Donosimo vam pregled najzanimljivijih izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Predavanje o suvremenoj umjetnosti i kulturnoj antropologiji
U ponedjeljak, 22. listopada u 19 sati u zagrebačkoj Galeriji Prozori, Francesco Marano – profesor vizualne antropologije na Odsjeku za kulture Europe i Mediterana pri Sveučilištu Bazilikata u Materi (Italija) – govorit će o primjerima premreženosti suvremene umjetnosti i kulturne antropologije.
Početkom 20. stoljeća suvremena je umjetnost prepoznala potencijale antroplogije u razumijevanju društva te je tijekom vremena prisvojila njezine alate i metode. Posljednjih desetljeća i antropologija bilježi vizualni obrat. Okretanjem jezicima umjetnosti propituje dodatne mogućnosti istraživanja i predstavljanja kulture. Dijaloški odnos umjetničkih i antropoloških praksi otkriva zajedničko polje na kojemu se razmjenjuju politički i estetski ciljevi, a upravo ta interakcija, smatra Marano, otvara moguće izlaske iz ekonomskih i akademskih granica i ograničenja.
Razgovor s arhitektom Ivanom Prtenjakom
U subotu, 27. listopada u zagrebačkoj Booksi, s početkom u 19 sati održat će se razgovor s arhitektom Ivanom Prtenjakom.
Ivan Prtenjak jedini je hrvatski arhitekt čije je djelo bilo nominirano za prestižnu Nagradu Aga Khan za arhitekturu i to za Kuću pokraj mora izgrađenu 1969. godine u Kelibiji u Tunisu. Obrazovan je u Zagrebu, neko je vrijeme radio na Institutu za povijest umjetnosti, da bi 1968. otišao u Belgiju gdje je proveo i najveći dio profesionalne karijere. Danas živi na realaciji Bruxelles – Šipan. Njegov dosadašnji radni vijek obilježila je velika produkcija s niz realizacija u desetak zemalja i tri kontinenta.
Razgovor s arhitektom Prtenjakom održava se u sklopu projekta Motel Trogir i Mediteranske mreže modernizma,a fokus će biti na kući i turističkom kompleksu u Kelibiji ali i drugim tuniskim i afričkim projektima.
Slijedom studijskog posjet projekta Motel Trogir Tunisu u okviru aktivnosti Mediteranske mreže modernizma, na tribini će biti govora i o mogućnostima formalne zaštite značajnih objekata hrvatskih arhitekata izgrađenih izvan Hrvatske, s osvrtom na aktivnosti vezane uz kuću u Kelibiji kao dijela tuniske/afričke i hrvatske/europske moderne arhitektonske baštine.
Razgovor je dio serijala projekta Motel Trogir Kako štitimo arhitekturu modernizma. Moderira: Saša Šimpraga.
Intervju s arhitektom Prtenjakom nastao u sklopu projekta Motel Trogir pročitajte ovdje.
Izložba Un-war prostor u Splitu
U predvorju galerije Multimedijalnog kulturnog centra Split u Domu mladih, u nedjelju, 28. listopada u 20 sati, otvara se izložba Un-war prostor arhitektice i istraživačice Armine Pilav. Izložbu organizira ROOM 100 u suradnji s Jerom Kuzmanićem.
Na izložbi će biti prisutni Armina Pilav, Matija Kralj i Rafaela Dražić koji su dio istraživačkog i produkcijskog tima izložbe Un-war prostor, a posjetitelji će nakon razgovora moći kupiti i nedavno štampani Un-war Lexicon koji je dio izložbe.
U svom višegodišnjem istraživanju pod nazivom Un-war prostor, o isprepletenosti ratnih i un-war prostora, Armina Pilav odbija predočiti jedinstven prikaz o “destruktivnoj metamorfozi” (Doršner, 1994) grada Sarajeva, koji je bio pod opsadom. Nasuprot tome, predstavlja nam performativnu arhivu u obliku kompaktnog, posebno dizajniranog izložbenog uređaja kroz koji sada – dvadesetak godina kasnije, u “doba koje definiraju planetarni građanski rat” (Steyerl, 2017), masovne migracije i sve veće nejednakosti – možemo na nov način promatrati, slušati i čitati o ratu u Sarajevu, te u konačnici o ratu sami i govoriti. Uređaj djeluje kao samomisleća mašina, kao svjedok opovrgavanja rata u Sarajevu, koje su građanke i građani provodili kroz prostorne (re)akcije i reciklažu dostupnih arhitektonskih i drugih materijala. Arhiva sadrži brojne video i zvučne dokumente, fotografije, arhitektonske crteže i Un-war leksikon, a namjerno je nezavršena da bi mogla stalno primati nova svjedočenja, kao i politički zagovarati neophodnost kolektivnog, ponovnog promišljanja rata u Sarajevu, ili bilo kojeg drugog sukoba na svijetu.
Instalacija Un-war Space zajednički je rad grupe autorica i autora, Ane Dane Beroš, Rafaele Dražić, Miodraga Gladovića, Matije Kralja i Maura Sirotnjaka, pod vodstvom arhitektice i istraživačice Armine Pilav. Izložbeni uređaj Un- war prostor je dio istoimene online otvorene arhive koja je dostupna na ovom linku.
Izložba je otvorena do 1. studenoga i može se razgledati od 14 do 21 h svaki dan.
Radiona.org u GMK
U sklopu serije Imaginarna elektronika – kodirani svjetovi Radiona.org nastavlja svoje putovanje kroz elektroničke geografije donoseći ovom prilikom igru apsurda i ozbiljnost teorije automate u zagrebačku galeriju GMK. Izložbu možete posjetiti do 25. listopada, od ponedjeljka do četvrtka, između 13 i 20 sati.
Dvije godine nakon izložbe Alan Turing – »elektronički alkemičar u sklopu serije Re-Making/Re-Mixing History gdje je bio izložen Turingov stroj, teorijski uređaj koji može izvoditi bilo koji računalni algoritam čiji je medij beskonačna traka – ultimativni primjerak automate, lab se vraća istom pojmu kroz slobodne interpretacije mašina, mehanike i digitalnih sučelja u kontekstu znanosti građana.
Automat kao matematički i konačni model beskonačnih stanja koji izvršava određeni algoritam može se povezati s gotovo svim uređajima iz naše okoline čija je radnja upisana kroz stanje i prijelaz. Stoga su upravo izazov procesuiranja informacije i mehanika automate poslužili kao inspiracija Radioninom kolektivu da pristupe stvaranju mašina i digitalnih sučelja koji (bes)korisno pretvaraju u su-igru korisnosti objekata koji nas svakodnevno okružuju. Baveći se i u samom nazivu serije izložbi pojmovima imaginacije autori propituju na koji način se već prethodno nastala predodžba apstraktno veže uz percepciju artefakta te kako autor i promatrač oblikuju svoj imaginarni predmet kroz različite procese “čitanja” radova. Matematika i teorija automate čine se promatraču udaljenom od elektronike kao iznimno apstraktni pojmovi s tankom graničnom linijom prema filozofiji, no što ako u sve to uključimo elemente humora i svakodnevnice ne bi li samima sebi približili apstraktnost mašine i kognitivnih procesuiranja algoritama? Pa, krenimo bespućima beskorisnih mašina kako bismo došli do korisnosti istih…
Izlažu: Davor Jadrijević, Marko Jovanović, Goran Mahovlić, Mario Pavlić, Ivica Zdelarec, Jurica Zrna – Marvin
Kustosica: Deborah Hustić
Lektorica: Vesna Zednik
Dizajner: Leo Kirinčić
Silvio Šarić u Galeriji AŽ
U Galeriji AŽ Ateliri Žitnjak do 27. listopada može se pogledati izložba Silvia Šarića pod nazivom Prolaz 4.
Izložba obuhvaća seriju crteža, fotografija i svjetlosnih instalacija u kojima autor, polazeći od osnovne funkcije izložbenog prostora Galerije AŽ (koja u biti funkcionira kao prolaz kroz zgradu, hodnik ), tematizira prolaz kao konkretni fizički prostor, i prolaz kao tijek vremena kojeg obilježava promjena i prolaznost.
“(…) Fascinancija svjetlom imanentna je Šarićevom radu a proučavanjem njegovog međuodnosa s tijelom koje će obasjati, Silvo gradi vrlo ozbiljan sustav kojeg bazira na gotovo minimalističkoj simbiozi prirodnih i artificijelnih elemenata. Šarić inaugurira svjetlo kao kreativni i pokretački faktor te ono postaje ravnopravnim, a često i najvažnijim dijelom njegova rada. Ono je kreator, a nikako nije dodatna komponenta koja će artefakt obojiti potrebnim tektoničkim, kolorističkim ili iluzionističkim svojstvima. Ako pomoću svjetla i stvara iluziju, ona ne dolazi iz vanjskog svijeta, već nastaje procesom samog rada, odnosno ona je njegov sastavni dio, a često i jedini subjekt. (…)” (iz teksta Mladena Lučića)
“(…) On stvara za publiku prolaz između dvije crnine. Na zid vješa crnu sliku, i preko nje i zida projicira crninu slike i bjelinu zida. Posjetitelj ulaskom između fizičkog objekta na zidu i projekcije postaje transparentan, proziran, nevidljiv. Šarić nam svojim ambijentom zapravo nudi vlastito fizičko iskustvo nepostojanja, očite nevidljivosti. Koliko god je to iskustvo likovno, ono je stvarno, ono je pravi odraz položaja pojedinca u društvu, ili društva u stvarnosti. Bez patetike, bez naracije i bez uvjeravanja naprosto nas fizički briše iz stvarnosti, jer naše postojanje u stvarnosti u kojoj vrijeme stoji ionako nije relevantno.” (iz teksta Janke Vukmir)
