured i imati višestruko manje vremena za idejno rješenje, surađivati s desetcima kolega iz vaše ili srodne struke je nešto na što nisi spreman. Istina, profesor Bašić je uvijek inzistirao na kontekstualnosti. Na fakultetu se, na žalost, nismo nikada dotakli kontekstualnosti u tolikoj mjeri. Projekti su uglavnom bili vezani za Zagreb i zagrebačku školu, jako su malo imali veze s ostalim kontekstima, a pogotovo s Dalmacijom i projektiranjem zgrada za turizam.
► Na što točno mislite? Idis Turato uvijek govori kako na fakultetu ni jednom nije nacrtao kosi krov…
PIN studio: Točno to! Ali nikada nismo imali priliku projektirati u kontekstu u kojem je kosi krov potreban. Rad u kamenu je nešto što se smatra kičem, a korištenje kupe kanalice nije dolazilo u obzir. Međutim ta kontekstualnost i interpretacija tradicije je izrazito teška u projektantskom procesu i mislimo da je strašno važna, a osim Bašića nameće se jedino još Dinko Kovačić koji je to uspijevao. Danas suvremeni kontekst sve više pita kako interpretirati tradiciju na suvremeni način. Taj smo izazov i to u velikom mjerilu imali prilike iskusiti na projektu hotela D-Marin u šibenskoj Mandalini i pritom smo se neprestano propitivali jesmo li na pravom tragu.
► Kako je izgledao rad na tom projektu? Koja je bila vaša uloga?
PIN studio: To je bilo pravo bacanje u vatru. Pratili smo taj projekt od našeg dolaska u ured, znači od idejne faze do otvorenja. Rad na tom projektu dao nam je određenu sigurnost, jer svaki novi izazov nam se čini mnogo manji zbog iskustva kojeg smo imali na Mandalini. Nitko nas nije pitao znamo li što treba, cilj je bio da se snađemo. Opseg posla je stvarno bio raznolik: od razrade detalja, konzultacije s kooperantima, cjelodnevnih posjeta gradilištu, a puno puta je gradilište bilo brže od nas… Nikola Bašić je odličan u prepoznavanju potencijala kod svojih suradnika i da vam upravo dio projekta koji vama po senzibilitetu najbolje odgovara. Mi smo bili koautori projekta Yacht cluba i Cocktail bara, Kids cluba, trga marine i amfiteatra.
► Jeste li na projektu obnove planinarskog doma na Vidovoj gori pokušali interpretirati tradiciju o kojoj govorite?
PIN studio: Da, na projektu obnove planinarskog doma Vladimir Nazor oblikovali smo ansambl kamenih kuća i nadstrešnica koje s postojećom kućom formiraju karakterističan dalmatinski ambijent, sa suvremenom interpretacijom, u kojem prevladavaju usitnjeni zasjenjeni prostori, debeli zidovi, duboka hladovina i kamen kao glavni oblikovni materijal. I janjetina naravno. 🙂
► Je li rad van metropole olakšavajuća ili otežavajuća okolnost za arhitekta?
PIN studio: Jedna i druga sredina imaju svoje prednosti i mane: u Zagrebu je više stručnih i kulturnih sadržaja pa se možeš lakše educirati. U Zadru je količina posla trenutno veća, kao i broj sunčanih sati. Mi smo nizom slučajnosti i otvaranjem projekta Mandalina otišli za poslom u Zadar i mislimo da smo dobro odabrali, jer ćemo imati više prilika i sami sudjelovati u stvaranju nekih sadržaja koji nas zanimaju i koji ovdje nedostaju. Želimo sudjelovati u strukovnom životu grada, jer ima manje sadržaja pa možemo više doprinijeti. Poznanstva s kooperantima i suradnicima su nam uvelike pomogla da se osamostalimo i zbog toga mislimo da je manja sredina bolja za život. S ljudima kojima smo godinama surađivali smo praktički postali prijatelji i izrada projekata je mnogo lakša kada imate nekoga u koga imate povjerenja.
► Zadru se trenutno događa s turizmom ono što se dogodilo prvo Dubrovniku pa i Splitu. Vidite li kao arhitekti u tome priliku ili opasnost za grad?
PIN studio: Pa vidimo jedno i drugo. Neminovno je da ćemo raditi projekte iz te domene, međutim trudimo se da kritičkim djelovanjem i angažmanom ukažemo na njegove opasnosti. Ponajviše tekstovima pokušavamo ukazati da javni prostori koji se prvi napadnu pripadaju građanima i da ih nije u redu olako prepustiti komercijalnim sadržajima koji bujaju svakim danom. S druge strane, treba biti realan, da nema turizma teško bi bilo zamisliti život na obali i malo se priča koliko je to zapravo naporan, težak i na koncu cjelogodišnji posao. On donosi prihode direktno ili indirektno ogromnom broju ljudi, međutim stvarno ga treba dozirati jer što mu više javnog prostora dajemo, to ga dugoročno imamo sve manje. Ono što se konzumira ljeti ostaje konzervirano zimi i na taj način javni prostor propada, a onda se postavlja pitanje što je grad bez javnog prostora?
► Je li onda uloga arhitekata i educiranje javnosti; kako građana tako i lokalne vlasti?
PIN studio: Da! Arhitekti su to malo zanemarili, a ne bi trebali. Ne bavimo se mi samo gradnjom kuća na praznim parcelama, mi se bavimo prostorom kao takvim. I bez obzira koji pečat imali, naša je dužnost i odgovornost da taj prostor čuvamo, bilo projektima bilo pisanom riječju. Nismo mi educirani samo za oblikovanje lijepih prostora, naša odgovornost danas je puno veća. Treba biti iskren, arhitekte je s jedne strane pojela administracija, a s druge strane tržište. Ostaje nam jako malo vremena i energije da se bavimo društveno angažiranim radom, međutim ako se ne budemo time bavili sada pitanje je čime ćemo se baviti u budućnosti.
► Gdje se vidite u budućnosti? Veliki ured, mali ured, duo? Imate li uopće isto mišljenje?
PIN studio: Pred par godina nismo ni pomišljali na to da bismo mogli imati zaposlenika i preuzeti odgovornost za njegovu egzistenciju i educiranje, a sad nam već fali netko. Mislim da nije realno da sami nastavimo, zato smo i organizirali mali ured da imamo svoj prostor za natječaje i timski rad. Danas je nemoguće funkcionirati samostalno, više bismo voljeli imati jednu malu uredsku obitelj da znamo što izlazi iz ureda i međusobno se dobro poznajemo. Problem je da se kao vlasnik ureda najmanje baviš arhitekturom. Od pet dana jedan ili dva se baviš projektiranjem, ostalo je administracija na koju te nitko ne može pripremiti te sastanci, jurnjava i telefonski pozivi.
gradnja ureda1
► Za kraj pitanje koje je možda trebali ići prvo: Odakle ime? Što predstavlja ime „PIN“ u nazivu ureda?
PIN studio: Pero i Nera…☺
Razgovarao: Frane Dumandžić (sve tekstove ovog autora za Vizkultura.hr možete pronaći na linku)
Vizualne materijale ustupio nam je PIN studio. Za sve nekreditirane fotografije unaprijed se ispričavamo. Fotografije D-resorta ustupio je Marinaprojekt
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
