Prošlog je vikenda u Zagrebu, u sklopu ‘Park in Zagreb Summer Art Festivala’ održana radionica ‘Elementi parka u gradu’ koju smo najavili ovdje.
Radilo se o radionici koja se referira na zelenilo i parkovne kvalitete te segmente parka u urbanoj strukturi grada, a koja je bila namijenjena mladim kreativcima kojima je dizajn vizualnih komunikacija u području interesa. Na radionici je sudjelovalo dvadesetak participanata, studenata i mladih profesionalaca koji su radili pod mentorstvom voditelja radionice; Marine Andrijašević (Lisnati Odred), Davora Brukete (Bruketa&Žinić OM), freelance dizajnera Daria Devića te Luke Borčića sa Studija dizajna.
U nastavku pogledajte projekte koje su na radionici osmislili pojedini participanti ili timovi participanata.
Maja Patafta usredotočila se na taktilni doživljaj parka — hladnu travu pod dlanovima, nepravilnu granu u ruci, dodir kore drveta kao opuštajuće i posebne momente parka. Istraživala je urbane situacije i područja visokog stresa u centru grada, te u njih ugradila stvarne elemente Ribnjaka: umjesto plastične – u tramvaj je ugradila ručku od prave otpale grane drveta; na raskrižju gdje biciklisti dugo čekaju prekrila je semaforski stup komadom kore drveta s mahovinom za koji se mogu primiti; a na tramvajsku stanicu bez imalo zelenila je na sjedalo za ljude koji čekaju posadila mladu travu s kojom se mogu igrati pod prstima.
Lea Vavra i Maja Jandrić primijetile su u Ribnjaku stablo tužne vrbe čije viseće grane i gusto lišće stvaraju potpuno zakriveni prostor, u kojem su zvuk i boja nevjerojatno ‘zen’. Odlučile su kroz malu akciju taj osjećaj prenijeti prolaznicima na Trgu bana Jelačića. Ondje su na telefonsku govornicu instalirale žive reznice bršljana i vrbe, te stvorile male zatvorene grmove. Potom su se skrile na sigurnu udaljenost i telefonom zvale broj govornice. Prolaznici koji su se odvažili ući u zelenu kabinu i javiti se nagrađeni su zvukovima ptica i šuma drveća. Nadamo se da su se načas osjetili ‘zen’ kao pod vrbom na Ribnjaku.
Ana Toth i Slavica Farkaš istraživale su puteve koje su pješaci sami utabali u livadama na Ribnjaku. Povezale su ih s Trgom Europe, novonastalim prostorom na kojem građani također tek traže svoje puteve, pogotovo stoga što kroz njega prolaze motorna vozila i otežavaju pješačko kretanje. Iskoristile su neupoznatost javnosti s novim trgom, te ondje postavile malenu površinu žive trave koja je dijelom prelazila i pješački i automobilski prostor. Ugradnjom elementa parka u grad izmijenile su smjernice kretanja, i bitnije, natjerale prolaznike da hodajući aktivno razmisle o zauzimanju svog prostora na novom trgu.
Vanessa Šerka Kustec, Stjepan Lučevnjak i Grgo Petrov usporedili su grube, oštre granice sjene i svjetla u gradu i prirodne prijelaze sjena krošnji u Ribnjaku, te odlučili da taj moment žele nekako iskoristiti. Istraživali su apstraktne oblike koji stvaraju najugodnije prozračne ‘svjetlo – sjene’, te od njih izradili plakate koji, kad se zalijepe na tramvajske stanice, bacaju opuštajuće, razigrane sjenke.
Katarina Ištef i Teo Drempetić Čonkić zamislili su glavni gradski trg kao apstrakciju parka. Ako je Trg park, stupovi javne rasvjete su drvoredi, ali gdje je lišće? Odlučili su gradu prirodnim elementima stvoriti zvučni ugođaj parka: na stupove su postavili guste ‘krošnje’ od plastičnih vrećica, koje su na vjetru stvorile zvuk nalik na šuštanje drveća u Ribnjaku.
Jedan je projekt donio i element grada u park — Irena Bastijanić i Marta Haraminčić zamijetile su kako niz korisnika Ribnjaka ondje voli doći čitati. Zbilja, idealnih mjesta za različitu literaturu ima svuda: neobično drveće na koje se može sjesti uz dobar triler, zakrivene sjenovite udoline stvorene za mračni SF, ljubavničke klupice za fini ljetni ljubić, malo drveće i klupe kraj parka za dječje stripove… Knjige su objesile šarenim uzicama da vise i pozivaju da ih se čita i time parku stvorile zabavnu dodanu vrijednost.
Više o radionici pogledajte na stranici elementiparka.tumblr.com
