Vizkultura je prošli tjedan proslavila 7. rođendan!
Povodom ovog jubilarca, a umjesto čestitke, pozvali smo naše suradnice i suradnike da zarone u bogatu sedmogodišnju arhivu Vizkulturinog sadržaja i sastave svoj izbor od sedam objava! Prevelikih pravila za njihovu selekciju nije bilo pa je sedam linkova koje su izabrali mogao biti neki best-of ili osobni preview dragog im, zaboravljenog ili ponovno nađenog sadržaja iz svih rubrika, kategorija i vrsta naših objava. Cilj ove mini akcije bio je da povodom našeg rođendana, ali i ovih #stayhome karantenskih dana, idealnih za pretragu i čitanje, pronađemo teme, intervjue i objave koje će naše čitatelje podsjetiti na opsežnu arhivu portala publiciranu u razdoblju od travnja 2013. do danas. I vas pozivamo da se bacite na istraživanje i pronađete neki intervju, članak, plakat ili projekt za koji niste imali pojma da se dogodio!
Što je iz Vizkulturine arhive izabrala naš glavni urednik Ivan Dorotić, čije tekstove za Vizkulturu možete pretražiti ovdje, pogledajte u nastavku!
Najteži zadatak ikad! 🙂 Previše sadržaja u arhivi, previše emocija i subjektivnosti kod odabira; kojim god smjerom i alatom bih krenuo selektirati, sutradan bih sve mijenjao. Pa evo današnje sedmice, po ključu odabira koji mi danas ima smisla.
► Dominko Blažević: Ćorsokak arhitektonskog obrazovanja
Kroz godine smo naredali suradnika/ica koje su putevi, profesije i obaveze udaljile od kontinuiranog pisanja za nas. Uvijek javno naglašavam da mi najviše nedostaju tekstovi Dominka Blaževića (odgovor na “zašto” potražite ovdje) pa od njegovih tekstova biram ovaj o “dekonstruiranju” obrazovanja arhitekata – jer je bio nužan, izuzetno je precizan, iskren i jednako aktualan pet godina kasnije.
► Plakatiranje – Maša Vukmanović: Kulturna zabit
Vizkultura ne bi bila Vizkultura da nije bilo našeg Plakatiranja. Od preko 240 plakata u kolekciji izabrati favorita, kao kustos projekta, je blasfemija i bizarna pozicija, jer je najdražih najmanje 70! Za ovu priliku izdvojit ću plakat Kulturna zabit Maše Vukmanović – ne samo zato što je proročki zakucao karijeru jednog nebitnog i s pravom ozloglašenog ministra kulture, s preko 4.000 čavlova fizički zabijenih u plakat, nego i zato što je koncept plakata dosta dobra metafora ideje na koju je Plakatiranje ciljalo, i često uspijevalo; kroz jezik dizajnera, njihovih vizualnih elaboracija i umjetničkih koncepata progovarati o aktualnim temama u društvu.
Vizkulture nema bez naših stalnih i povremenih suradnika/ica i šteta je da nam ograničeni, a nekad i sramotno niski iznosi financiranja portala i projekata ne dozvoljavaju češće, opširnije, profesionalnije i angažiranije suradnje autora/ica. Na kraju tjedna, kada su nam trenutno najaktivniji suradnici/suradnice izabirali svoje favorite, sa željom da češće imamo ovakav sadržaj i njihove doprinose biram kombinaciju u kojoj naša Jelena priča s našom švicarskom Petrom. 🙂
Među sedam moram gurnuti i jedan svoj intervju pa sam zaronio u davnu arhivu i totalno subjektivno izvukao razgovor sa Stipanom Tadićem iz 2013.; jer oduvijek volim njegov humor i ironiju u radu te pristup tematici, a volio bih da me potakne da napravim jedan novi, s odmakom od 4-5 godina, sada kada Stipan bilda karijeru u NYC-u.
► Bojan Krištofić: Transgresija inicijalne nelagode
Crne točke; grupe od tri ili više naljepnica koje su u ovoj dekadi sustavno preplavljivale prometne znakove i infrastrukturu Zagreba, su jedna super-specifična gradska urbana legenda i mit. Njega smo na Vizkulturi sigurno prvi, a možda čak i jedini od svih medija uspjeli demistificirati u velikom intervjuu s osobom koja stoji iza fenomena/projekta/opsesije – kako god te točke nazivali. Ono što mi je najbolje od svega jest da sam mistiku autorstva/identifikacije sebi skroz do danas ostavio; jednostavno ne želim znati tko je, što inače radi, kako izgleda i kako se zove osoba koja stoji iza crnih točaka.
Sve ove godine od mono-uloge medija bila mi je važnija Vizkulturina uloga platforme, mreže, svojevrsnog hub-a domaće kulturno-kreativne scene koji, osim što informira, i generira, spaja, stvara i podržava tu istu scenu. Iz današnje perspektive žao mi je što nije bilo više projekata suradnji s privatnim sektorom kao što su dvije genijalne sezone projekta Iskon očima ilustratora – koji je bio egzemplaran primjer na dionici kreativci – Vizkultura – klijent, gdje smo imali ogroman doseg i sudjelovanje autora/ica te izvrstan rezultat i reakcije. Ponovilo se!
► Kako smo prepunili dvoranu Müller
Jučer smo obilježili točno godinu dana otkad smo u prepunoj dvorani Müller kina Europa predstavili naš prvi, za sada i zadnji, nepovratno razgrabljeni V magazin – specijalno tiskano izdanje Vizkulture. Na 250 stranica čiste utopije uspjeli smo producirati beskompromisan objekt (hvala NJI3, Igepa, Stega i ostali) na koji smo i danas jednako ponosni! Bilo je to jedno od posljednjih javnih događanja u našem omiljenom kinu i kulturno-umjetničkom prostoru Zagreba koje i danas, nakon gotovo godinu dana, zjapi prazno uslijed niza i niza pogrešnih i opasnih gradskih odluka.
