Nakon uspješno završenog 13. izdanja festivala Organ Vida (o kojem smo razgovarali ovdje), u festivalskoj off godini kustosi Lovro Japundžić, Barbara Gregov i Lea Vene nastavili su istraživanje načina na koje se ružnoća i groteska manifestiraju u suvremenoj umjetnosti i vizualnoj kulturi. I ovoga puta čudak⁞inje zauzimaju središnje mjesto u pomalo bizarnom, ali istovremeno dirljivom činu odbacivanja perfekcionizma — kako u odnosu na tijela, tako i na vizualnu kulturu.
U prostoru KO:KE space (Prilaz Gjure Deželića 27) do 23. prosinca može se pogledati samostalna izložba Druga koža finske umjetnice Emme Sarpaniemi (radnim danom između 17 i 20 sati te subotom između 10 i 13 sati). Izložba propituje identitet i rodne uloge kroz performative autoportrete. Umjetnica testira granice samoreprezentacije izvodeći različite modele ženstvenosti zasnovane na simbolima nevinosti i na apsurdu. Fotografije su nastale iz tjelesne izvedbe, iz reakcije na falocentrične objekte poput bageta, olovke ili kuhinjskog valjka. Umjetnica čin preuzimanja kontrole nad vlastitom slikom tako prevodi u razigranu i duhovitu autorefleksiju. Naslov Druga koža aludira na iskustvo presvlačenja zmijske kože, koje umjetnica izjednačava s transformativnim procesom umjetničkog rada. Svaka novonastala fotografija postaje svojevrsna druga koža i nestabilna površina kojom se može poigravati. Neuhvatljive protagonistkinje iznova se utjelovljuju kao nedovršene slike ženstvenosti.
U Pogonu Jedinstvo (Trnjanska struga 34) prije nekoliko dana predstavljena je izvedba Dodatna usta: Ona voli prazne fontane latvijske umjetnice Laime Jaunzeme. Žena-gušterica umjetnice Laime Jaunzeme enigmatična je i letargična provokatorica koja se od 2021. godine mijenja i razvija kroz širok spektar alter ega. U svojim izvedbenim predavanjima transformira ideju spektakla, koristeći tijelo i glas kao alate koji razotkrivaju odnose moći, društvene norme i granice razuma. Njezin unutarnji nemir proizlazi iz želje da ostvari više snova odjednom, ali i straha kako to možda nije moguće. Kroz dovitljivost i oštru satiru ona se kreće kroz ozbiljne teme, ispreplićući humor s kompleksnim idejama kako bi ih učinila bliskima i zavodljivima. Ovaj je rad posveta ženskim, izvanzemaljskim i marginaliziranim tijelima.
Njezino iznemoglo tijelo, njezine usijane kosti. Disleksični san o beskonačnom znanju. Supermoć domine.
Za zagrebačku izvedbu iz poetske tamnice kojom vlada Žena-gušterica izranja novi alter ego. Na scenu stupa Ubojica, koja obožava prazne fontane i priziva dodatna usta. S njezinim dolaskom transformira se i sam prostor.
U sklopu programa u kinu Kinoteka održana je i projekcija filma Magična farma argentinske vizualne umjetnice i filmašice Amalije Ulman. Njezin drugi dugometražni igrani film farsična je priča o skupini privilegiranih Njujorčan_ki koji putuju u ruralnu Argentinu kako bi snimili_e dokumentarac o enigmatičnom glazbeniku koji nastupa pod pseudonimom Super Carlitos. Da, ovaj zaplet zvuči kao filmska parodija prosječne emisije na MTV-u, a stiže baš u godini u kojoj ovaj kultni kanal nakon duge 44 godine prestaje s radom.
No za Ulmaninu snimateljsku ekipu stvari već od starta kreću nizbrdo. Oni_e možda izgledaju kul, ali nisu u stanju ovladati tehničkom opremom ni upamtiti najbanalnije replike, a upitno je jesu li uopće stigli_e u pravu latinoameričku državu. Predvođeni_e rastrojenom voditeljicom Ednom (Chloë Sevigny) i prizemljenom Elenom (Amalia Ulman) – jedinom osobom u ekipi koja govori španjolski – očajni_e tumaraju ulicama San Cristóbala u svojim Tabi cipelama, tražeći dovoljno uzbudljivu „egzotičnu” supkulturu koja bi mogla nadomjestiti propalu priču. Rastuću frustraciju, nervozu i narušene međuljudske odnose prati vizualna hiperstimulacija – kričavi kostimi i scenografija, isječci videa s TikToka, plesni segmenti te niz bizarnih ljudskih (i životinjskih) likova. Magija Ulmanina filma leži upravo u njezinoj sposobnosti da pronađe suptilan balans između empatične afirmacije i duhovite, ironične, no ne i cinične kritike suvremene internetske kulture i generacije koja je oblikuje.
