Da je nogomet doslovno u krvi i svakodnevici Brazilaca, bez obzira na njihovo porijeklo, status i nedavni ‘neuspjeh’ na svjetskom prvenstvu, do to mjere neizbježan da postaje jedini javni prostor u gradskom tkivu, pokazuju fotografije Renata Stocklera snimljene u predgrađima Sao Paula.
Njegova serija fotografija ‘Terrao de Cima’ snimljenih iz helikoptera ne samo da dokumentira omniprisutnost nogometa i problematiku urbanog (ne)planiranja već prikazuje ove javne prostore kao duh otpora stanovnika siromašnih zona i brazilskih favela naspram konstantnim okupacijama zemljišta te spekulacijama s nekretninama i čitavim naseljima zbog velikih sportskih manifestacija i investicija krupnog kapitala.
Fotografije snimljene na najnaseljenijim rubovima Sao Paula bilježe otvorene te za sport i rekreaciju namijenjene oaze usred gustog urbanog pejzaža. Njihovi koloriti crvenih tonova kao da namjerno bojom provociraju otpor spram popularnom i komercijalnom nogometu i svim njegovim posljedicama, naglašavajući važnost ovih platoa kao gotovo jedinih otvorenih javnih zona u jako naseljenim kvartovima.
Realne prikaze ovih zona zbog gore navedenih činjenica, ali i opasnosti pristupa favelama, sve je teže i rjeđe vidjeti. Kao gotovo jedini prazni (i javni) prostori usred preizgrađenih zona siromašnih područja brazilskog megalopolisa nogometni tereni evidentno insinuiraju kako je potreba za javnim prostorom u ovim zonama neizbježna. Tereni nevjerojatno uklopljeni, odnosno ostavljeni u izgrađenom okruženju, služe kao konstantne zone okupljanja, zabave, odmora, veselja, podrške i aktivnosti, bez obzira na socijalne strukture stanovništva, opasnosti i rizike života u ovim zonama. Istovremeno svojom jednostavnošću glasno progovaraju protiv kapitalističkog, medijski prostituiranog i spektakličnog nogometa čija se esencija igre, izgleda, sve više gubi.
Fotografije Renato Stockler via DOMUS
