Krajem svibnja u splitskom ogranku Instituta za povijest umjetnosti – Centru Cvito Fisković, održao se Tjedan znanstvenih i stručnih događanja, organiziran kao dio istraživačkog projekta Instituta za povijest umjetnosti pod naslovom: Dalmacija kao odredište europskog Grand Toura 18. i 19. stoljeća. Projekt traje od 2014. do 2017. godine i provodi se pod okriljem Hrvatske zaklade za znanost, a temom je vezan uz fenomen Grand Toura, svojevrsnog hodočašća europskih intelektualnih i kulturnih elita u zemlje s bogatim klasičnim naslijeđem. Temeljna vrijednost Grand Toura očitovala se u izlaganju kulturnom naslijeđu antike i renesanse kroz umjetnička djela, a uz Italiju i Grčku mnogobrojnim je putnicima jedna od interesnih točaka bila upravo – Dalmacija. U ovom fenomenu ujedno prepoznajemo i začetak razvoja modernog turizma koji kroz 19. stoljeće, prije svega zahvaljujući razvoju željeznice, postaje dostupniji širim masama. Dva stoljeća kasnije, (masovni) turizam jedna je od osnovnih gospodarskih grana Dalmacije, tako da je tema zapravo i više nego aktualna.
Interdisciplinarnim pristupom koji uključuje književnost, povijest arhitekture i povijest umjetnosti skupina stručnjaka i znanstvenika, na čelu s dr.sc. Anom Šverko, želi identificirati, analizirati i integrirati fenomene kojima je moguće opisati prostor Dalmacije, ali i prostor općenito. Krajnji cilj je omogućiti integralni uvid u ulogu koju je Dalmacija odigrala u razvoju europskog neoklasicizma i romantizma, ponuditi složeni kulturološki portret toga vremena i ustanoviti polazišnu točku za vrednovanje urbanog povijesnog krajolika Dalmacije.
Tjedan se odvijao pod geslom razumijevanja zapisa u prostoru i zapisivanja prostora, a predavanja su uspostavila specifičan odnos dinamičnog i statičnog iskustva – upoznavanja prostora kroz putovanje kao jedne, te upoznavanja prostora prikupljanjem predmeta, posredovanih informacija i impresija, ne napuštajući mjesto na kojem se nalazimo kao druge krajnosti. Zaključujemo da su metode uvijek iste, da su oduvijek takve i bile, osim što danas mnoge krajeve upoznamo iz vlastitog dnevnog boravka ulažući minimum fizičkog, a često i jednako toliko intelektualnog i emocionalnog napora. Predavanja domaćih i inozemnih izlagača, između ostalih i dr. Iana Jenkinsa, kustosa izložbe Defininig Beauty: The Body in Ancient Greek Art u sklopu koje je pred točno godinu dana u British Museumu izložen i Apoksiomen, najvećim su se dijelom zasnivala na putopisima i fotodokumentaciji intelektualaca i umjetnika koji su posjetili naš prostor u 18., 19. i početkom 20. stoljeća. Ti su nam zapisi omogućili da danas, stojeći na mjestu, upoznamo sami sebe kroz prerađene i uvijek subjektivne utiske drugih koji, ako ih umijemo čitati, između redaka uvijek stvaraju suvišak značenja i iskustva u odnosu na (također uvijek posredovane) klasične povijesne izvore. Razasuti ulomci manje i više poznatih putopisa i vizualnih materijala uvezali su se tako u složeno tkanje urbanog krajolika Dalmacije i Europe po dimenzijama vremena i prostora, emocija i dojmova. Prikupljeni tekstualni i vizualni izvori također neće ostati razasuti, već će biti ugrađeni u kronogeografsku bazu grand turizma u Dalmaciji u 18. i 19. stoljeću. Baze podataka u pravilu se percipiraju kao kvantitativna ishodišta istraživanja, čiji je temeljni smisao u što preglednijoj organizaciji podataka. Međutim, pristup koji podrazumijeva kontinuiranu suradnju između dizajnera i programera baze s istraživačima omogućuje specifičnu kvantitativnu i kvalitatativnu prezentaciju i obradu podataka. Iz pukog alata, kreiranje baze prerasta u istraživački i metodološki pristup kojim se inače teško obuhvatna količina raznorodnih informacija prihvaća i transformira.
*R. Adam, Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia (London, 1764), Peristyle
Na primjeru kronogeorafske baze ‘grand-turizma’ u Dalmaciji u 18. i 19. stoljeću, koju su vizualno i programerski dizajnirali Damir Gamulin i Bruno Babić, prikazano je kako danas možemo komunicirati s aspektima prošlosti nekog prostora. Suvremena estetika i tehnologija omogućuju nam da istražimo koje su informacije autori kroz 18. i 19. stoljeće željeli sačuvati i prenijeti o prostoru u vremenu, i to paralelno, slikom i riječju. Osim toga, mogućnost uspostave odnosa između brojnih autora, mjesta i umjetničkih djela zorno nam predočava i kulturnu dinamiku u određenom prostorno-vremenskom okviru.
Postavljanjem baze na kartu, odnosno proširivanjem dimenzije vremena kroz uključivanje dokumenata iz više razdoblja na istom teritoriju kroz jedinstveno sinkronizirano sučelje, svi podaci postaju svojevrsno sagledivo i usporedivo znanje o određenom prostoru u vremenu.
*Damir Gamulin i Bruno Babi – Grand Tour baza podataka
Kroz jednostavnu kartu nudi nam se integrirana prostorno-vremenska navigacija kojom – osim funkcionalnog dijela – gradimo i kontekst za čitanje materijala koje istražujemo. Navigacijom lako dolazimo do neke točke u vremenu ili prostoru, ali nikada ne gubimo relaciju o slijedu srodnih informacija. Kronogeografsko sučelje standardnim elementima interakcije radi prvu razinu grupiranja i intuitivnog uvida u zbivanja i teme. Bez pozivanja posebnih prikaza materijala iz baze podataka, sučelje sugerira i upućuje korisnika na pojedina zbivanja u bazi, na trajanja zbivanja, njihov redoslijed, učestalost unutar perioda istraživanja. Na toj istoj, osnovnoj razini, vidljiva su i ishodišna mjesta umjetnika i istraživača. Baza tako otvara bitno obuhvatniji uvid u istraživački materijal nastao izravnim dodirom autora-putnika s prostorom Dalmacije, kao i šire i slojevitije mogućnosti njegove kontekstualizacije i komparacije.
Istraživački projekt usmjeren je uvelike i na organiziranje studentskih radionica, a razlog tome je poticanje interdisciplinarnosti, razvoj istraživačkim metoda, dublje upoznavanje studenata s baštinjenim prostorom i poticaj na utemeljeno i angažirano bavljenje njegovom budućnosti. U sklopu događanja predstavljeni su tako i tijek i rezultati dosad održanih studentskih radionica.
*Podloga za mapiranje na studentskoj radionici
Naime, nakon interdisciplinarne studentske radionice pod nazivom (De)mapiranje Dioklecijanove palače. Istraživačke metode u razumijevanju doživljaja i značenja mjesta, održane u svibnju 2015. godine, u travnju ove godine održana je radionica pod naslovom Hipermapiranje Dioklecijanove palače: grad u knjigama, u kojoj su sudjelovali su studenti Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s mentoricom prof. Cvijetom Pavlović, te sa splitskog Sveučilišta studenti arhitekture s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije s mentorskim timom i studenti s Odsjeka za sociologiju Filozofskoga fakulteta s mentoricom prof. Anči Leburić.
Dok su tijekom lanjske radionice studenti arhitekture i sociologije analizom crteža ustanovili ključne točke koje su onodobni putopisci odabrali kao definirajuće za Dioklecijanovu palaču i trajno ih zabilježili u svojim umjetničkim djelima, u ovogodišnjoj radionici težište je bilo na tekstualnim opisima istih prostora.
*Discovering Dalmatia / Galerija umjetnina / foto: Vojko Bašić
Čitajući dva ključna teksta o Dioklecijanovoj palači Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia Roberta Adama (London, vlastita naklada, 1764.) i Thomasa Grahama Jacksona u sklopu Dalmatia, the Quarnero, and Istria, with Cettinge in Montenegro and the island of Grado (Oxford, Clerendon Press, 1887.) studenti komparativne književnosti pozornost su posvetili, prema vlastitim riječima, “načinima na koje autor kroz pripovjedača odaje vlastitu prisutnost, pogotovo raznim vrijednosnim karakterizacijama prostora, koje variraju od stručnih procjena vrijednosti određenoga lokaliteta ili artefakta, do iskaza koji odaju civilizacijsku i kulturnu pripadnost i/ili pristranost. Poseban je naglasak bio na detektiranju eksplicitno iskazanih osjećaja i osjećajima označenih misli, koje pripovjedač iznosi u ime implicitnoga autora (prema shemi: autor ― implicitni autor – implicitni čitatelj ―čitatelj).” Navedeni iskazi ponuđeni su kao ulazni podaci za empirijsko istraživanje studenata sociologije te za alternativne mape Dioklecijanove palače koje su izrađivali studenti arhitekture.
*Discovering Dalmatia radionica / foto: Irena Šimić/em>
U travnju je i u Zagrebu održana još jedna studentska radionica, pod radnim naslovom „Dalmacija u Zagrebu“, doktoranada na Institutu za povijest umjetnosti i studenata povijesti umjetnosti Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koju je vodila dr.sc. Irena Kraševac. Sudionicima radionice omogućen je uvid u originalne crteže, grafičke listove i slike iz razdoblja 18. i 19. stoljeća koji se čuvaju u Grafičkoj zbirci NSK, Kabinetu grafike HAZU, Modernoj galeriji, Strossmayerovoj galeriji HAZU, Muzeju Mimara, Muzeju za umjetnost i obrt i Hrvatskom povijesnom muzeju, a prikupljena i obrađena građa služit će kao nadopuna kronogeografske baze projekta.
Tjedan je zaključen promocijom knjige dr.sc. Ane Šverko naziva „Grad (ni)je kuća“, u kojoj autorica kroz niz eseja pokušava (i uspijeva) ujediniti pristupe gradu koji se često poimaju kao nespojive suprotnosti – razvoj i konzervaciju. Knjiga predstavlja suvremeni strukturirani teorijski vodič za promišljanje i tretman složenog urbanog prostora Splita, a čitatelj je u svakom trenutku svjestan da je isti duboko ukorijenjen u temeljito poznavanje povijesti prostornog razvoja, ali i povijesti percepcije i recepcije grada Splita, te grada općenito.
*R. Adam, Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia (London, 1764)
Konačno, sadašnjost bi uvijek trebala biti u promišljenom raskoraku između prošlosti i budućnosti, pa tako i onda kada planiramo i gradimo kuće i grad. Tjedan znanstvenih i stručnih događanja u Institutu za povijest umjetnosti – Centru Cvito Fisković Split, čiji smo prikaz donijeli, posjetiteljima je omogućio upravo takvo jedinstveno iskustvo u kojem su se povijesno i suvremeno, lokalno i europsko, činjenice i dojmovi, složili u koherentan narativ iz kojeg smo zaista mnogo naučili o prostoru, identitetu i načinima na koji se on može proučavati i bilježiti.
Osim toga, povratak u vrijeme kada je prostor Dalmacije bio tako snažna inspiracija putopiscima i umjetnicima, i to ne samo u spomeničkim akcentima, već u svoj širini svojih prirodnih, urbanih i ruralnih različitosti i specifičnom miješanju povijesnih utjecaja s istoka i zapada, ukazuje na to da taj prostor i danas, kako za dobrobit stanovništva, pa tako i samog sofisticiranijeg turizma, treba proučavati, vrednovati i prezentirati u svoj njegovoj širini, složenosti i heterogenosti.
Napisala: Antonija Eremut Erceg / Sve tekstove ove autorice za Vizkultura.hr pročitajte na linku
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
