Moj FB homepage ovih su dana preplavile uglavnom portretne fotografije mojih prijatelja i poznanika, s velikim natpisima PROTIV, i kreativnim alternativama istog stava. PROTIV je upućen nezapamćeno besmislenom referendumu, koji će ovu poniruću zemljicu, najfriškiju članicu navodno najsuvremenijeg društva na svijetu, velebne EU, koštati ni više ni manje nego 47 milijuna kuna i “mindsetom” teleportirati nekoliko desetljeća unatrag.
U vjetar ćemo baciti novce koji bi, usporedbe radi, nekom šturom računicom osigurali da 100 (slovima STO) portala i projekata kao što je Vizkultura, honorarima potkrijepljeni svakodnevno funkcioniraju tijekom cijele jedne godine. Sto. Pametnome dosta.
U tom nekom «la-la lendu» koji čini tih par stotina mojih Facebook prijatelja, dobrog dijela produktivne zagrebačke umjetničko-dizajnersko-filmske kulturne scene, taj PROTIV je totalni mainstream i normalnost, a neka druga opcija uopće ne postoji.
U ovom našem realnom «ha-ha svijetu» republike Hrvatske, početkom prosinca morat ćemo izaći na referendum koji opasno koketira s kršenjem temeljnih ljudskih prava i zaokruživati PROTIV, a s tim protiv odabrat ćemo jednakost, suvremenost, zdrav razum i slobodoumlje.
Ususret najblesavijem izlasku hrvatskih «birača» iz svojih kuća, stanova i šupa predstavljamo vam seriju fotografija «States of Union» američke fotografkinje Alix Smith, koja kroz američke primjere jasno progovara o «problematici» istospolnih brakova.
«Problematici» koja je u ovom našem nesretnom okruženju šačicu budalaša, uz glasnu zvonjavu crkvenih zvona, uspjela pretvoriti u «kritičnu masu» dovoljnu za referendum, koji nas vraća miljama unatrag civilizacijskog razvoja i, opet ću reći, zdravog razuma.
Alex Smith ovom se tematikom bavi kroz svoj projekt koji iskreno, naizgled banalno, ali itekako značajno progovara o poziciji istospolnih brakova i veza danas u Americi, s neminovnim utjecajem na cijeli razvijeni svijet.
Smith portretira istospolne parove širom SAD-a, stavljajući ih pod zajednički nazivnik i ne ulazeći u detaljiziranje koji od njih jesu legalni, fokusirajući se samo na činjenicu da prikazuje normalne, svakodnevne i iskreno dokumentirane ljude koji se vole i žive u zajednici kao obitelj.
Smith su intrigirale portretne fotografije obitelji, koje se kroz stoljeća mijenjaju, ali zadržavaju taj neki svoj vizualni jezik, dodijeljene uloge i značaj unutar obitelji ili percepciji iste «na van». Upravo to nepostojanje pravih (pa čak i kičastih i banalnih) fotografija istospolnih obitelji u knjigama, analima, ali i medijima bilo je razlog za projekt «State of Union».
Alex Smith započela je raditi na projektu i sama frustrirana činjenicama kako je medijska slika o gay populaciji potpuno pogrešno iskarikirana i nesuvisla, istovremeno shvaćajući kako su društvene norme i navike, čak i u slobodnoj Americi, krive što ovi ljudi još uvijek nisu postali normalnost koja bi trebali biti, iako su u nekim od državama kao partneri apsolutno prihvaćeni i njihovi brakovi legalni.
Novine, televizija, pa i internet, opasno su površni u ilustraciji i percepciji gay populacije, osobito familijarno odlučnih i povezanih parova. Mediji sve što ima veze s istospolnim brakovima uvijek tretiraju senzacionalistički, pretjerano, ekstravagantno ili s druge strane, kroz brojne likove iz serija i filmova, nerealno iskarikirane i do maksimuma izironizirane.
Upravo ta bezobzirna i banalna medijska zabluda potakla je autoricu da započne ovaj projekt koji postaje paradigma normalnosti i iskrenosti dokumentacije nečeg što je zajednica, partnerstvo i obitelj.
Autorici je bilo bitno zagrebsti ispod površine, odnosno vratiti se par koraka unatrag i prikazati jednostavnost i realna okruženja i izgled ovakvih obitelji, kakve god one bile; manje ili veće, samo ženske ili samo muške, samo s dva partnera ili proširene s biološkom, posvojenom i udomljenom djecom, ili samo s psima i mačkama.
Zato Smith portretira svoje aktere u nekim sasvim simplificiranim, te namjerno pomalo otrcanim kadrovima i scenarijima, ciljajući dobiti jednostavne i obične fotografije kakve biste našli u random albumu bilo koje američke (neistospolne) obitelji.
Naziv serije referira se na termin koji označava godišnje obraćanje predsjednika SAD-a kongresu i naciji, u kojem sumira svojevrstan report stanju nacije te podcrtava svoje namjere, ciljeve i nacionalne prioritete. U američkom «State of the Union» zapisano je da se bilo koja dva individualca, koja su u predanom odnosu, bili oni par bez djece, s biološkom djecom, udomljenom ili usvojenom, smatraju obitelji.
Autorica se ironično poigrala s tom frazom, koja je u različitim državama SAD-a različito shvaćena, kako bi u jednoj opširnoj seriji fotografija sumirala lice nacije, točnije američke obitelji koja se mijenja i biva raznolika.
Kako autorica naglašava, njezin je cilj da ova serija fotografija istospolnim obiteljima da priliku da pokažu svoje mjesto u povijesti i da se prikaže sva raznolikost, ali istovremeno neosporna normalnost i pravo na sreću i imanje obitelji svakog građanina.
Njezina nakana i dokumentiranje istospolnih partnera traje već par godina, trajat će još neko vrijeme i na kraju se nada pretvoriti projekt u knjigu.
U nastakvu pogledajte seriju fotografija. Klikom na jednu sliku otvara se cijela galerija.
Više o autorici i ovom projektu pogledajte na linku statesofunion.com
